Nakon što smo prošli Sedlo pomalo smo se počeli spuštati prema Žabljaku...najviše naseljenom mjestu u ovom kraju na visini od nekih 1500 m...slika nažalost nema...valjda su curke ispucale svu inspiraciju na Durmitoru. Uglavnom, Žabljak je hrpa lijepih planinskih kućica-vikendica porazbacanih po planini bez ikakvog reda...pod tim ne mislim ništa loše, baš naprotiv. Soba i apartmana kolko ti srce želi!
Cestom, vrlo sličnom našim cestama u Gorskom kotru, dolazimo u mjesto Đurđevića Tara u kojem se nalazi poznati most preko rijeke Tare...
Dok smo slikali most, malo smo se bacili u spiku s nekom opaljenom tetkom kaj je prodavala na obližnjim štandovima...usput sam ju pital jel ima kaj posla i dobio pravi crnogorski odgovor...
nema, bogu hvala!
Svejedno smo ju malo uposlili i kupili nešto suvenira, a ona nas je zauzvrat počastila rakijicom

i uputila na mjesto udaljeno par km od mosta gdje možemo sići do Tare.
Nastavljamo kanjonom Tare, koji nas je malo razočarao jer je Tara zbog puno drveća uz cestu jedva vidljiva...svega na dva-tri mjesta...
Ubrzo stižemo na današnje konačno odredište...Kolašin, simpatično skijaško mjestašce u sklopu NP Biogradsko. Tu sam rezervirao malu drvenu kućicu u blizini samog skijališta...jedna kućica za nas šestero...50 eura

.
Kontakt osoba nam je trebala biti na raspolaganju 24h na dan (tak je bar pisalo u poruci koju sam dobio od gazdarice apartmana), a činilo se da ga čekamo 24h...zvao sam ga bar 5 puta da ga pitam di je do sad, a lik mi je svaki put elegantno odgovorio...
pa reko sam da stižem za 10 min 
. Dok smo ga čekali, uredno smo se opskrbili sa par litrica crnjaka za naveče...piva nam već dojadila

. Nakon sat vremena stiže lik u kabrio terencu i veli da nas čeka već pol sata sa druge strane trga

. Pratimo njegovu ljutu pilu do apartmana...majstor se vrlo brzo iskupio za čekanje, ponudivši nam dvije kućice za cijenu jedne
Bambusi su spremni...
...a i mi za izlazak
u centru Kolašina pronalazimo lijepu konobu...čorbe, janjetina i teletina ispod peke, svi mogući prilozi...zapravo smo naručili sve što ima

i par flaša vina...na kraju to platili 70 eura

i dobili butelju gratis.
Pita Toma...
ko se uopće druži s ovakvim likovima?
Usred večere, u razgovoru sa vrlo simpatičnim i gosoljubivim gazdom konobe, dolazimo do vrlo važne spoznaje...
...malo smo razgovarali o sutrašnjem smještaju koji smo rezervirali u "Serandeu" na CG obali...nikak ga nismo mogli nać na karti CG, a i nikak vidit prognozu vremena
Vesna:
gazda, recite mi molim vas, di točno dođe taj Sarande? Jel to prije Bara il poslije?
Gazda:
Serande? Sarande? Nemam pojma nikad čuo?
Svi:
Vesna:
pa kak, pa ja sam tam rezervirala spavanje! Gazda
: Pa šta ja znam, kraj Bara ima Sutomore, da nije to?
Svi:

...3 sek...
pa da SUTOMORE!!! Vesna:
Kasnije doznajemo da je Sarande mjesto na Albanskoj obali...bio bi to LONG WAY DOWN da smo ga tražili
Večer završava pijankom u apartmanu uz kralja CG estrade Baja Malog Knindžu
laku noć...do sutra