Eto ga, stiglo vrijeme godisnjeg odmora. U-ha! Posto mi je to jedino razdoblje u godini kada mogu napraviti djir u trajanju duljem od 2-3 dana, upalcio sam na karti Kolku (rt na sjeverozapadu Latvije), popunio razmak do Hrvatske sa mrvicu Slovenije, Mađarske, i Austrije te sa malo vise Slovacke, Poljske i Litve. I malo Ceske. Motor svjeze registriran i servisiran, gume nove, sta's vise. E da, posto je skwo odlucila da se ipak ne boji motora, to znaci da ove godine ne idem sam. A to znaci i jos nekoliko stvari:
1) Gingerbread Man ide s nama, jadna mu majka. Jebiga, ne pitaj.
2) U voznju cemo morati ubaciti i red kulture
3) Voznja ce biti cestovna, osim ako, dakako
Prvi dan, za zagrijavanje do BratislaveKrenusmo mi tako, oko 8:00h, nakon kave, kutije cigara i neizostavnog kenjca. Da dobijemo na vremenu, do Cakovca smo koristili autoput. Znam, znam, KTM 950 Adv i autoput, jos na cepastim gumama – sramota... mog'o sam komotno i na novoj Super Tenere krenuti, da budem papak do kraja. Ajd, bar mi Gingerbread man podize coolnes faktor. Evo i slike sa prve pus pauze blizu Cakovca. Nije bas neka, funkcija joj je cisto da upoznate Gingerbread Man-a:

U Murskom Srediscu prelazimo u Sloveniju. Tu negdje sam kihnuo i nakratko zatvorio oci, kad eto ti nas u Madjarskoj. Rute sam planirao u „shortest“ umjesto „quickest“ varijanti, pa je tu i tamo ipak bilo malo voznje i po neasfaltiranim podlogama:

Uskoro smo u Austriji i pijemo kavu (za 5 eur nabijem ih bogate) uz Neusiedler See.
Srecom pa je skwo ufatila vel'ku baju, pa nismo trosili za rucak:


Jebenti jes dobra ta EU, prolazis granice bez cekanja. A imaju i hrpu ovih vrtuljaka:

Malo pomalo eto ti nas u Bratislavi. Prvo smo se smjestili u kampu:

To je ujedno bio jedini dan da smo kampirali. Dzabe sam teglio sator. A sator neki jeftilen iz Turbo Sporta, za 100 osoba, tezak k'o nakovanj jebem mu se s materom, jedva sam skidao poklopac kofera.
Marendali mesni doručak iako nije bilo jutro, pa je slijedio red razgledavanja:




Eto, malo smo prosetali, popili sok od kole na potezalicu i nazad u kamp na spavanje.
Drugi dan – do KrakovaRano budjenje, pakuj sator, trazi kavu, popij kavu, kenjac. Opicili smo dijagonalno preko Slovacke prema Visokim Tatrama. I opet je bilo malo offroad sekcija. Dobre su te „shortest“ rute.

Napravili smo pauzu na jezeru Liptovska Mara gdje smo vidjeli ove brodolike vikendice. Kič. Ima takva kuća kod Ciste Provo, bolja mi je ta

Pomalo se priblizavamo Tatrama, sto je dobro jer je krajolik ljepsi i temperature su nize:

Lokalnim cesticama obilazimo Tatre na sjever i stizemo u Zakopane, glavno Poljsko zimovaliste. Mjesto cini se vrlo dobro zivi od turizma. Sve je fino uredjeno, cak pomalo sterilno. Nu par fotaka:


I jos jedna sparna slika Tatri (ili Tatara, 'ko ce ga znat' kako se to pise u genitivu)

Zapravo smo htjeli spavati u Zakopaneu, ali k'o prstom u govno pogodili smo dan kada se u gradu odrzava neka proslava/festival. Mjesto je puno k'o sipak, pa odlucujemo danas stici do Krakowa. Povuci, potegni i eto nas. Nasli smjestaj i na spavanje. Umorni smo, razgledati cemo grad sutra.
Treci dan – Krakow i put do VarsaveBudjenje, kava, cigare i znate sto vec. Pa onda opet red kulture. Ako ste u prilici, svakako posjetite Krakow. Mi smo ga vrlo kratko pogledali jer ja imam crve u guzici, a Gingerbread Man je ostao sam s motorom ilegalno parkiranim na trotoaru pa se brinemo za njega. Njega = motor. K'o jebe Gingerbread Mana, on ce se snaci nekako. Clox je pisao puno opsirnije o Krakowu pa pogledajte njegov putopis. Mi prilazemo samo nekoliko slika:




