Evo konačno objavljujem kratki izvještaj sa mog ovoljetnog putovanja u Švedsku.
Kao i obično prvo malo
statistike - na putovanju smo bili 15 punih dana, napravili smo ukupno 4673 km (plus putovanje vlakom do Berlina), spavali smo ukupno 12 noći (samo) po kampovima, a ostalo u vlaku i na brodu.
Itinerer je otprilike izgledao ovako:
S
vremenom smo imali dosta sreće što potvrđuje tvrdnje da po u Skandinaviji bolje putovati motorom u lipnju nego srpnju. Kiša nas je močila drugi dan na putu od Berlina do luke Sassnitz na otoku Rügen. Nakon toga je padala samo dva puta noću dok smo spavali (to je poseban doživljaj - kiša u šatoru - kojeg preporučam svakom tko nije probao) te jedan mali ljetni pljusak na povratku, opet u Njemačkoj. Ostalo je bilo suho, podosta toplo (u Stockholmu čak 28°C), a zadnji dan u Švedskoj i kroz cijelu Dansku nas je pratila neka naoblaka i magla, kadkad i prohladna, ali srećom bez padalina.
Ne znam koliko ima smisla opisivati dan po dan putovanja. Sve je vidljivo iz plana tj. itinerera puta. Ukratko dojmovi su slijedeći:
Što se Švedske tiče, najviše me impresionirala
divna priroda, onako, vidi se da je zemlja velika i prostrana i da u njoj živi malo ljudi. Ceste su duge i ravne, a priroda su ili nepregledne šume ili obrađena polja. Čovjek ima dojam da su svaki komadić zemlje koji se može obraditi - obradili. Valjda livada koje se ne koristi ima samo u kampovima!
Ceste su lijepe. Održavane, sa jako malo rupa ili pukotina. Ceste drugog ili trećeg reda (po kojima ja najviše volim putovati) se održavaju na neobičan način - rupe ili pukotine zalijevaju nekakvim bitumenom a onda preko njega sam nasipavaju pijesak, bez valjka i slično. Dio pjeska se zalijepi i ispuni rupu, a ostatak sama vozila izguraju na rub ceste. Vrlo je nezgodno voziti po tome jer je boja toga pjeska (šljunka) ista kao i boja ceste i jednostavno se ne vidi - samo se osjeti. Prilikom tih radova ceste su uredno označene da ima šodera na njima, ali to baš i ne pomaže u pipanju gdje voziti a da ne ideš po pjesku. Inače, posebno za nas u Primorju koji smo navikli na naše grote i kamenje, stjene i kamenje u Švedskoj su vrlo neobični - velike, teške gromade, najčešće okrugle, ali tamne, kao da su (a možda i jesu?) od granita, izgledaju jako trdo, nerazbijivo. Plaže su uglavnom pješčane (pa pomješane sa tim ogromnim 'oblucima' kamenja), more je hladno, neprozirno i smeđe. Sve skupa djeluje dosta hladno i neprijatno (posebno za nas iz Primorja) i ustvari kao da nema razlike između mora i stotina jezera. Za nas koji su navikli na bistro more gdje se vidi dno i temperatura za kupanje ne pada ispod 22°C to je sve skupa vrlo neobično.
Stockholm je priča za sebe. Kao miljunski grad odskače sasvim od odtatka zemlje koju sam vidio, nešto slično kao Danska i Kopenhagen. Stokholm je miljunski grad, i to se vidi i osjeti i po ničemo nije različit od ostalih gradova kojima se broj stanovnika mjeri miljunima. Meni lično se to ne sviđa, znam da je to posebni štimung i način života, ali ja nekako ne mogu uživat u tome. Posebno ne znam što gledati u takvom gradu kada dođeš na neko kratko vrijeme (par dana) u posjetu. Juriti po muzejima mi je dosadno jer kad vidiš 10-20 muzeja bilo gdje, svi mi postaju isti. Ja uživam u arhitekturi (zgradama, cestama i msotovima), ali i to dosadi. Čovjek bi ustvari trebao imati dovoljno vremena da sjedi na klupama po gradu, ili po kafićima i restoranima, pa dam malo upije tu živost velegrada. Ovako uletiš u tu gužvu i ustvari ne znaš što biš ....
Epitet Venecije sjevera stvarno zaslužuje jer gdje god se okreneš je voda (more ili jezero), mostovi, barke, brodovi. To stvarno daje poseban ugođaj gradu.
U gradu nisam pronašao mnogo mjesta za parkiranje motora (označena sa MC) i podosta sam parkirano 'na slijepo', ali vrlo nerado, bojeći se neke kombinacije lisica + astronomskih kazni. No kad sam ispipao gdje su parkirna mjesta odjednom sam prestao biti Balkanac ....
