Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[Freshman]

Kao što ste mogli pročitati u topicu "Posjeta stranih motorista Hrvatskoj", ekipa sakupljena preko VSRI (internacionalnog V-Strom) foruma na svojoj turi po jugoistočnoj Europi došla je i do Hrvatske.
Nakon "dočeka" u Pit Stopu u Zagrebu i zagorske fešte by Danek & co. plan je bio krenuti u utorak 06.06. dalje prema jugu. Beogradski stromer Zander (Boban) i moja malenkost tu smo se trebali pridružiti ostatku ekipe. Iako je dogovor bio da se krene dosta rano, ekipa, još opijena jučerašnjom feštom u Stubici i okolici, se uspjela okupiti na naplatnim kućicama u Lučkom tek oko 10.30. Tu se napokon skupilo 13-ero ljudi na 12 motora (10 stromova i 2 "uljeza" u obliku yamahe xjr 1200 i bmw-a gs 1200). Sedam različitih nacionalnosti sa zajedničikim ciljem - putovati na 2 kotača brdovitim Balkanom. Nažalost, zbog kiše koja je počela padati još u ranojutarnjim satima, mijenjamo malo inicijalni plan i odlučujemo preskočiti posjetu Plitvičkim jezerima. Idemo autoputem dok kiša ne stane. Kod izlaza za Udbinu kiša još nije stala ali je polako jenjavala i odlučujemo ne propustiti vidjeti fenomenalne Velebitske vidike te krećemo starom cestom preko Velebita.

Zbog kasnog polaska i sporog napredovanja uslijed kiše, mijenjamo odredište pa umjesto do Makarske, idemo do bližeg Vira, gdje se u kući moga punca uspjevamo svi manje - više udobno smjestiti. Večeramo u obližnoj pizzeriji, što se pokazalo kao loša odluka zbog kasnijih želučanih problema norveškog bračno - motorističkog para.

Nakon prespavane noći, doručkujmo u Ninu, no naša norveška prijateljica više vremena provodi po lokalnim toletima nego s nama za stolom. Zato ponovno kasnije krećemo i često stajemo kako bi norvežani stizali tamo kuda i car ide pješice. Vrijeme visi, ali još uvijek bez kiše.



 

[Freshman]

Toga dana plan je bio domoći se Crne Gore, točnije Baošića u Boki Kotorskoj gdje Zander ima apartman na samoj obali. Dogovaramo rutu kojom ćemo ići i odlučujemo se za pravac Vir - Nin - Benkovac - Drniš - Sinj pa onda Jadranskom magistralom prema Crnoj Gori. Usput pokušavamo vidjeti sve što vrijedi vidjeti, naravno u okviru vremena kojeg imamo. Iako ovo nije najbliži put do CG, znamo da će ove ceste uglavnom biti prazne a zbog svoje konfiguracije pogodne su za zajedničko putovanje velikih grupa motora, kakva mi već jesmo.
Tako je i bilo. Gotovo puste ceste dozvoljavale su da se držimo skupa iako se nismo vukli po cesti. Uživamo u zavojima ali i ravnim dionicama koje nam dozvoljavaju da potegnemo. Ja sam naprijed, a u retrovizoru vidim dugačku kolonu dvostrukih stromovskih prednjih svjetala. Još uvijek često radimo pauze zbog probavnih problema norvežana.
Posjećujemo i NP Krka, ali nažalost, zbog nedostatka vremena, to se svodi samo na grupnu fotografiju ispred mosta u Skradinu. Oblaci se navlače i shvaćamo da će nas kiša ponovno "naprati".
Ipak, suho je sve do izlaska na magistralu kod Brela gdje ponovno počinje pljuštati kao iz kabla. Ionako sklizak asfalt u trenu se pretvara u klizalište i znatno smanjujemo tempo. Stajemo radi navlačenja kišnih odijela i shvaćamo da vožnja po takvoj cesti nema smisla pa tražimo smještaj u blizini. Koliko su ceste bile skliske ilustrirati će podatak da smo u nepunih sat vremena naletili na 3 dosta teške prometne nesreće u kojima su auti uglavnom završavali u kanalima pored ceste a ozljede putnika su bile poprilično teške.
Zhavaljući preporuci ovog foruma i 33-ojki sa foruma dogovaramo smještaj u pansionu Barba u Tučepima koji se nalazi na samoj obali. Badava, jer vrijeme je toliko odvratno da nam ne pada na pamet izlaziti iz restorana gdje spajamo ručak i večeru u jedan obrok. Zbog problema sa yamahom 33 i njegova kćerka Kasandra ne mogu dalje sa nama jer im motor završava u Splitu na servisu (Nikša i Veki, hvala u njihovo ime).
Bura tako puše cijelu noć da imam osjećaj da će išćupati krov sa apartmana u kojima spavamo.
Ni ujutro nažalost nije bolje, ali barem nema kiše. Taman smo se osušili od prethodnog dana i ne želimo prolaziti kroz isto i ovoga dana. Optimistički, krećemo put Dubrovnika sa kišnjacima spremljenima u koferima. Stajemo usput na svakom stajalištu uz magistralu s kojega puca pogled na obalu i more jer su naši strani stromeri oduševljeni ljepotom krajolika. Posebna je atrakcija ulaz u Dubrovnik sa famoznim mostom Franje Tuđmana. Tu se i dogovara smještaj na putu za nazad sa lokalnim nuditeljima smještaja koji dežuraju uz dubrovački most. Probavni problemi stabiliziraju se norveškim stromerima, ali prelaze na engleza Roberta, koji na svojem žutom stromu često nema vremena promatrati nevjerojatne pejzaže zbog potrage za toaletima.

