Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[lb]

• Pajdo
  
  Pošto je Gingerbread man koji nas je vjerno pratio na prošlom putovanju ( http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,188476.0.html) nažalost nedugo nakon istog razdužio kašiku(http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,188476.msg2891826.html#msg2891826), prije ikakvog novog putovanja morali smo naći novog pajdu. Kako apetiti često rastu, ovaj put nije bilo dovoljno instalirati bilo kakvog pizdeka sa benzinske već smo morali naručivati(i preplatiti) preko Interpleta. I tako nam se pridružio on:
  
  
  
  Ruta
  
  Gdje bi mogli ići, a da budu zadovoljeni sljedeći kriteriji?
  
   
• Nije vruće
• Ima više zavoja od prošlogodišnje rute
• Može se obići u cca tjedan dana

Odgovor je trivijalan, a još uzevši u obzir da motorom nikad nisam bio u Alpama pitanje rute je riješeno:




Skwo je dodala dva cilja:

 

• Mora stajati u snijegu. Hm... to ćemo još vidjeti...
• Mora vidjeti (i uslikati) le marmotte. To bi također mogao biti problem. Pitanje je koliko brzo mala živina bježi od ljudi. Naš fotoaparat nema baš neki zoom pa bi se trebalo približiti na nemalu daljinu. Šteta što le marmotti nisu veliki 2-3 metra, tada bi bilo bitno lakše...

Pođosmo

Kako se najbrže dokopati Alpi? Lijepo – nakeljiš novu Slovensku vinjetu preko stare koju se nisi udostojio skinuti godinu dana i opičiš do Kranjske gore. Nimalo zanimljivo, ali čim sam ugledao planine sam se počeo osjećati bolje:



Iz Kranjske gore prvo gađamo Vršić. Pošto nismo krenuli u petak već u subotu jer sam ja imao važnijih obaveza(kocka, hladan viski i vruće žene), na Vršiću nas je dočekala poprilična gužva pa smo pauzu za cigaru uspjeli napraviti tek par serpentina nakon samog prijevoja:



Bez puno zadržavanja se uz malo vožnje uz Soču približavamo Mangartu:







Na Mangartu je također bilo prometa, ali bitno manje nego na Vršiću. Nije me uopće smetalo, Mangart je bez obzira na promet i ne baš idealno vrijeme lijepo mjesto za vidjeti. Jedino je skwo imala psihičkih problem prilikom mimoilaženja sa nekim terencem jer baš ne podnosi provalije. He he, ni ne zna što je još poslije čeka. Ne zna ni moja slezena što je čeka jer mi svaki puta kada se prepadne zabode prste u istu. Slezenu. Valjda.













Sa Mangarta se spuštamo u Italiju na jezero Predil(to je ono koje se vidi na jednoj od gornjih slika), a potom lagano pičimo prema Dolomitima:





Uvodni dan završavamo u nekom socijalnom hotelčiću uz Lago di Tramonti. Nije da se bunim na hotel – mi nismo zahtjevni gosti, a dobro je što je i cijena u odnosu na ostale čvrste smještaje koje smo koristili bila socijalna. Večera i spavanac, sutra je novi dan.


Dolomiti

Pred nama je prvi visoki Alpski prijevoj – Passo di Giau. U-ha!



Pošto je nedjelja, a usto je i kolovoz , pogađate  - ima raje k'o na HROK-ovj crnoj listi.

Ali, što bi rek'o Mujo kad su ga pitali jel' mu smeta što živi pored stadiona: ne smetaaa, ne smetaaaaaaaaaaaa!!!! Nu slika:













Ubrzo je pao i Passo di Gardena na kojem je prometa bilo bitno manje. Lijepe su Alpe, nema što, me likes many much:







Nakon Gardene spuštamo se do Bolzana, radimo navigacijski zajeb i prolazimo kroz sam centar nakon čega vrlo zanimljivom cestom pičimo na sjever do mjesta Sterzing-Vipiteno blizu Austrijske granice gdje se smještamo u kampu. Naravno, danas kad smo u šatoru, a ne u krutom smještaju -  počinje padati kiša. I naravno – naš šator je puštao vodu. Note #1 to myself: Luka, ne budi škrti seronja nego kupi normalan šator.