A vidi auta krutemazo, dosad mi je golf II dizel bio najbolji auto, ali ovaj ga sije po svim parametrima:

Dobro, red razgledavanja smo rijesili, sad picimo prema Varsavi. Skwo bi kao jos malo landrala po Krakowu, al' rek'o nemoj ti meni sugerirat'. Predvecer ulazimo u Varsavu, nu jos par slika. BTW, moram pohvaliti Ane kako se uvjezbala u fotografiranju iz voznje. BTW2, Varsava je velika, usr'o sam se od straha.. Bar duplo je veca od Sinja.


.
Cetvrti dan – Varsava i put do VilniusaSpavali smo u hostelu koji ima video nadzor na parkingu, pa sa nisam bojao za KTM-a, a bogami ni za Gingerbread Man-a. Ujutro jos malo razgledavanja. Ovo je ostatak zida kojim je bio ogradjen zidovski geto za vrijeme WW2:

Fora kafic:

Jos par slika:


Sto bi Bare rekao, vrijeme je da se krene. Sljedeca stanica – Vilnius. A na putu tamo smo posjetili Treblinku, jedan od najvecih konc. logora:



Nisam ranije napisao - Poljska je ravna k'o tepsija, a promet gust. Ali Poljaci imaju dobru foru na otvorenoj cesti – micu se prema rubu ceste kad ih pretices(i ovi iz suprotnog smjera isto) tako da se preticanja obavljaju skoro bez imalo cekanja. Nakon sto smo presli granicu sa Litvom, odabrali smo (random) lokalnu cestu kojom se bilo bas lijepo voziti. Brezuljci, suma, grubi asfalt, prometa nije bilo ni 10% u odnosu na Poljsku – milina.
Peti dan – Vilnius i put do RigeJebote, previse tipkam. Morat' cu ili manje tipkati ili smanjiti font, nestaje mi prostora na disku. Nisam siguran da ce smanjivanje fonta pomoci, ali tako kazu u reklami za Makro Mikro. No dobro, gdje smo ono stali? A da! Vilnius. Sto da vam napisem o Vilniusu, a da nije na wikipediji? Hm... jedino sto cu napisati je da hrpa auta ima after-market alarme koji su vrlo osjetljivo nastimani pa smo ih pomocu nasih mocnih Wings auspuha okinuli preko nekoliko. Par slika:
Posto se ne moze setati po gradu na taste, prvo dorucak. Jest da je malo pederski dekorirano za nas seljake, ali nema veze, bitno je da je masno:

A onda setnja po gradu:





Valja nam putovati dalje, prema Rigi. Jedna putna i to je to, Rigu cemo razgledavati sutra.

BTW, danas je prvi dan da nas je uhvatio pljusak, nataknem ga na japanca, ali imali smo srece da smo taman bili par minuta od smjestaja. Jedino je Gingerbread Man kisnuo cijelu noc.
Sesti dan – Riga, put do najsjevernije tocke naseg putovanja i krug po Baltickoj obaliRiga je bio jedini grad gdje smo platili parking. I to cca 3 eur za 1h (privatni parking u centru). Na svim drugim mjestima smo parkirali „po balkanski“, ali bez posljedica.


Jebote, macka od 100 kila na vrucem limenom krovu:

Od Rige obalom krecemo prema Kolki, mjestascu i istoimenom rtu na sjeverozapadu Latvije sto je ujedno i najudaljenija tocka naseg putovanja. Na toj ruti nam se dogadja i jedina riskantna situacija na putu. Naime, u Latviji ponekad znaju rupu na cesti „zakrpati“ sljunkom koji je iste boje i istog granulata kao i asfalt. E pa sunce ih ne ogrijalo, znas kako je kad u zavoju naletis na takvu zakrpu duljine 2-3 metra sa 100+ km/h? Zajebato – eto tako je srca ti irudova...
Na obali je svjeze vrijeme i lagano puse vjetar, spas nakon za mene relativno vrucih dana.