[Freshman]

Nažalost, propada nalaženje sa Fjakom jer čovjek ne može izaći sa posla a mi bismo ipak htjeli ne izgubiti previše vremena u Dubrovniku, s obzirom da ga povorka namjerava posjetiti prilikom povratka iz Makedonije za koji dan. Fjakina nam djevojka ipak prenosi pozdrave prilikom stajanke uz most i želi nam sretan put dalje. Ipak, da ne bismo prošli baš "lišo" odlučujemo se popeti na Srđ i pokazati našim stranim prijateljima onu vizuru koju su to tada viđali većinom na TV. I mene prizor impresionira jer sam prvi i zadnji puta u Dubrovniku bio davne 1983. godine na maturalcu. Neki od stromera imaju problema sa uspinjanjem do Srđa sa full natovarenim motorima pa imaju priliku iskušati tehniku podizanja motora sa poda. Ide im srećom od prve, a i ogrebotine su na mjestima gdje su već otprije bile tako da nema suza.
Uživamo u prekrasnom pogledu sa vrha i oštrom morsko-planinskom zraku. Na putu dole srećemo auto koji se uspinje i miče se  stranu ne bi li propustio kolonu motorista. Prilikom prolaska čovjek u autu počinje sumanuto trubiti. Stanem da vidim što se događa, kad ono iz auta izlazi glavom i bradom naš vlucic poznatiji kao Vito. Čovjek je nevjerojatnom koincidencijom tamo provodio svoj honeymoon (Vito, čestitke još jednom) i spazio me ispod sve one opreme. Svaka čast.
Spušamo se sa Srđa i nastavljamo prema Crnoj Gori. Izgleda da će današnji dan proći bez kiše.

[fjaka]

Posebna je atrakcija ulaz u Dubrovnik sa famoznim mostom Franje Tuđmana. Tu se i dogovara smještaj na putu za nazad sa lokalnim nuditeljima smještaja koji dežuraju uz dubrovački most.

znaci otpada sto sam dogovorio sa ib ?

[fjaka]

Nažalost, propada nalaženje sa Fjakom jer čovjek ne može izaći sa posla a mi bismo ipak htjeli ne izgubiti previše vremena u Dubrovniku, s obzirom da ga povorka namjerava posjetiti prilikom povratka iz Makedonije za koji dan. Fjakina nam djevojka ipak prenosi pozdrave prilikom stajanke uz most i želi nam sretan put dalje. Ipak, da ne bismo prošli baš "lišo" odlučujemo se popeti na Srđ i pokazati našim stranim prijateljima onu vizuru koju su to tada viđali većinom na TV. I mene prizor impresionira jer sam prvi i zadnji puta u Dubrovniku bio davne 1983. godine na maturalcu. Neki od stromera imaju problema sa uspinjanjem do Srđa sa full natovarenim motorima pa imaju priliku iskušati tehniku podizanja motora sa poda.

ahh nisam mogo, ali eto kada se vratite onda cemo se naci, a gdje cu vas sad voditi kada ste bili na Srdju 