[lb]

• 'ladno i mokro
  
  Zima je.
  Pivac stoji na jednoj nozi.
  Vitar gonja lepušinu po guvnu.
  Je 'ladno krvi ti Isusove.
  
  Na tu pjesmicu me podsjetila prva polovica današnjeg dana.
  
  Uglavnom, probudili smo se, a vani jos pada kiša i ne izgleda da će stati. Kao što rekoh – šator je propuštao vodu i smočio moje hlače i Aninu kacigu. Jebiga, obuci se u mokro, navuci kišnjake i piči dalje. Prvo na passo Giovo za kojeg ne znamo kako zapravo izgleda jer je situacija bila ovakva:
  
  
  
  
  
  Ipak, malo niže je magla manja pa se mogao vidjeti pomalo mističan prizor:
  
  
  
  Kratka pauza za cigaru ispod strehe nekog restorana i slijedi uspon na Timmelsjoch:
  
  
  
  
  
  Ne treba posebno napominjati da kiša nije prestala već naprotiv – pojačala je, a na Timmelsjochu temperatura nije bila puno iznad nule. Note to myself #2: Luka, nabavi jebene navlake za rukavice... Note to myself #3: na sedam brojeva prevelikom kišnjaku stvaraju se nabori dok sjediš na motoru. Naravno da ti nabori sakupljaju vodu. Naravno da u jednom trenutku kišnjak propusti. Kupi nove jebene kišnjake, nisu to nikakvi nofci.
  
  No dobro, što je tu je. Smrznuti i mokri k'o miševi dolazimo  do Timmelsjocha.
  
  Po Aninoj pozi vidi se kako joj je ugodno toplo:
  
  
  
  A ni ja nisam bio ništa bolji:
  
  
  
  Grijemo se uz kavu u planinarskom domu na vrhu. Srećom druga strana prijevoja daje naznake da bi se vrijeme moglo popraviti. Rok en rol! Nekoliko slika sa spusta:
  
  
  
  
  
  
  
  I stvarno, tijekom spusta kiša je u potpunosti prestala. Jipi ka je! (tm)(r)(c)
  Stajemo na ručak, sušimo jakne i rukavice, spremamo kišnjake i rokaj dalje. Ne znam zašto, ali očito imam određenu dozu mazohizma u sebi(vidi se i po izboru nesavršenog nejapanskog motora) pa mi je u jednu ruku bilo drago da smo doživjeli i ne tako idealne uvjete na putu.
  
  Na redu je povratak u Italiju. Polako se približavamo Stelviu:
  
  
  
  
  
  Prije uspona na Stelvio, mali interrupt za jedno zapažanje o stražnjoj gumi.
  Elem, radi se o Metzeler MCE Karoo. Ovo je stanje prije uspona na Stelvio, znači polovica trećeg dana našeg puta. Guma u ovom trenutku ima nešto preko 1.000 km i izgleda pristojno:
  
  
  
  Ovo je stanje nakon još 2000km. Napomena: brzina na autoputu je rijetko prelazila 130 km/h, na otvorenoj cesti se vrtila oko 80-110 km/h i skoro nikada nisam ubrzavao pod maksimalnim gasom:
  
  
  
  Note to myself #4: Luka, ti si kreten. Sljedeći put pokušaj poslušati starije. Probaj K60 Scout.
  
  Prednja guma(Conti TKC 80) se jako dobro držala iako joj nije bilo lako:
  
  
  
  Iako je sada i ona za zamjenu, ukupno do povratka je natukla skoro 10.000 km i ostaje moj weapon of choice i ubuduće.
  OK, dosta o gumama, slijedi uspon na Stelvio. Uspon sa sjeverne strane se sastoji od dosta oštrih serpentina što u kombinaciji sa mokrom podlogom, čepastim kockastim gumama i velikim/visokim/natovarenim motorom i nije trivijalno. Ovo je zapravo šifrirana rečenica koja kad se odšifrira znači T-Max je Kralj.
  
  
  
  
  
  
  
  Uskoro je nebo postalo potpuno plavo, cesta potpuno suha,  a nas je čekao sljedeći prijevoj – Gavia
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  U fensi-šmensi Bormiu nalazimo smještaj. Pizdeki su nam za nofce koje su nam uzeli ujutro mogli poslužiti 3 jaja na oko, slanine i dvi pomidore. Koji qrac da seljačina poput mene radi sa Nutellom i marmeladom od maline? Skwo se nije bunila, ona misli da je Nutella najbolji izum nakon kotača.
  
