2. Dan – ČETVRTAK, 23.6.2011
RUTA: Risan – Budva – Bar – Ulcinj – Skadar – Tirana – Elbasan – Struga - Ohrid
Ukupna kilometraža: ca. 390km
Buđenje je bilo oko 6, pakiranje i polazak oko 7. Nakon jučerašnje dana, ovo će biti igra jer je kilometraža relativno mala ali zanimljiva jer po prvi puta prolazimo taj put i to je ono što nas veseli cijelim putem. Brzo prolazimo kroz Budvu i dolazimo do Bara, gdje navraćamo do Gashe na kavu koji je nažalost bio spriječen obavezama pa ga nismo imali prilike upoznati i zahvaliti na pomoći oko smještaja. Tu se pozdravljamo s Črnomercem i Danijelom koji odlaze na obilazak C. Gore dok nas dvojica krećemo kroz Ulcinj do GP Vladimir gdje ulazimo u Albaniju. O njoj smo čuli svega i svašta, od loših cesta, još gorih vozača i raznih prijevoznih sredstava, al smo odlučili „prazne glave“ putovati kroz Albaniju i samo donositi zaključke. Da, kao što su zapazili i svi ostali koji su prolazili, Albanija je dosta zmazana, smeće uz cestu, konjske zaprege „miniraju“ cestu, pa zato oprezno prolazimo i gutamo kilometar po kilometar, ne žurimo nikud jer vremena imamo. Odmah poslije Skadra tankamo na jednoj od mnogobrojnih benzinskih postaja koje su uz cestu. Plaćamo u EUR-ima a kusur nam vračaju u kombinaciji EUR-a i Leka po nekom čudnom kursu, al reko nema veze., nek im bude. Prije Tirane, se dižemo na neku varijantu njihove poluatoceste/brze ceste; to je u biti komad asfaltirane površine širok između 8 i 10m, bez obilježenih traka gdje se voze malo u 2 malo u 3 trake, pritjecaju malo s lijeve a malo s desne strane. Voze se u rasponu od 60 pa sve do 130km/h; reko to je totalni divljak, drž se desne strane i gledaj ispred sebe, prati ekipu u svim mogućim verzijama, dezenima i bojama Mercedesa koje čovjek može zamisliti. Muriju susrećemo, oni kao mjere brzinu al nikog ne zaustavljaju, di ćeš bolje. Uskoro stižemo u Tiranu, vjerojatno u najgore moguće vrijeme u 14h a tamo prometni kaos, auto na autu, kamioni, autobusi, bicikli, kineskih skutera više nego u Pekingu i rijetko koji motor. GPS nas vodi praktički kroz centar grada jer je to kao najbrža ruta…. aha, moš si mislit. Albancima semafori ne predstavljaju baš neki oblik prometnog pravila i kulture; frajer doleti na crveno, prikoči, i kad vidi da iz drugog smjera još nisu krenuli, gas dalje. Super, koji doživljaj. Polako ali sigurno se izvlačimo iz Tirane i krećemo preko brda do Elbasana. E ta cesta he jednostavno super za vožnju. Dobar asflat, zavojita, malo prometa a vidici i pogledi prema unutrašnjosti Albanije su očaravajući. Ubrzo stižemo do Elbasana koji je kad se pogleda s brda mali industrijski grad, odmah na ulazu je neka velika industrija koja ispušta goleme količine smoga koji se zadržava nad gradom, nije baš neki prizor al kaj sad, idemo dalje odličnom cestom uz kanjon rijeke prema Librazhdu i dalje se dižemo prema graničnom prijelazu Qafe Thane na ulazu u Makedoniju. Od tuda se već vidi Ohridsko jezero koje je stvarno veliko; dugo jer 30 a široko 14km, najveće dubine 288m, dok se površina nalazi na 693m nadmorske visine. Još par sto metara i evo nas, napokon u Makedoniji, nakon dan i pol putovanja. Odmah prije ulaza stajemo i slikamo se kod table kao dokaz da smo bili tu. Taj prijelaz kao i svaki do sada prelazimo bez problema i relativno brzo. Spuštamo se prema Strugama i dolazimo u Ohrid gdje bez većih problema nalazimo smještaj kod Paska, na samoj obali Ohridskog jezera. Parkiramo motore, ostavljamo stvari i krećemo a gdje drugdje nego popit i pojest nešto. Od ljubaznog domaćina dobivamo upute za lokaciju dobre klope i odmah krećemo s hladnom Skopskom pivom kao aperitivom pa puta dva za svaki slučaj. Predjelo, jelo pa opet desert, pogađate naravno opet Skopsko. Siti ali i dalje žedni krećemo u obilazak centra Ohrida. Lijepom šetnicom uz obalu do centra stižemo da desetak minuta, slikamo znamenitosti i put nas vodi do Irish pub-a gdje naručujemo drugu poznatu marku domaće pivske industrije, Zlatni Dab koji je po meni još bolji i pitkiji od Skopskog. Tu smo maznuli par rundi (4 ili 5, ne sjećam se više…) ali znam da smo to sve platili manje od 10€ (ca. 600 makedonskih dinara), e tu tek ne možemo vjerovati gdje smo došli; pa ovo je raj J.
Lagano krećemo na spavanje.