[Freshman]

Vožnja (suhom) magistralom je pravi užitak no gust promet i pretjecanja razbijaju kolonu pa počesto stajemo kako bismo se svi skupili. Do granice sa CG ostalo je još nekoliko kilometara i promet je tu sve rjeđi pa uspijemo konačno malo i potegnuti. IB je sad naprijed, a ja napokon vidim neke od motora ispred sebe.
Dolazimo na crnogorsku granicu, za koju još nismo sigurni da li je to i ulazak u samostalnu CG ili u zajednicu Srbije i CG.  Koliko se sjećam, natpisa da ulazimo u SCG nije bilo pa pretpostavljam da CG već počinje živjeti kao samostalna država. Monumentalan i moderan granični prelaz obećava jednostavan ulazak u CG, no varamo se. Jedan po jedan stajemo do graničnog službenika koji nam provjerava osobne dokumente i dokumente od motora, te nam piše turističke propusnice za svakoga od nas. Engleza i Amerikanku upućuje na uplatu osiguranja jer im njihovo ne vrijedi za CG. IB ima sličan problem jer je zaboravio zelenu kartu. Nakon 20-ak minuta svi smo na okupu. Zander preuzima čelo kolone i vodi nas do svojeg apartmana u Baošićima. Ograničenja brzine su 40 ili 50 pa se vućemo puževom brzinom. Prolaskom kroz mjesto privlačimo pažnju svih mještana a i tutnjava iz ponekog devila bez db killera dodatno mami pozornost. Apartman je na samoj obali i ubrzo nakon smještaja prtljage u sobe a motora u dvorište, neki od nas već su u moru. Ne i ja, jer mi temperatura mora i zraka od oko 18'C ne zvuče dovoljno primamljivo.
Kako ni jedan posjet forumaša Crnoj Gori ne može proći bez našeg Gashe, tako se i ovaj puta pojavio noseći u koferu hrpu nikšićkog svjetlog i tamnog. Gasho, ljudina si. Nažalost, zbog obiteljskih obaveza otpada put na Lovćen a i mi smo jedan dan u zakašnjenju zbog ranijeg sporog napredovanja kroz Hrvatsku.
Večeramo u obližnjem restoranu miješano meso na crnogorski način i ukusne palačinke sa eurokremom (valjda ga se još sjećate). To je zapravo i moja "oproštajna" večera od ekipe jer se, zbog svojih obiteljsko - poslovnih obaveza, moram sutradan vratiti u Zagreb.
Ujutro se budimo zaista rano i oko 7 sati već smo svi na motorima spremni za pokret. Stromeri prema Albaniji, a ja nazad prema Zagrebu. O njihovim avanturama pretpostavljam da će netko od naših forumaša reć koju više kad se vrate (ib, zt, 33 ili zander), a ja sam u povratku odlučio posjetiti Međugorje i potražiti rodnu kuću svoje majke u obližnjim Sovićima u kojoj sam zadnji puta bio prije 30-ak godina.
Vrijeme je napokon toplo i cesta je suha pa uživam u svakom zavoju. Radim česte pauze kako bih još malo uživao u pejzažima i preko Metkovića stižem u Međugorje oko 11 sati. Kao i uvijek, tu je vrlo živo i čuje su razni jezici na glavnom trgu na kojem je smještena poznata crkva. Odlučujem tu i ručati i krenuti dalje. Uz pomoć prolaznika i mještana uspjevam začudo pronaći i kuću u kojoj je živio moj djed i koja, iako se u njoj ne živi vež 50-ak godina još dobro drži.
Vraćam se u HR preko Vinjana i nastavljam prema Kninu. Motorista gotovo da i nema na cesti, od kretanja i Zagreba sreli smo ih jedva nekoliko. Začuđujuće, s obzirom da je već lipanj.