  Švicarska
  
  Zapravo, prije nego počnem sa Švicarskom, mali interrupt vezan za motore koji smo sretali do sada. Ovako stvari stoje: ima svega – touring motora, nakeda, R-ova, choppera, endura. Toga svega ima na tisuće. Vozi se mlado, staro, muško, žensko, solo, sa suvozačem. Ma svega ima, k'o u Njemačkoj. Od svega nabrojanoga najviše se ističe BMW-ov veliki GS. Omjeri kad gledam „maxi-enduro“ motore su ovakvi nekakvi: 836 velikih GS-ova, 5 novih Ducati Multistrada(njam njam), 3 velika KTM Adv-a, 1 Triumph, 0,1 Caponord. Ostale (čitaj: japansku konfekciju) nisam primjećivao. Ali jebi ti sve to, ja sam došao do briljantnog zaključka i napokon skužio zašto je stvorena velika supermoto klasa. Za Alpske prijevoje bi u blažoj varijanti izabrao KTM SMT, a u divljijoj Ducati Hypermotard ili KTM SMR. Za još veći hardcore doživljaj izabrao bi neki dizel karavan sa prikolicom, a na prikolici Husaberg FS 570. Da nismo na motorističkom forumu, onda bi sve to zajeb'o i odlučio se za Caterhama, Ariel Atoma ili X-Bow. Jednog dana, kad dobijem na kocki...
  
  Uh, al sam se nasr'o... ajmo mi nazad na naše malo putovanje...
  
  U Švicarsku smo ušli kod Tirana. Nisam ni znao da je Švicarska dio Schengena pa nema zajebancije na granici. Odmah nakon prelaska granice ugledasmo Bernina Express vlak:
  
  
  
  Prugu kojom isti vozi ćemo sretati nekoliko puta na visinama preko 2000 mnv. Da ne putujem motorom, svakako bi probao tu rutu vlakom.
  
  Nedugo zatim, eto nas na prijevoju Bernina:
  
  
  
  
  
  
  
  Nakon toga dalje preko Julierpass-a i Oberalp passa putem do kojih smo ufatili još par slika. Na ovoj prvoj je možda trebalo crop-ati ovaj kompresor i valjak, al' jebiga, ne da mi se...
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Zbog ovakvih stvari sam gore spominjao Hypermotarda i SMR-a:
  
  
  
  Sterilno uredna Švicarska mjesta su u balkancu u meni čak znala pobuditi i malo nelagode:
  
  
  
  Na redu je po meni najljepši Švicarski prijevoj – Furka, te odmah nakon njega i Grimsel. Nemam namjeru umanjiti ljepotu ostalih, ali ovdje čovjek stvarno ostane bez daha. Na slikama djeluju isto kao i ostali što je odraz našeg izuzetnog fotografskog umijeća, ali vjerujte mi na riječ.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Sjajan dan smo završili smještanjem u super urednom kampu. Gazda vozi motor poput našeg, samo što njegov nije muški nego onaj gej model sa ajnšpricom i ABS-om.
  
  Ovako se održava trava na parcelama, a svakom motoru se daje i daskica za nogaru:
  
  
  
  Ne moram ni spominjati koliko se dobro spava u prohladnoj klimi u odnosu na sparine kakve su trenutno u ZG gdje mi klima piči cijelu noć ako želim oka sklopiti. Jutarnja rosa:
  
  
  
  Kad će kod nas biti ovakav PeVeDe? Vjerojatno kad ova secesija prođe, ali tada će i kahva koštati isto:
  
  
  
  To bi bilo to što se Švicarske tiče. Bottom line: najuređenije ceste koje sam ikad vidio, svaki komadić obradive površine iskorišten, sve je jezivo uredno. Jako lijepo, ali ja ne bi mogao živjeti tamo.

