Ja sam već jednom napisao da neznam voziti.Mislim da je to bilo prošle godine kad sam išao do Karlobaga i tamo upoznao Mladena i njegovog prijatelja.
Neznam zato jer se nisam odvikao strugati pedalama i ikad vozim motor koji nije za to.Problem je u tome što nalazim "gušt" u zavojima a ravna cesta me ni najmanje ne interesira za ić brzo,mada mogu držat prosjek 200-220 od punog rezervara do rezerve.
Smatram da bi u mojim godinama trebao bit malo umjereniji ali meni to dođe kao normalno jer nemam ,kao nekad,onaj grop u grlu pri velikim brzinama ili po zavojitoj cesti.
Tako je bilo i na Grobniku prvi put,srce mi je bilo u grlu dok nisam odvozio desetak krugova.Poslije je došao mir i ponekad i smijeh ispod kacige istovremeno sa dolaskom u neki zavoj (naprimjer Riječki ,di san često vidija ptice kako lete a zavoj za koncentracijuzbog pravovremenog kočenja i pravilnog izlaska ) koji nije ni bio za smijeh ali eto tako mi se onda događalo. Sad ,ponekad,pivan na sav glas kad vozin i tada pomislim kako je sriča da me niko ne čuje jer bi sigurno reka da san lud ,a nisan. Samo uživan u vitru i zavojima kao večina motociklista.