[Freshman]

Ipak, u centru Knina u susret mi dolaze dvojica motorista i u mimoilaženju prepoznajem našeg Linzu. Okrećemo se i da, to su Linza i Pudla na putu za moto susret Gusara u Opuzenu. Degustiramo mesnu pitu by Linzina mama, popijemo piće i svako dalje svojim putem.
Već je kasno i shvačam da bi me mogla uloviti noć nastavim li lokalnim putevima pa se kod Graćaca ipak odlučujem dalje autoputem. Malo me već love i bolovi u leđima pa mi se čini da bi ovako moglo biti manje bolno. Lovim tempo od oko 140 jer na sjedalu imam dosta neprovjerenu Louisovu tank torbu prerađenu tako da se može svezati na sjedalo i primjećujem da sam najsporiji na cesti. Nema veze, cilj je putovati a ne (samo) stići. Jak bočni vjetar baca natovarenog stroma lijevo-desno pa ga stišćem sve čvršće kao bika za rogove. Još 200-tinjak kilometara i evo me. Već je 9 sati navečer i priznajem da sam podosta umoran od oko 700 km toga dana, no sve se zaboravlja kad motor pospremam (onako prljav i prašan) u garažu.
Ekipa mi javlja da su upravo stigli u Ohrid nakon puta po Albaniji. Njih prava avantura tek očekuje.

[Freshman]

znaci otpada sto sam dogovorio sa ib ?

Ako si ti nešto dogovorio sa ib-om onda sam siguran da to i dalje vrijedi. Nisam u detaljima s obzirom da sam se vratio ranije pa preporucujem da se SMS-aš sa njim. Ovo na mostu je valjda ib samo uzeo kontakte od ovih "presretača" zlu ne trebalo.

[djura]

 

Mogu da zamislim kako bi tek bilo da je vreme bilo bar normalno!!

Ja za jedan sat sa Svabom krecem na Taru i Mokru Goru gde bi trebalo da se ulovim sa njima. Boban mi je prvo rekao da bi trebalo da do mesta susreta stignu do 16h a onda da ce ipak to biti malo kasnije zbog cega sam se osecao kao sam zabio premiju na lutriji (SCG, ili kako se vec zovemo:Holandija pocinje u 15h )

Ovde je tokom noci padala kisa. Sve je mokro i dalje su navuceni oblaci, ali trenutno ne pada...
Javljam se sutra

[SS]

daj mi javite kad krenu iz cg prema hrvatskoj da ih pričekam na granici ,malo bi vozio  sa njima i odveo  ih na jedno mjesto na slikavanje

[danek]

 
 detaljan report iz prve ruke

[Gasho]

Super Freshman...
SS, ja ti javljam...

[dr.chala]

 

[Pudla]

Lijepo.  Mesna pita je zakon. 

[vlucic]

Dakle, da ukradem malo prostora Freshmanu u temi - kako mene ozenilo prije 10-ak dana, draga i ja smo odlucili honeymoon provesti u Dubrovniku. Kako smo zeljeli biti sami, nismo se ni javljali po forumu da dolazimo pa da se nalazimo s bajkerima. Ovo je slika s Mljeta - totalno bacen novac odlazak u Nacionalni park, bolje platiti prvom prolazniku pivu...



No, kako je moja davna zelja bila da vidim Srdj izbliza, angazirao sam mog velikog prijatelja Vitomira iz Dubrovnika/Cavtata koji vozi KLE da mi ga pokaze jer je on u najgorim danima rata tamo "zivio". Penjemo se mi gore, kad gomila motora samo juri prema podnozju. Prolaze jedan po jedan, kad skuzim ja poznato lice (jaknu i kacigu) i poznat motor i samo sam mu uspio zaurlati: stani i trubi! i vec sam bio vani i trcao za Freshmanom da ga ulovim prije nego se spusti...



Ja sam u svojim bauljanjima sa zenom uspio cak i zalutati do Dvije rote - sad bar znam i sam doci do njih...



 

[zander]

