Ivana sporo piše, ali kako ja sporo čitam to mi ne smeta toliko. Kaže kako ju 10 satne smjene usporavaju i da ne mogu svi kao ja laditi jaja još 7 dana nakon što se vrate s putovanja. Nisam siguran šta joj je to trebao značiti
No, evo njenog viđenja prvog provedenog dana u Rumunjskoj:
http://svartberg.org/mif/transalpinaS druge strane, o Rumunjskoj i ja imam svojih utisaka...
Dokopali smo se Rumunjske, što se mene tiče putovanje je tek počelo. Prelazak na Rumunjsku stranu je prošao OK, za nas, ali je trajao preko nekoliko sati za sve ostale putnike u limenim kantama na 4 točka. Naime, rumunjski policajac nam je mahnuo da slobodno obiđemo kompletnu kolonu preko HE Đerdap i uputio nas prema slobodno graničaru. Prije nego smo krenuli uglavnom sam dobio informacije kako je Rumunjska zemlja sirotinje, lopova i loših cesta. To se ispostavilo kao istina, barem u dijelu Rumunjske koji graniči sa Srbijom. Druga priča koju sam čuo je kako je Rumunjska jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima se može doživjeti istinska divljina.
Niti jedna od ove dvije priče više ne važi. Rumunjska je zemlja koja se očito puno izgradila u zadnje vrijeme, tako da su im sve glavne ceste sviježe asvaltirane, moteli, hoteli i privatni apartmani su na svakom koraku, što mi govori da su prepoznali kako su Transilvanijske Alpe odredište za mnoge turiste. Naravno, uvijek se može naći makadamskih cesta i loših asvaltnih cesta, ali to je po sekundarnim pravcima po Rumunjskoj. Sve, ali baš sve glavne ceste po kojima smo prošli su imale odličan asvalt i ono još bitnije imale su odličnu horizontalnu i vertikalnu signalizaciju. Planinske ceste koje užurbano asvaltiraju se rade po PS-u - betoniraju se mjesta gdje su mogući odroni zemlje i kamena, prave se kanali za odvod vode,...
Naravno, u siromašnom dijelu Rumunjske (podunavlje u granicu sa Srbijom) se može naići na ovakav grad:
Benzinske u tom kraju su očaj, nigdje nema za kupiti autokartu, kompresor za zrak sam tražio punih 150km, tj. našao sam ga tek kada smo došli do grada Targu Jiu.
Znači, nakon buđenja u Oršovi krenuli smo prema Băile Herculaneu gdje smo se trebali odvojiti na cestu 66A. Ta cesta je na maps.google.com označena kao prohodna, a googlanjem sam saznao da je to iznimno lijepa makadamska dionica kroz nacionalni park Valea Cernei i vodi prema gradu Vulcan. Sam grad Băile Herculane je kao iz nekog drugog vremena, prilazimo gradu kroz stambenu čevtrt, to su ogromne oronule kockaste zgrade, cesta je više loš makadam nego asvalt, psi lutalice na svakom ćošku, a smeće na je još češće od pasa lutalica. A zanimljivo je da taj grad pokušava biti turističko odredište, jer se ponad grada nalazi nacionalni park i 7 izvora ljekovite termalne vode. Sam centar grada i nije tako strašan, ali taj prilaz gradu je bio filmski.
Ova tabla nam je pomrsila račune:
Znači cesta se intenzivno asvaltira. Čitam kako su rumunjski cestari tu cestu planirali asvaltirati davne 2008. godine, ali su im se usprotivile zelene udruge. Izgleda da su uspjeli pokolebati zelene i započeti asvaltiranje. Odlučili smo ne ići tom cestom, nego nastaviti cestom 67D prema gradu Baia de Arama, te kasnije Targu Jiu.
Tek smo u Targu Jiu smo uspjeli pronaći autokartu Rumunjske, pa gledamo u kartu i pitamo se kamo dalje.
Prvotni plan nam je bio doći u Petrosani, pa otići do jezera Vidra gdje bismo prespavali, pa se ujutro provozati slavnom cestom 67C aka. Transalpinom. Ali kako nam je taj plan propao idemo odmah do sela Novaci iz kojeg kreće Transalpina. Selo Novaci je početak bogatog, odnosno, bogatijeg dijela Rumunjske. Selo je očito turistička meka tokom skijaške sezone. Napajamo se hranom, pićem i sladoledom i gledamo prema brdo na koje uskoro krećemo. Vrijeme je lijepo, ali oblačno. Ivana je stavila više slika same Transalpine, a ja ću se osvrniti na činjenicu kako je do prije koju godinu ovo bila makadamska cesta i sigurno je bila puno zanimljivija. Ljepota same planine je nepromijenjena, ali je očito nestala ona divljina o kojoj je AnteK pričao nakon što se vratio iz Rumunjske. Kod sela Ranca se intenzivno gradi dvadesetak motela, ne zezam se, kompletno jedno turističko mijesto je u izgradnji. Sama Transalpina je dosta prometna i kompletna je prohodna, unatoč znaku koji će vas dočekati
znak je tu jer su konstantni radovi na cesti koja se očito voli urušiti u ponore, pa je na nekim dijelovima dovoljno uska da može proći samo jedan auto.
Dok smo još bili na sunčanom dijelu Transalpine stajemo malo naslikavati se i diviti se prirodi, ja iskorištavam priliku pa provijeravam razinu ulja
Ivana pokušava pomaziti polu-divlje konje
Malo poziranja
Sve ovo su novonapravljeni hoteli/moteli
Nakon naslikavanja na visoravni krećemo na pravi uspon prema prijevoju Urdele na 2228 mnv
Na vrhu vjetar, magla i zima. Moja procjena je da nema više od 5°C, no ostavljam mogućnost da sam ja zimogrozan. Pogled koji puca na ostatak planine je fenomenalan i stalno se mijenja, jer vjetar dovlači i miče oblake pred našim očima.
Spuštanje na svjeverni stranu je popraćeno jakim vjetrom i maglom.
Pa bez puno stajanja idemo prema jezeru Vidra koje je očito vidjelo i boljih dana, jer vodostaj je dosta nizak, a hoteli koji su izgrađeni oko jezera su napušteni, neki su poluzavršeni. Tu nas hvata mrak i kiša, pa smo se sparkirali pred nekim motelom/lovačkim domom gdje smo žicali gazdu šibice (koje sam ja, krele, zaboravio kupiti), ložimo vatru, sušimo se i idemo spavati.
Autor
Tema: Operacija Šuplji zub (Srbija, Rumunjska, Ukrajina i Poljska) (Posjeta: 4626 )