" Poštovani putnici! Dobrodošli na let Croatian Airlinesa na liniji Zagreb-Atena. Govori vam kapetan zrakoplova Airbus A-319 , letimo na visini od 39000 stopa, vrijeme je uglavnom sunčano ili poluoblačno, bez vjetra, vanjska temperatura je oko -50 st.celz., let će trajati 1 sat i 50 min., slijetanje u Ateni očekujemo u 17sati i 15 min. po lokalnom vremenu. Ugodan let želi vam posada zrakoplova.... I tako sad ja, okorjeli bajker, s gotovo 66.ooo km u kotačima, umjesto s vjetrom u kosi i asfaltom pod nogama, moram ponovo u boj protiv imaginarnog straha od letenja, samo da bih se konačno domogao svog ljubimca i vratio ga kući nakon nekoliko dana koja je, umjesto na cesti, proveo na brodu Haifa – Piraeus.
No, vratimo se mi na početak priče........ Dugo sam planirao putovanje u Izrael, isplanirao sve do detalja, čak i varijantu da se vratimo morskim putem, ako ne budemo mogli natrag preko Sirije, zbog već poznatih problema sa izraelskim štambiljom u putovnici. Na motoru je napravljen veliki servis,iako ima već 28000 km, promijenjene su gume , lanac i lančanici, od stvari koje smo nosili sa sobom 2008.u Portugal, razlika je u tome što smo sada umjesto male vrećice na roštilju ovaj put uzeli nešto veću Louisovu u koju nam stane kompletna zimska odjeća, pošto ćemo većinu puta ipak putovati u laganim ljetnim jaknama i trapericama.Od elektronike tek mobiteli, Canonov idiot A-460, mali, džepni GPS, MIO 300, itekako dobro došao, posebno u Izraelu. Za stroma tek sprej za lanac i 3 dl Motula, nek se nađe, (na kraju sam ga ostavio u Izraelu). Putovanje do Izraela podijelili smo na 6 etapa, odnosno 6 dana, nismo željeli forsirati, vozili smo dnevno između 550 i 750 km, tek je zadnja etapa bila nešto kraća. Večer prije polaska pakiramo sve stvari na motor, osim hrane za put bez koje Zagorci nikud ne idu, a koja će do jutra biti u hladnjaku. Budim(o) se rano oko 5,30 h ali mojoj se Ireni nikud ne žuri, pa polazimo tek oko 7,00 . Vrijeme je lijepo, svježe, vremena imamo dosta i nadamo se da ćemo do kraja prve etape u Dimitrovgradu(hotel Amfora) stići prije noći. Pozitivna nervoza, toliko prisutna na svakom startu, nestaje već po izlasku na "podravsku" a negdje iza Koprivnice Irena oblači i podjaknu jer se sva naježila. Sve do Našica pratio nas je vrlo neugodan sjeverac po kojem ćemo pamtiti našu prvu etapu. Nakon prve putne kave i sunce je konačno pokazalo tko je gazda pa smo preostali dio puta imali više nego ugodno, ponegdje čak i pretoplo vrijeme. Napuštamo Lijepu našu oko podneva, kroz Beograd uobičajena gužva sve do izlaska na AC prema Nišu. Zanimljivo, Beograd je jedna od rijetkih metropola koja nema izgrađenu zaobilaznicu, pa smo prisiljeni voziti doslovce kroz sam centar u kojem je prometni kaos gotovo 24 sata. AC se naplaćuje, imaju posebnu tarifu za motocikle, ali je cijena prihvatljiva i nema potreba za "švercanjem". Promet je dosta živahan, mnoštvo šlepera juri prema jugu, pretežito turskih registarcija, a ima i popriličan broj "stojadinki" i "jugića", simbola nekadašnjeg automobilskog giganta iz Kragujevca. Po izlasku s AC na magistralnu cestu prema Dimitrovgradu, nešto manje vozila, ali uska, zavojita cesta kroz Sićevačku klisuru, zahtijeva izuzetan oprez, pogotovo nakon nešto brže vožnje autocestom. Posebno su opasni neosvijetljeni tuneli kojih na sreću nema mnogo. Oko 17,30 stižemo pred hotel "Amfora" u Dimitrovgradu, nakon pređenih 735 km. Za odredište možemo reći da ga često posjećuju bajkeri s ovih naših prostora, bez obzira da li putuju na istok ili se vraćaju kući. Smještaj je pristojan, za 30 eura imaš noćenje i doručak za dvije osobe, a večeru i četri Jelena od 0,5 lit. platili smo samo 8 eura. Nismo bili pretjerano umorni pa smo vrijeme do večere proveli u ugodnoj šetnji gradićem koji podsjeća na neka prošla vremena, a većina stanovnika govori nekom čudnom mješavinom bugarskog i srpskog jezika u kojoj smo se dobro snalazili. Naravno da sam za večeru naručio ćevape, kvaliteta nije bila baščaršijska ali je imala prolaznu ocjenu, a i "Jelen" nakon njih ! A i trebalo je zaliti našu prvu etapu, za sada ide sve po planu, a sutra nam je cilj projuriti kroz Bugarsku, napasti i djelomično osvojiti Tursku , pa da joj barem malo vratimo za Siget, za Krbavsko polje, za Sinj, pa i za Beč, ako baš hoćete!