[lb]

• Viva la France
  
  U Francusku ulazimo preko prijevoja Forclaz između Martigny-ja i Chamonix-a (fr: Šamoni, hr: Čamoniks J). Vrlo brzo otvorio se pogled prema Mont Blancu. Jaw-dropping:
  
  
  
  
  
  Iako je i ovako fascinantan, nesumnjivo je pješke jedini pravi način za doživjeti Mt. Blanc. Tko zna, možda se jednog dana i to dogodi. Stavit ću si to na svoju imaginarnu todo listu, odmah nakon završavanja Romaniacsa. Za bizaran slučaj da postoji individua koja ne zna što je Romaniacs:

  http://www.youtube.com/watch?v=i_ZuJy-76cE

  (iz pro perspektive) i

  http://www.youtube.com/watch?v=PiokorYfFM8

  (iz tudum prespektive).
  
  OK, idemo dalje. Negdje oko Chamonix-a se uključujemo na Route des Grandes Alpes i prelazimo prvi prijevoj:
  
  
  
  
  
  Pošto je već kasno poslijepodne, smještamo se u Val'd Isere-u. Treba se odmoriti za sutra.
  
  Ujutro nas odmah čeka Col de l'Iseran, najviši asfaltirani „pravi“ prijevoj u Alpama (2770 mnv). Bonette je kak' ti viši, ali samo zato jer su iznad samog prijevoja napravili krug koji ne vodi nigdje da bi prešli granicu od 2800 mnv. Baš me zanima jel' ekipa koja je probijala Iseran popizdila
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Selo na spustu:
  
  
  
  I još jedna sa spusta:
  
  
  
  
  
  Offroad izlet
  
  Nakon spusta sa Iserana izlazimo iz Francuske i prelazimo ponovo u Italiju i iz gradića Bardonecchia se penjemo na Col de Sommeiller, najvišu točku našeg putovanja. Za solo vozače je uspon vrlo lagan. Sami početak uspona je asfalt, doduše malo razvaljen, zatim slijedi jako jednostavan makadam, a tek par km od vrha makadam postaje malo konkretniji(nažalost nisam slikao „teži“ dio). Teren mami na nebulozne brzine, ali treba se kontrolirati jer ima terenaca i drugih motora... Pošto sam ja bio pun tereta i sa skwo odozada, nikakve egzibicije nisu dolazile u obzir. Nije priša uvatila miša, već vrebanje i dugo čekanje. Čak mi je u jednoj oštrijoj serpentini malo nezgodnije podloge uspio krepati motor. Nisam ga uspio zadržati okomito pa sam ga položio na bočni kofer. Ane se malo ustrtarila, ali je na kraju bila ponosna jer je doživjela svoj prvi pad koji uopće nije bio pad jer je ostala na nogama. Al' ajde, brojimo joj ako joj je ćeif
  
  
  
  
  
  Još jedan par na najboljem motoru na svijetu. Izgleda još bolje u ovoj rejsing color shemi:
  
  
  
  
  
  Na vrhu srećemo još jednoga, ali ipak smo svojega stavili u krupni plan:
  
  
  
  
  
  
  
  Skwo je ostvarila svoj prvi cilj putovanja, stajala je u snijegu:
  
  
  
  
  
  
  
  Motorom se nisam htio kurčiti i prelaziti ogradu jer je bilo još ljudi gore pa je ova visina zabilježena pješke sa platoa nedaleko ograde. Nabije ih striko, šta oni imaju radit' tamo dok se ja vozam...
  
  
  
  Tračak života:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Viva la France II
  
  Nakon spusta sa Sommeillera plan je vratiti se u Francusku i nastaviti obilaziti prijevoje.
  Tu radim navigacijski zajeb na koji sam baš popizdio... elem, greškom dolazim do tunela Frejus umjesto da prvo probam preko istoimenog prijevoja za koji nisam ni siguran da je prohodan za motor...  Kad sam prišao kućicama za naplatu tunelarine, dok sam se snašao, iza, lijevo i desno od mene se skupila kolona i nisam se okretao nego sam pregrizao govno i odgulio 13 km sparine i udisanja dizelskih ispuha za 24 eura...
  Ovo je izraz oduševljenja tunelom koji je skwo uhvatila iz vožnje:
  
  
  
  Srećom, to je sve zaboravljeno čim smo se maknuli iz tunela i opet počeli uživati po prijevojima:
  
  
  
  
  
  
  
  Nakon Telegrapha i Galibiera dan završavamo u Brianconu. Tu nas je oprao pljusak taman 7 minuta prije nego smo se smjestili. Nabijem ga. Da.

