Nekako mi se čini da je ove godine Rumunjska bila popularna destinacija, pa evo i naših doživljaja.
Da se primjetiti da putopis malo 'kasni', ali valjda i ovdje stoji da nikad nije kasno
Znali smo da želimo ove godine odraditi jedno putovanje van granica Hrvatske (ili BiH),
ostalo je samo pitanje kamo poći. Inspiracija je došla u obliku epizode Top Geara i njihovog puta na Transfagarasan.
Trebalo nam je samo par sekundi i bilo je: 'Idemo?' -'Idemo!'
Otad je išlo planiranje kamo točno ići, rute, koja mjesta vidjeti, čitanje putopisa, doživljaja, dojmova.
Kome god smo rekli kamo idemo, ili su mislili da se šalimo, ili je bilo 'Šta ćeš tamo?!'.
Ali mi smo držali stav, i unatoč raznim pričama kako je tamo opasno, ukrast će nas, silovat će nas, ostat ćeš bez motora itd.,
pripreme su se privodile kraju. Pošto nam je to bilo prvo dulje putovanje, bilo je malo muka što ponesti,
kako to sve strpati u samo top case i tank torbu. Pa kupi ovo-ono, od hlača za kišu do putnog osiguranja.
Moramo priznati, da je u tjednu prije polaska bilo malo nedoumica, da li idemo, kako će sve biti, kakvo bude
vrijeme...ali u subotu 17.7. sve je bilo spremno a mi nabrijani na put.
DAY 1 – Nova Rača – Sibiu
Buđenje u 4, pola sata poslije planiranog, strka, zbrka, treba krenuti što prije jer se približavaju neki prijeteći oblaci,
vjetar puše, valjda nećemo u kišu! Odmah navlačimo sve za kišu i pripremamo se za najgore. U 5.30 srknemo Red Bull i po gasu.
Spreman za put
Poznatim cestama do Grubišnog Polja, preko Virovitice bez stajanja do Vukovara. Od kiše ni k, vrijeme odlično, kakvo smo si samo mogli poželjeti.
U Vukovaru prvo stajanje, odmor i doručak uz Dunav.
Držimo se OMV-a, pa smo morali ići malo natrag da bi natankali, pa opet nazad kroz Vukovar i dalje kroz Ilok u Srbiju.
Inače, Slavonija i Vojvodina su nas ubile u pojam, nepregledne ravnice, dosadno do boli! A guze počinju već lagano boliti i ne znaš kako bi se namjestio!
More suncokreta
Ravno ko palačinka
Hvala Bogu na komunikaciji iz Lidla koju smo stavili odmah nakon ulaska u Srbiju. Nije baš najudobnija ali smo se navikli i odlično radi. Kratili smo si vrijeme časkanjem do Zrenjanina. Bolje od lupkanja po kacigi i znakovnog jezika 'Gle, gle ono tamo!'
U Zrenjaninu tankanje, kavica (Maja je pila zanimljivu kombinaciju, Ness i hladna voda
), crveni bik i malo odmora.
Bleee...
Daj pare da idem po kafu!
Granicu prešli bez problema i nastavili ravnicom do Temišvara. Malo zujanja po gradu i traženja benge.
Ogromni trgovački centar u Temišvaru, kakav West Gate!
U potrazi za mjenjačnicom, na OMV-u ne primaju eure!
Zelenko se druži sa strancima
Dorna, njihova verzija Jane, preferirana voda cijelog putovanja.
Poslije Temišvara cesta napokon počinje vijugati…
…a poboljšava se i pogled!
Opet tankanje, ovog puta Zelenko u drukčijem društvu. Ne, ne bih ga mijenjali
Dobri auti, al tipovi koji ih voze digli su nam tlak! Čim smo stali na pumpu pomaknuli su nas zaposlenici, kao da on natoči. Rekoh, ajde, pričekat ćemo. Na kraju čekali 10 minuta dok je on natočio, platio, oprao stakla, bla, bla. Nabijem i tebe i tvoj Lambo, drugi put se ne mičem nikome! A nismo htjeli probleme, tko zna 'čim se bave'!
Idemo dalje preko mjesta Lugoj i Deva, bez nepotrebnih stajanje jer želimo stići u Sibiu prije mraka. Negdje oko 7.30 stižemo u grad, polako kružimo po gradu i pokušavamo naći hotel! Prije puta smo
isprintali karte sa označenih nekoliko hotela, ne želeći ništa prepustiti slučaju. Nakon malo lutanja i ispitivanja našli hotel Apollo Hermanstadt. Cijene su bile malo veće, 2 noći 90 eura ali soba je bila super a motor na sigurnom.
Pogled sa balkona sobe
Naš mali veliki putnik u društvu iskusnih.
Nakon 730km, ovo je bio najbolji krevet na svijetu
Ostavili smo stvari u sobi, smazali pizzu u prvoj pizzeriji i na spavanje.
DAY 2 – Sibiu
0 km
Drugi dan je bio predviđen za odmaranje i razgledavanje grada.
Sibiu je jako lijep, stari 'njemački grad', orginalnog imena Hermannstadt.
Most laži, vjerovatno najprepoznatljiviji dio grada.
Evangelistička crkva, ogromna i prelijepa!
Unutra se renovira, pretpostavljamo...
Glavni trg, fali nekakav konj na sredini ili nešto slično, ovako izgleda prazno
Drugi put spavamo u ovom hotelu...da, moš' mislit'!
Korzo? Duga široka ulica...
na kojoj se svašta prodaje...
Tražeći poštu, naišli na pravoslavnu crkvu...
i ušli unutra.
Ulica tunel
Ručak, jupi!
Ponovno most.
Ostatak dana proveli smo malo u horizontali, malo vozikanjem po gradu. Nikako dočekati sutra, kada se napada na Transfagarasan.
