Ante sve je jako lipo, samo brate, moga si štogod i napisat, bilo bi puno informativnije. 
Ajd. Dakle u petak od Vinkovaca do Banovića glavnom cestom, onda od
Ribnika do Vareša preko brda, uz dosta krivih skretanja i raspitivanja kod
domaćih uz cestu. Na karti izgleda jednostavno, al nema svih cesta. Pa
opet cestom Vareš-Visoko-Kiseljak-Fojnica. Fojnica sympa mali gradić nad
kojim dominira franjevački samostan. Našli smještaj ( jedva, sve puno
penzionera, noćenje i doručak 15 EUR u potpuno novom apartmanu, odličan
smještaj )i krenili u raspitivanje kojim putem preko Vranice. Vidim poljoprivrednu
apoteku u kojoj su dva motora, LC4 i KLR600, pa priupitah čovjeka koji je radio
unutra. Sve nam je objasnio, do u detalje. Pitam ga jel se voza šta tim motorima,
kaže, ne, on je ovdje svećenik!

Ujutro je osvanulo vedro i vrlo
hladno, bilo je ispod nule čim smo se popeli parstometara ubrdo. Do Prokoškog
jezera je sve dobro označeno, a selo Prokos onako živi nekim starim životom bez
puno brige. Put dalje vodi lijevo od jezera na Vranicu, nema puno skretanja i eto nas
gore. Na Vranici sunce, u dolinama magla.

Prelazimo planinu i prolazimo
pored planinarskog doma, automobili uglavnom HR oznaka pored doma, planinari.
Spuštamo se u Uskoplje odličnim i brzim makadamom sa puno potpuno nepreglednih
zavoja, tako da trubim cijelo vrijeme. Prolazimo rampu koja ima čuvara, Uskoplje i
na kafu u Prozor. Nakon Prozora, u selu Gradac, skrećemo desno ubrdo pored crkve.
Put vodi preko planine do sela Doljani i Sovići, poprilično lijep uspon, nismo nikog
sreli usput. Iza Sovića ulazimo na plato Blidinja, malo krivo skrećemo tražeći uspon na
Pločno ( vrh Čvrsnice ), no nalazimo ga iz drugog pokušaja. Do vrha ima 10-ak km
rahlog makadama, taman najljepše, nije preteško a ni autocesta. Jako puno zavoja i
serpentina do vrha. Pogled odozgo prekrasan i puca zaista daleko, bio je vedar dan i
čist obzor. Usput srećemo nekoliko ljudi i strojeva, grade vikendice. I jedno malo groblje,
Jolly ne znam što znači natpis "djevojačko" na njemu. Spuštamo se do Tomislavgrada,
ručak, Shadow ide kući u Vinkovce, ja produžujem u Split. Usput se spuštam u neku
grabu pored Buškog jezera, vidio dva enduro motora dolje. Krivo skrećem i završavam u
rupi iz koje ne mogu gore jer zadnji proklizava. Hvala dečkima koji su me izgurali, jedan
na KLRu 650 a drugi na nekom narančastom hard-endurcu.

Noćim u Splitu, ujutro Picoda plaća kafu i pičimo do Knina, KK i Picoda svojim putem, ja
u Grahovo, Drvar, Manjača, Banja Luka. Iza B.Luke tenkiram, palim motor, ljepim relej
anlasera i dok sam stigao otpojiti accu, ispraznio se.

Pokušavam malo prespajati, ne
ide mi najbolje, pa pronalazim autoelektričara ( slučajno je naišao ), baja je iskemijao
kako upaliti motor, i sad do kuće bez gašenja! Thx, zato volim Balkan što te okruže sa
pomoći, a ne da moraš stopati na cesti.

Stigoh kući kasno navečer na
zadnjim kapima benzina, da sam znao bar bi natenkiro pun rezervar.

Eto, lijep viken-djir, da je barem svaki vikend tako.