[lb]

• Zadnji dan u Alpama
  
  Napokon su nam servirali slani doručak. Najeo sam se k'o prasac, popili smo kavu, zapalili po šteku cigara i tek oko 10h izlazimo iz Briancona. First stop – Isoard:
  
  
  
  
  
  
  
  Na putu prema Col de Agnelu skwo je ostvarila i svoj drugi cilj putovanja – ugledala je le marmotte.
  Njenoj sreći nije bilo kraja, a ja sam se dvaest minuta telio ne bi li ih uslikao sa što manje udaljenosti. Ali zajebanti pobjegnu pod zemlju čim se pokušaš približiti. Vjerojatno ni ushićeni zvukovi koje je skwo ispuštala nisu pomogli. Pokušao sam prići s boka, ležao sam mirno u travi ne bi li izašli da bi na kraju najbolje što sam uspio okinuti ispalo ovako (nakon što sam crop-ao 90% fotke):
  
  
  
  Sljedeći puta mi treba nešto sa jebačkim zoom-om. Ili praćka, pa ih poslije slikam mobitelom sa daljine koja mi odgovara.
  
  Nastavljamo dalje prema Col de Agnelu:
  
  
  
  
  
  
  
  To je jedini prijevoj po kojem smo se spustili na istu stranu s koje smo došli jer nam je sljedeća destinacija Bonette do kojeg dolazimo nastavljajući se voziti već spomenutom Routes des Grandes Alpes:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Početkom spusta sa Bonette odlučujemo sići sa ceste i ručati uz mini jezerce:
  
  
  
  Naravno, moj put ne bi bio moj put da mi motor bar jednom ne propadne dok stoji na bočnoj nogari:
  
  
  
  Još jedna sa spusta i to je to što se Bonette tiče:
  
  
  
  Pijemo poslije-ručkovnu kavu u Isoli, odašiljemo razglednice i penjemo se na naš zadnji Alpski prijevoj, Col de Lombarde, zanimljiv po bojama planine:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Povratak
  
  Spustivši se sa Alpi oko 18h, plan je bio da se još malo vozimo i da dođemo na pristojnu udaljenost do Zagreba tako da se sutra lagodno vratimo. No, ne lezi vraže, pada mi napamet jebački glupa ideja jednom kad smo se spustili u okruženje gdje je temperatura 35 stupnjeva, osjeća se smrad industrije i umjetnog gnojiva, a krajolik počinje izgledati ovako:
  
  
  
  Rek'o Ane, zajebi ti ovo, nećemo valjda tu spavati, ajmo mi zapičit do ZG. Moramo još samo 800-tinjak km napraviti, šta je to nama. I ni pet ni šest – Ane se složi i mi krenusmo.
  
  Vozimo se tako autoputom, stanemo na svaku drugu benzinsku zapalit i/ili popit kavu, pa se opet vozimo, kad odjednom -  blic kamere. Mam me je presekle, kad ono ispostavi se da to skwo slika da nam ostane kakva takva fotka kao uspomena na ovaj nadasve inteligentan potez:
  
  
  
  I još jedna sa neke od pauza:
  
  
  
  Oko dva u noći sam prebrodio krizu spavanja i mislio sam da mogu ovako još tri dana.
  Ali negdje malo prije pet sam vidio da je vrag odnio šalu – skoro da vidim duplo,  najmanji kolotrag ili bočni vjetar mi zadaje probleme, brzina mi je pala na 90 km/h – uglavnom proglašavamo dulju pauzu. K'o kurdi spavamo na parkingu u vrećama uz motor do šest kad nas budi žamor skupine iz busa koja je stala protegnuti noge. Bili smo meta zanimljivih pogleda, ali u tom trenutku to me nije nimalo obadavalo.  Nastavljamo dalje, i uskoro se približavamo Slovenskoj granici:
  
  
  
  Slovenija mi nikada nije bila ovoliko velika. Uz još jednu kavu negdje na pola puta između Lubljane i granice nekako se dogegasmo doma.
  
  I to je to, naš kratki ovogodišnji put je gotov.
  
  Zaključak
  
  Nema zaključka. Alpe su must-see destinacija. Pokušao sam naći jednog smajlija kojim bi najbolje opisao dojmove. Nema takvoga, ali je ovaj close enough:

[AnteK]

Lijepo.   A ligurnijska cesta, niš?    Ostaviš Ane da kafeniše, a ti malo po prašini/snijegu, ovisi? 

