Malo povijesti :
BITKA I EVAKUACIJA KOD DUNKIRKA :
Nakon telefonskog rata bitka za Francusku počela je 10.05.1940. Na istoku armijska grupa B napala je Nizozemsku i napredovala zapadno u Belgiju. Kao odgovor vrhovni saveznički zapovjednik general Maurice Gamelin iznio je plan D koji uvelike povezuje i utvrđuje bunkere i obranu na Maginotovoj liniji. Gamelin je zapovjedio snagama pod svojom komandom, tri mehanizirane armije, francuska prva i sedma, i BEF ( britanski ekspedicijski korpus ) do rijeke Dyle.
14.05.1940 njemačka grupa A probila se kroz Ardene i rapidno prodirala zapadno prema sedanu, te skrenula sjeverno prema engleskom kanalu ( znano kao Mansteinov plan ) i efektivno bočno udarila savezničke snage.
Serije savezničkih kontranapada propale su i Nijemci su 20.05.1940 stigli do obale odvajanjem BEF blizu Armentieresa, francuske armije i belgijske armije dalje do sjevera dok su većina francuskih trupa bile južno od njemačkog prodora. Nakon dolaska do kanala Nijemci su se smjestili duž sjevernog djela obale pripremajući da zauzmu luke i uhvate u zamku britanske i francuske snage prije nego se mogu evakuirati u Britaniju.
U najvećoj raspravi o odlukama Hitler je naredio svojim generalima da se zaustave na 3 dana u uspješnom naporu da zauzmu kontrolu nad njima, dajući saveznicima vremena da sagrade obrambenu liniju i organiziraju evakuaciju.
Prvoga dana samo 7010 ljudi bilo je evakuirano, ali do devetog dana ukupno je evakuirano 338 226 vojnika i spašeno od flote koja je brojila 850 plovila. Ristaništa u Dunkirku bila su uništena iako istočni molovi i zapadni ( morski zidovi koji štite ulaz u luku ) bili su netaknuti, te su saveznički zapovjednici odlučili da se ukrcaj vrši sa istočnih molova i plaža. Mnogo trupa ukrcalo se na 42 britanska razarača i ostalih većih brodova, dok su se ostali vojnici ukrcavali direktno sa plaža, do ramena duboko u vodi čekajući satima na ukrcaj. Ostali su trajektno otpeljani na veće brodove, a tisuće su prevezene u Englesku sa poznatim „Little ships of Dunkirk“. Flota od oko 700 trgovačkih brodova, ribarskih brodova, jahta i plovila Kraljevskog instituta službe spašavanja na moru sa svojom posadom bila je hitno zvana u službu. Među svim plovilima bio je najmanji 4,5 m ribarski brodić „Tamzine“ koji je sad izložen u muzeju u Engleskoj.
Little ships – mali brodići, večina njih bili su mali ribarski brodići i jahte. Vođeni mornarčkim brodovima preko engleskog kanala manji brodići mogli su se puno bliže plaži usidriti te djelovati i spašavati one koji su u vodi mnogo sati čekali na ukrcaj.
Dok su događaji u Dunkirku dali veliki poticaj britanskom moralu, oni su ostavili Francuze same protiv novih njemačkih napada južno. Njemačke trupe ušle su u Paris 14.06. a 22.06. su prihvatile francusku predaju.
Gubici – Unatoč uspjehu operacije, sva teška oprema morala je biti ostavljena, a nekoliko tisuća francuskih trupa bile su zarobljene u dunkirškom džepu. 6 britanskih i 3 francuska razarača bila su potopljena, zajedno sa 9 velikih brodova, dok je 19 razarača bilo oštećeno.Gubitak tako mnogo opreme na plaži značilo je da britanska vojska treba mjesece da pravilno nadoknadi vlastiti vojni stroj, a inovacije moderniziranja i uvađanje novih oprema bile su zaustavljene dok industrija ne nadoknadi tako velike gubitke. Zapovjednici su naredili trupama vračajući se prema Dunkirku da spale ili na neki drugi način onesposobe njihova vozila da ne padnu u ruke Nijemcima. Nedostatak vojnih vozila nakon Dunkirka bio je tako velik da je kraljevska vojska bila osakaćena, te bila prisiljena, te bila prisiljena na vračanje i renoviranje zastarjelih modela autobusa sa otpada da ih stave u upotrebu za prijevoz trupa.
Posljedice : Spašavanje britanskih trupa kod Dunkirka dalo je psihološki poticaj na britanski moral, koji je ugasio zadnju mogućnost da traži mirovne pregovore sa Njemčkom, od kad je zemlja objavila mogučnost obrane od njemačke invazije. Generali Erich Von Manstein i Henz Guderian kao i admiral Karl Donitz smatrali su neuspjeh njemačkog vrhovnog zapovjedništva odgodu napada na Dunkirk da eliminiraju BEF kao jednu od glavnih grešaka koju su Nijemci napravili na zapadnom bojištu. Na svakih 7 vojnika koji su se evakuirali 1 čovjek je ostao otraga kao POW ( ratni zarobljenik ). Večina tih zatvorenika bili su prisiljeni maširati u Njemačku. Zarobljenici su izjavili za brutalno ophođenje njihovih čuvara, koje uključuje batine, izgladnjivanje i ubojstva. Večina njih radili su u njemačkoj industrijji i agrokulturi 5 godina. Vrlo značajan gubitak vojne opreme u Dunkirku povečao je financijsku ovisnost britanske vlade prema SAD-u.
