Evo se tek sad vratija sa kave...malo otiša na Rivu, nije zgorega iskoristit sunašce.

Dakle, di san sta? Pompeji....eeee...onda zapadnom obalom Italije krenija malo pomalo prema Siciliji, a kako se sunce diže, diže se bogami i temperatura...38 oC.

Zatim ušao u Salerno...samo malo điravao...nisam se zaustavljao pa dalje prema jugu...

I tada stajem na jednu benzinsku po gorivo i hladno pićence kad ugledao motor! eeeej motor!

Prvi motor van grada još od Ancone!!!! Kao da sam jedini motorista na putu...neki bi rekli jedina budala po toj vručini!

I bez veze dođem malo bliže čisto da vidim odakle je, kad dolazi par sjeda na motor, okreću ga i proviri rega OS!

Moga san i mislit da će druga budala bit naš!
Kako oni taman odlaze, a ja dolazim zaustavljam ih, oni se isto smiju, jer sam ja isto njima ona druga budala po ovoj vručini i kažu da idu za Siciliju...super vidimo se na trajektu!
Nastavljam, putem im sviram jer sam malo brži i vidim benzinsku nakon 200-injak km i zaključim obzirom da vozaju Yamahu da moraju stati (ja stajem svako 400 km)...i normalno japanaac me nije iznevjerio...skompali se i zajedno na trajekt- Damir i Nada iz Osijeka i moja malenkost prema Messini.


Sicilijaaaaa!!!!!!!!! Messina!

Lutamo malo istočnom obalom, ja skidam jaketu, iako protivno mojim načelima na putu, al temperatura je koma...na svu sreču jedine majice koje nosim sa sobom su coolmax i ne znojim se nimalo, ali Damir i Nada u njihovim pamučnim izgledaju "veselo"!
Dolazimo ispod Etne u malo mjestašce sa kampom i ulazimo u nekakav apartman (moram ja u zajedničku sobu tijekom ture-to je već tradicionalno!

).
Na podu ima nešto mrava, ali baš ne obraćamo pažnju na to....avaj greške!!!!!!!!!

Krećemo orobiti mesnicu i samoposlugu te na terasi uz ombola, bržole i kobase (srećom talijanski mi nije toliko zarđao a i Nada je opskrbljena pokretnom kuhinjom) gledamo lavu na vrhu Etne kako isijava i rješavamo neke domaće tekuće probleme!

Budim se oko 5 ujutro sa čudnim osječajem...ma nisu komarci, šta se dešava, ma koju gospu...ajme....pun sam mravi...trči pod tuš...avaj bude se Damir i Nada i kad skužimo šta se desilo ne preostaje ništa drugo nego sljedeća dva sata potrošit na vađenje svega iz borši i čiščenje jer su mravi doslovno okupirali sve!

sad se sjetim sa smješkom ali onda...

Damir i Nada odustaju od toga da ostanu tu još koji dan nego se preiključuju meni koji krećem u unutrašnjost i pada dogovor da cijeli dan budemo zajedno i da popodne svak o svome poslu..
Zajednički prvi posao: Etna!

Put do gore je fenomenalan. Krivine iz snova...temperatura pada na 21 stupanj i ne mogu odolit...Damir i Nada su razumljivo sporiji a ja malo stružem asfalt do vrha!
Gore fenomenalan pogled i onaj ko ne zna da je Etna i dalje aktivna pogledom oko sebe brzo shvaća i tu činjenicu.

