Sjećam se svoje prve vožnje na jaćem motoru kao da je jučer bila. tamo negdje 1996 (bio sam 6-7 razred onovne)na jednom bratićevom rođendanu tetak me provozao na motoru. To je za mene bilo iskustvoo, nikad se nisam tako osjećao, trnci, adrenalin - strawa, nisam mogao doć poslije još par sati k sebi. Nakon toga slijedi žicanje staraca koji su bili nepopustljivi i nisu niti trepnuli na moje žicanje, pa štednja - bil sam neviđena škrtica, sve što sam dobio u metalnu blagajnu s lokotom. Negdje 99-e, mislim da sam bio u 2-om srednje, starci su i dalje bili nepopustljivi ALI baja ima ravno 3000 tadašnjih maraka ušteđeno i kupuje motor hoćeš nećeš. Doma sam navukal hrpu plavih oglasnika, moto pulseva i zivkal okolo ljude, želja je bila cagiva mito evolution 125 ili honda nsr 125. Napokon kad sam već krenul po jednu cagivu vidli starci da je vrag šalu uzel, kako god se postavili ja ne odustajem od motora pa su morali popustit. Kao meni za inat u to vrijeme netko im je punil glavu s time kako su 2-taktaši živčani, kako je to prejako, preživčano, da to nije za klinca. bla bla bla.. Uslijedil je dogovor sa starcima, motor mora bit po njihovom izboru ali zato će mi dodat para. Tu ulijeće skoro nova yamaha xt350! Nema kraja mojoj sreći, po cijele dane sam na motoru, u godinu dana uspijevam natuć 16 000 Km, no međutim sreća nije dugo trajala. Nakon nekih godinu dana stvari se kompliciraju, problemi u školi, stari ostaje bez posla, bla bla bla, motor mora na prodaju...
Nedugo zatim rješavam školu, upisujem fax, rješavam fax, zapošljavam se, kupujem svoj prvi auto (ipak mi je to bila veća potreba zbog posla) i sad nakon nekih 10 god pauze i ne imanja vlastitog, konačno kupujem svoj motor.