Draga Tatjana!
Tek sada sam saznao o užasnoj, užasnoj kobi. Hrvoja sam upoznao u salonu Kaptol Karga. Reklo bi se kupac je sreo prodavača, ništa posebno. Ipak, posebno je jer je Hrvoje bio poseban čovjek. U prvom redu drag i simpatičan čovje a onda i sposoban prodavać. Oduševio me i svojom osobom a i Versisom. Sticajem okolnosti kupio sam Versisa nešto prije nego ga je on sam kupio. Kada je kupio svog Versisa, zelenog ljepotana, bio je oduševljen njime. Kupio je za njega sve što se je moglo kupiti. Tako ga je opremio da je bilo teško zamisliti ljepši i bolje opremljen motor od njegova. Često smo pričali uvijek je o svom Versisu govorio u superlativima. Naravno, slagali smo se, i ja sam prezadovoljan svojim Versisom. Kod tih priča baš su bile dobre vibre. Vedar, nasmijan, optimističan, ugodan, pun radosti i života, takav je bio Hrvoje. Makar pišući ovo imam grč u želudcu i veliku knedlu u grlu ipak, tješim se i vjerujem, Bog uzima najbolje. Bog uzima, ali svi mi koji smo ga poznavali imati ćemo ga zauvijek u svojim mislima i u svojem srcu.
Na kraju, draga Tatjana iskreno saučešće, imala si finog supruga!