I eto nas na Kolki:




Ili postoji greska u karti, ili se rt pomice:

Sve od sada pa nadalje se moze brojati pod povratak kuci. Od Kolke prema jugu nas je docekalo par desetaka km autoput-olikog makadama. Primjetite brzinomjer(laze tocno 5 km/h), a primjetite i skwo. Ne vristi, ne pokusava se baciti sa motora, vec slika. Kewl.

Da sam bio sam, tu bi bila idealna prilika za testirati paris-dakar brzine. „Radovane, crni Radovane“ (tm)(r)(c), 'ko te nagovori da povedes zenu

A i Gingerbread Man se usro pa nisam dalje dodavao gas.
Gingerbread Man se oporavlja od soka dok mi negdje postrance marendamo:

Karakteristicna kucica za razbacana sela od po par kuca:

Dan smo zavrsili u Klaipedi, turistickom gradu na zapadnoj obali Litve gdje smo se propisno izyebali dok smo nasli smjestaj. Toliko za danas.
Sedmi dan – natrag do PoljskeNapravili smo jos jedan mali izlet, ovaj puta do jugozapadnog ruba Litve, blizu granice sa Ruskom enklavom (podrucje Kaliningrada). U Rusiju nismo mogli jer nemamo vize.


I opet nas je malo uhvatila kisa, no nista strasno:

Popili smo kavu u restoranu cekajuci nece li kisa prestati, a posto nije izgledalo da hoce, otisaom sam do motora po kisnjake, a kad tamo, kobili reko kobili se nado, neki brko mi petlja po motoru. „Reko zajebi, ja sam sef“ (tm)(r)(c), odbij od motora sirotinjo. A covjek mi je zapravo radio uslugu. Motor je bio parkiran na bocnu nogaru i uslijed kise je nogara propala i za sobom (cudo jedno) povukla i motor na bok. Pa ga je covjek podigao i podmetnuo neku letvu pod nogaru. Bolje on nego ja, jos da bruh dobijem irudati.
Dobro, dosta sranja, put pod noge, opet malo uz offroad izletice powered by Garmin:


I tako malo pomalo stigosmo do grada Lomza u Poljskoj, gdje smo nasli smjestaj u roku od 4 sekunde (naglo kocenje kod znaka za motel i to je bilo to, smjestaj rijesen).
Osmi dan - kroz Poljsku i Cesku polako kuciPosto zapravo idemo kuci, nema danas puno razgledavanja vec samo voznja.
Samo dvije putne slike, prva sa sa nepoznate lokacije gdje nismo dali da nas radovi i znakovi za zabranjen promet zaustave:

I druga, sa jos jedne off road mini dionice:

Spavamo pored simpaticnog grada Olomouc, na ugodnoj a'la Gorski Kotar klimi. I da, jucer smo skoro pregazili 3 mlade srne. Ponasale su se kao pjesaci u Zagrebu, cekaju uz cestu da dodjes na desetak metara od njih, pa onda zakorace...
Deveti dan – odosmo mi svojoj kuciProslo je punih osam dana, izokretao sam oboje gace po 4 puta i to je to – moramo kuci.
Ovaj puta se ne zajebavamo sa najkracim rutama nego k'o zadnji papci kupujemo austrijsku i slovensku vinjetu i autoputom prema kuci. Da si pribiljezim zasto je ovo najgluplji dan puta:
1) put je gotov i sad se samo treba dokopati kuce po dosadnom autoputu
2) zakeljio sam vinjete po svojim prekrasnim WP vilicama i time si srozao coolnes faktor na minimum
3) k'o zadnji papci smo stali na autocesti da bi nesto rucali i platili neke sugave bolonjez spagete 18 eura. Jebes 18 eura, ali osjecam se k'o idiJot.
Ovo je zadnje (17. jubilarno) tankanje negdje izmedju Beca i Graza i to je ujedno i zadnja slika sa naseg puta.

I to je to. Gotovo za ovu godinu sto se duljih djireva tice. Znam da nisam dao puno konkretnih informacija o putu, vise sam kenjao da popunim necime prostor izmedju slika, ali sto je tu je.
Pozdravlja vas Gingerbread Man i moja skwo.
KONIEC