[Branko-ST]

 

[lb]

Lijepo.   A ligurnijska cesta, niš?    Ostaviš Ane da kafeniše, a ti malo po prašini/snijegu, ovisi? 

Bilo je u planu, ali i ovo joj je bilo dosta 

[nexus]

Fantazija...mrak...super...jebenica!!!!
 
Jedan od ljepših putopisa ove godine, možda i najljepši...ne viđamo baš previše francuskih alpi tu na forumu.
Vidim da vodimo slične borbe u glavi dok se vozimo po kiši... kišnjak, rukavice, gume...a bome i nutela za doručak 
 
E da, i ovi "romanijaci" su zakon, naravno ovi iz tudum perspektive 
 
 

[ZoltanBB]

Bilo je u planu, ali i ovo joj je bilo dosta 

Bravo, bravo, bravo, jako dobro! 

[marko29]

Prekrasno!!
Ja sam još pod dojmom Nockalma i Grossa, ali ovo je stvarno prekrasno. Treba to doživjet!
Kolki su okvirni troškovi ovakvog puta?

[makazica]

Svaki komentar je suvišan.

Go Wally, go...!!!!

 

[svakak]

Crko sam dok sam čitao 

Note to myself: skupljaj pare za Alpe. AnteK i ti ćete mi složiti rutu.

I daj informacije za nas zavidne i ljubomorne - koliko kilometara, para, goriva? Na PM možeš odgovoriti koliko si dao džeparca francuskim konobaricama

[Skripter]

Ruta vam je bila zakon, a putopis...  dva palca gore !!!
Zakon!!

[bax]

Ma zakon !!! bez texta sam ostao 

[lb]

Crko sam dok sam čitao 

Note to myself: skupljaj pare za Alpe. AnteK i ti ćete mi složiti rutu.

I daj informacije za nas zavidne i ljubomorne - koliko kilometara, para, goriva? Na PM možeš odgovoriti koliko si dao džeparca francuskim konobaricama

Što se kilometraže i troškova tiče: ova ruta je bila nevelikih 3300 km. Znate i sami koliko vam motori troše. Računajte da je gorivo  kunu(a negdje i dvije) skuplje nego kod nas. Cijena spavanja varira. Od 20-25 eur za kamp(za dvije osobe + šator + motor) do 110 eura za hotel što je najskuplje što smo platili. Kava u birtiji je recimo 5 eura. Pizza je 9-15 eura. Konkretnija večera za dvoje u restoranu 40-80 eura.  Cijene u dućanima slične kao kod nas. Mi smo potrošili cca 8.500 kn. Može i bitno manje, ali može i bitno više. Uglavnom, sve ovisi gdje i na što trošiš... ako si stalno po kampovima(ima ih na svakom koraku i imaju uredne sanitarije) i ne posjećuješ restorane i birtije, može se napraviti vrlo pristojna ruta za pristojne novce... 

[moover]

Odlično i hvala puno na podsjetniku kako mi je lijepo bilo na vrlo sličnoj ruti... 

[clox]

Jako 

Nego...skwo ima turbo obleku!
Ozbač, jako mi se sviđa.

[makazica]

Jako 

Nego...skwo ima turbo obleku!
Ozbač, jako mi se sviđa.

Još da joj đubre škrto kupi neke čizme....ono, za motor.....

 

[lb]

Još da joj đubre škrto kupi neke čizme....ono, za motor.....

 

natakne te striko na japanca 
nego, izjasni se za srijedu, idemo na neko iživljavanje?

@clox - u louisu ima takvih

[clox]

natakne te striko na japanca 
nego, izjasni se za srijedu, idemo na neko iživljavanje?

@clox - u louisu ima takvih

Gadite temu...
Kolko švicaraca u lujsu?

[vlais ng]

Ma meni su te alpe stvarno mrak... Ali uvijek me to ruzno vrijeme odgovori od putovanja k njima.
Ove godine sam toliko iskisao pa si razmisljam sta bi tek bilo da sam bio u alpama...
Ali otici cu
Prekrasan put,prekrasne slike.....

[davor_77]

piacere

[warriorCRO]

prelijep put. definitivno ruta koju treba odvoziti 
svaka čast na putopisu!

[zokx]

Hevi.    Kako je Wall-e završio?

[Phobocaster]

very very nice