Hvala na rijecima podrske, osijecam da su od srca kao i ovo sto radim.
Vecinom se osijecam kao svemirac, sam u ovome, ljudi mi govore da nisam normalan,postavljaju mi pitanja dali je meni stalo do familje i da sto mislim kako je njima u svemu ovome.
Ja se samo ponavljam i govorim po neznam koji put, da to dolazi iz srca i jednostavno tjera me napred,a oni neka mole jer ako je tako htio onaj "gore" onda tako neka bude.
Ljudima je neshvatljivo kad spominjete tisuce km i to jos u kontekstu motora,kao da nema okvira za tu sliku pa se izgube pokusavajuci to ukalupit ali im ne uspijeva jer tek pokusavam napravit kalup za to, dokazat da je moguce.
Neznam kako ce sve ovo ispast, ova Trifecta i 10/10 koju cu pokusat odvozit,znam da ce bit tesko,teze i najteze u pravom smislu rijeci,bice borbe i znoja (idemo tonci sad ce svanut evo jos ura pa je jutro) koliko puta sam to sebi ponovio u kacigi neznam ni sam.
Sjetim se toga svega produ me trnci,i evo opet cu to pokusat ispocetka, osijecaj kao vatrogasac nesluceni heroj koji istrci iz plamena pozara onda zastane i vrati se nazad da pomogne spasi koju dusu, jedostavno tu nema razmisljanja to su instikti,tako vjerujem i kod moje malenkosti.
Cim istrcim iz jedne vatre vracam se u drugu jer kao da sam nesto zaboravio,neki ce dodati zdravi razum,mislim da je to osijecaj da se divite
samom sebi, postajete drukcijim nekako dublji bolji,svjesniji.
Eto malo sam pokusao opisati neke misli koje nadam se nisu nikog uvridile, samo da pojasnim nekakvo stajaliste kojim se temelje ovakve ideje da budem Dusom i tijelom Iron Butt.