Pozdrav Freshmanu i Daneku iz Beograda. Zander stigao ziv i zdrav sa puta. S obzirom da je Freshman opisao sve do CG(a bice MN), ja sam bio slobodan da nastavim pricu na dalje.
Krenuli smo do trajekta, presli na drugu stranu Boke i relativno brzo stigli do Bara gde nas je cekao domacin Gasho. Tu smo se okrepili(citaj odvalili od klope), i nastavili sa Gashom do Albanske granice.Uz nesto malo problema na albanskom delu greanice(osiguranje motora), vize (10)E.Izlazna taksa 2 E.nastavili smo sasvim dobrim putem i na sveopste iznenadjenje, preko drvenog mosta presli na drugu stranu reke.Drim je ime reka valjda.
Isto tako dobrim putem smo vozili jedno 40-tak km, da bi uzurbano stali da se obucemo zbog oluje koja nam se priblizaval a put je vodio pravo kroz nju. Pola neba crno pola sija sunce.
Kao sto znate kisa je bila zastitni znak ove ture genelno gledajuci.
Voznja je bila i dalje uspesna, a greskom smo usli u Tiranu?!?!?!A tamo...Ludilo od raskopanih ulica, rupa po 20cm dubine, a sledeca ulica kao Menhetn. I tako na smenu da bi se lutajuci,obreli na trgu Skenderbeg. Robert Englez, skocio sa motara i krenuo da slika. Svi za njim.
Kada se ta slikanja zavrsise puno ljudi Albanaca je posmatralo nas kao Marsovce a mi njih kao venerijance.A u stvari sve je to bilo miroljubivo i radoznalost je bila obostrana.
Na nastavku se desio kiks, pa se grupa razturila na 6 i 4 motora. Ja u manjoj i Robert je vodio zbog GPS a, Put prema gradu Elbasan je krividav, losijeg kvaliteta, ali vuce na sigurno 1000m u brda. Predeli su pusti, ali kao Alpi. Vrhovi planinase nadovezuju jedni na druge pa to sve u vise nivoa i redova.
Elbasan pod kisom tj,pluskom kakav nisam doziveo na ovom putu. Stali u restoran, nikakav, ali odusevljen sam bio sto Albanac govori engleski i to odlicno. Ostatak grupe stigao sa 45 min kasnjenja, ali veselo. Produzavamo prema granici sa Mak, jos 90km, odlicnim putem, izmedju brda a u kanjonu neke reke. Kisa pere standardno dobro i hladno je. Penjanje na neku planinu, i granica.Izlazna taksa 2 E.
Mrak oko 9.30 . i neki ljudi bata vane i Dejan, Makedonci nas sprovode do hotela na ohridu.

[Freshman]

2 Zander: Slike, čovječe, slike. Nemoj da moramo čekati ove izgubljene sinove koji još lutaju balkanskim prostrantstvima da se vrate. Koliko se ovih dana ispadalo te kišurine pretpostavljam da će do kraja ljeta biti opća žega i suša. A pazi danas vremena... 20-ak stupnjeva i kao u raju. Barem što se Zagreba tiče.

2 vlucic: Jel sad vidiš da se konspiracija ne isplati? Tajne službe su nas poslale u potragu za tobom i misija je uredno obavljena. Sorry buraz, provalili smo te.

[danek]

 
daj slike majstore

[Glažar]

2Freshman to sam čekao da čujem kako se imajo v-stromovci po Hrvatski ,super slike,

[zander]

Bih ja to ali KAKO. Zaista mi je zao. Gde da procitam uputstvo? Vec sam spremio slike u folder samo da ih nabacim u forum.

A nastavak o Ohridu i Skopju sledi...

( nasao sam u POMOC gde je ikona za ubaci sliku, i onda sta dalje. Da li slike moram ja da smsanjim na neku meru?
I ako to uradim, vidim da kursor trepce izmedju mpg i mpg. samo polako, naucicu ja to samo mi treba ucitelj

[Pudla]

Freshman, evo par fotki iz Knina.

[Gasho]

Pa evo, dok Zender ne postavi svoje slike, uradicu to ja sa danasnjim danom. Stromeri stigli ponovo u CG. Docekao sam ih na mostu na Djurdjevica tari, odakle smo nastavili da se spustamo prema moru. Dan kao izmisljen. U Podgorici i na primorju gotovo 30 stepeni. Putovao sam do gore u idealnim uslovima, a onda kada smo se vracali, pravi pljusak u okolini Mojkovca. Put nas je vodio po ivici oblaka, pa smo pokusali da mu pobjegnemo i na kraju i uspjeli. Vecerali smo u restoranu na Skadarskom jezeru i polako stigli u Bar. Sjutra se ide na Lovcen, a pridruzice nam se i fjaka i SS...
 

 

 

[Gasho]

Zao mi je sto Pudla i Linza nisu stigli do mene, ali sto da se radi...
Vita necu ni komentarisati...

[Pudla]

Zao mi je sto Pudla i Linza nisu stigli do mene, ali sto da se radi...
Vita necu ni komentarisati...

Prijatelju, budem ja navratio, ljeto je tek počelo. 

Krenuli smo prema jugu ali nismo stigli dalje od Slanog. 

[Gasho]