evo jedne tajnice za dobar zvuk da se perforirana cev radi u konusu tj, n.p. ulaz u top fi 45mm ili fi 50mm a izlaz fi 60mm i veci....
Nebi baš reko da je to tajna koju misteriozo ne želi otkriti blufoncima
U stvari taj princip je opće poznat u sustavima ozvučenja, a zove se transformacija (prilagodba) akustičke impedancije. Radi se o tome da zrak predstavlja veliku akustičku impedanciju tlaku (zvuku) koji se širi iz male površine (izlaz auspuha). Dakle u situaciji kada je ravna cijev oštro prekinuta, titranje tlaka zraka iz cijevi oko ravnotežnog položaja (atmosferskog tlaka) ne može dovoljno pobuditi okolne čestice zraka da bi se zvuk, tj. tlačni titraji efikasno proširili u prostor. Ukoliko se taj kraj cijevi postepeno proširuje, krečući se prema izlazu postepeno dolazi do utitravanja sve veče količine čestica okolnog prostora i ukoliko je kranji radijus dovoljno velik u nekim situacijama efikasnost prostiranja se povećava i do 50% u odnosu na slučaj bez postepenog proširenja. Gledano u uzdužnom presjeku bolji slučaj od konusa je exponencijalna prilagodba, tzv. exponencijalni rog. ali (!) nije jednostavno kao što zvuči jer akustičko prilagođenje ovisi o odnosu valne duljine prilagođenih frekvencija i fizičkim dimenzijama proširenja, početnom i kranjem radijusu i o njihovom razmaku. Iz toga slijedi da su za niske frekvencije (velike valne duljine) potrebne velike dimenzije roga, pa se u razglasnim sustavima obično koriste okvirno iznad 300 Hz.. Međutim u moto svijetu se takva prilagodba izbjegava jer nema potrebe za bukom (
), a ono što je bitnije smanjuje brzinu strujanja plinova, i to je razlog zašto se u novijim topovima pronalazi upravo suprotno okretuk konus, manji na izlazu..
inače kroz povijest se to dosta koristilo u obliku lovačkih rogova, na starim gramofonima, ručnim megafonima, zvučnicima sa tlačnom komorom, klipschornu i sl. Ako nekom do sad nije bilo jasno, sad zna čemu služe svi ovi trakturi