Kultura vožnje je nešto što me (uvijek ponovno) fascinira u Skandnaviji. To je nešto nevjerojatno i stalno razbijam glavu kako to uspjevaju postići. Ispred jedne samoposluge u jednom no-name gradu, na putu za Stockholm, videći hrvatsku registraciju na motoru prišao nam je jedan naš čovjek koji živi u Švedskoj može se reći oduvijek. U kraćem razgovoru smo se dotakli i kazni za brzu vožnju. Misleći da smo mi neki pravi bajkeri na jurilici (a ne 'GP-bajkeri' - GP = Gerijatrija + Penzionerski), upozorio nas je da su kazne velike. Nije spominjao cifre no kaže da je policija posebno osjetljiva na prekoračenja malih brzina (50 u gradu, 30 uz škole i sl.) i da tada kažnjavaju drakonski za par km prekoračenja, dok za prekoračenja kod velikih brzina znaju progledati kroz prste (vjerojatno za isti postotak prekoračenja).
Želim istaknuti činjenicu o njihovoj kulturi vožnje ali i kako je lako uklopiti se u nju. Kada je ograničenje na 70, 50 ili na 30, ili bilo koje drugo, svi, ali SVI smanje brzinu na ograničenu, i onda je lako voziti tako sporo. Ne osječaš se blesavo. Nije kao kod nas, da kad voziš na pr. 60 u naseljenom mjestu da nekog ne pokupiš, neki te pretisžu sa 80 ili 100, a ti se osjećaš ko zadnji majmun ....
Inače i poštivanje ostalih propisa je besprijekorno (to sve govorim za promet van Stockholma) i nevjerojatno, i stranac se lako uklopi u to i počinje brzo uživati. Najveći problem je prilikom povratka na Balkan, ostaneš zapanjen već u Sloveniji .... a ja mislio da su oni kulturni vozači!
Kampovi su na visini, jako skupi, uostalom kao i sve ostalo. Kampiranje je u modi pa kampova ima mnogo, uglavnom (rekao bih 90%) ispunjeni kamperima i kamp-prikolicama, dok nas 'šatoraša' ima jako malo, tu i tamo neki bajker, pa oni 'mali' bajkeri (biciklisti) pa familije sa djecom .... Kampovi su besprijekorno uređeni, ovisno o broju zvijezdica, naravno, iako cijena ne odražava kvalitetu. No sve u svemu ne može se faliti tamo (kao u Italiji ili Španjolskoj, na primjer).
Iznenadili smo se kako je hrana skupa - mislim na hranu u samoposlugama gdje smo se mi hranili. Navikli na Aldi u Njemačkoj (a ni Aldi u Danskoj nije daleko po cijenama) ovdje smo ostali zapanjeni kako je sve znatno skuplje. Uopće ne razumijem zašto se turisti bune kad dođu u Hrvatsku - pa kod nas je sve znatno jeftinije - od samoposluge do restorana ....
----
Da zaključim - izlet/putovanje u Švedsku je bilo jako lijepo i preporučujem ga svakome tko ima vremena i novaca za to. Zemlja kao priroda je prelijepa, Stockholm stvarno s ponosom nosi pridjev 'Venecije sjevera', grad je prekrasan iako mene neodoljivo podsjeća (osim mora i kanala) na Beč, na veći Zagreb ili, zašto ne, na još veću Rijeku. Te klasične građevine daju poseban pečat gradu ....
More, kupanje i slično zaboravite (osim u bazenima), uživanje u moru se zaustavlja na plaži i pogledu na more.
Negativna strana izleta je skupoća na koju nisam bio pripremljen, ali zato me kultura vožnje, na koju sam bio pripremljen, ponovno iznenadila ekstremno visokom razinom. Ceste su super na svim razinama i vožnja njima je prava uživancija.
Sve u svemu vrlo ugodno, prijatno i zabavno.
I da, koga zanima, sve nas je to koštalo ukupno 1500 eura. Od toga polovica otpada na ono što ja nazivam 'putovanjem' - benzin (ukupno 325 eura) koji je u Švedskoj dosta skup, nešto kao u Njemačkoj (a u te dvije zemlje sam napravio 3000 km) te posebno vlak (216,50 eura) i dva trajekta (do i od Švedske, ukupno oko 210 eura). Na klopu smo, po običaju, najmanje potrošili (manje od 10%), a na (skupe) kampove tj. spavanje oko 25% cifre.
Slike ću pripremiti pa objaviti naknadno.
Vojo
