Bravo Priest 
bravo

evo jedna mala priča iz davnine koja može oslikati djelić legende koja je bio, taj veliki šampion i nadasve čovjek ,naš Marijeto:
1977 kada je moj pokojni otac Miško mladi perspektivni vozač učio zanat kod Marija te doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je izgubio život ,Mario je bio među prvima da svojim prisustvom da bilo kakvu pomoć cjeloj mojoj obitelji te svojim rječima olakša bol gubitka voljene osobe :oca ,supruga i prijatelja.Znajući da mu ni samom nije bilo lako jer njih dvojica su praktički živjeli za motore i utrke zajedno iz dana u dan te bili jako bliski , naš Marijo smogao je snage te par mjeseci kasnije otišao iako shrvan na Nagradu Kraljeva 77.g.te nam rekao : idem tamo i vozit ću za našeg Miška.Otišao je i odvozio jedu od svojih Legendarnih utrka naravno pobjedivši sve prisutne ,te se odmah drugi dan vratio , onako umoran od puta došao direktno kod nas i donio zlatnu medalju koju nam je nesebično poklonio i rekao ovo je za vas,i za njega :da se ne zaboravi.

Narvno kako su godine prolazile mnogi ljudi padaju u zaborav u našim mislima,ali kod Marija to nije bio slučaj,ako si mu jednom bio prijatelj onda je to bilo zauvjek pa i kad te više nema među živima.Svaki puta kad bi se vidjeli uvjek me je pitao :kako si ?Jesi bio šta kod starog na groblju ...Imao je naš Mario još legendarnih poteza koji su koji put bili toliko nesebični i naivni ,zbog njegove vjere u dobrotu ljudi, kada je naprimjer prije par godina došao do nas i rekao :bok di ste šta ima,evo bio sam jučer kod Miška na groblju i odnio mu onu veliku kristalnu vazu koju sam osvoijo prije par godina.Na što mu je moja majka rekla Napravio si šta??? A on će ,pa odnio mu onu vazu kristalnu pobjedničku meni ne treba a ljepo je vidit rožice va njoj.Na to će moja stara :Marijo ,Marijo pa ne mogu vjerovat da si toliko naivan .Sjeli su zajedno u auto i brzo na groblje ,naravno vazi više ni traga ni glasa.Evo to je samo jedan mali dio priče koji može oslikati kakav čovjek je to bio:pravi prijatelj na kojeg se možeš osloniti kada je najteže,nesebičan,iskren i ....lista bi mogla ići u beskonačnost. Zato hvala svima koji su nešto napisali ili postavili koju sliku ,te ga se sjećaju i ne dozvoljavaju da takva veličina padne u zaborav.
Mario Legenda koja živi zauvjek