Dan 5:
Avila – Toledo – Consuegra – Cordoba cca 600 km
Budimo se, doručkujemo i krećemo nešto ranije jer je već jučer temperatura bila dosta viša nego što smo se nadali… pa da stignemo do Toleda dok ne zaprži.
Napuštamo Avilu i njezine predivne zidine.
Vozimo lokalnom cestom, krajolik je zaista krasan. A cesta idealna za brzu vožnju!
I stižemo u Toledo.
Slikom grada dominira Alcazar
Jedan od mostova i ulaza u grad – Puente de San Martin
Manastir San Juana de los Reyes
Stajemo uz parking ispred ulaza u stari grad i u hladu parkiramo motore. Ćufta od parkinga nam pokazuje gdje da se stanemo. Vežemo motore uz zidine. Toni je faca, nakon Segovije se više ne da navuči na šetnju u moto hlačama i čizmama, pa sve nekako veže za motor, a čizme ostavlja pod motorom. Dajemo ćufti od pakinga 5 eura da pazi na pile i stvari… i krećemo u obilazak….
Jedan od ulaza u stari grad.
Puerta del Sol.
Plaza de Zocodover
Alcazar, malo je prevelik pa ne stane u sliku.
Oko Alcazara je sve puno malih trgovina sa suvenirima, pred čijim izlozima «pasemo» oči
Toledo je prekrasan… Sve se priprema za neki od lokalnih blagdana, pa se cijeli grad kiti sa zastavicama i cvijećem… Predivno.
Oduševljavaju nas tende koje lokalci stavljaju u malim uskim ulicama kako bi se zaštitili od vručine… stvarno je ogromna razlika.
Katedrala
Ulazimo u jednu od “starih” ručnih radiona, u koju nas je privukao sam gazda koji na ulazu u svoj dućan izrađuje zlatni nakit na nakovnju. Naravno nismo mogli odoliti mačevima iz Toleda…. Prvo smo mislili uzeti jedan, ali nema smisla ili dva ili ni jedan…. Jer dva zauzimaju gotovo isto mjesta kao i jedan. Ne pitajte kako i gdje…. Uglavnom svezali smo ih nekako na motor između kofera i ženine pozadine… bitno je samo bilo da ne prelaze širinu bočnih kofera, što nisu…
I tako sretni i zadovoljni nastavljamo dalje….
Spuštamo se prema motorima!
Ovaj «smotuljak» u ruci su mačevi!
Dolazimo do motora i oblačimo se, vežemo mačeve (naravno s duck tapeom bez kojeg nikud nejdemo) i juriš dalje……
Vani katastrofa, prži za pop….., a gužva u Toledu... takve kolone, da se jedva uključujemo u promet, preko rinzola i pjšačkog se probijamo na drugu stranu, ko će čekati u koloni po ovoj pržioni?!
Nastavljamo dalje prema jugu za Consuegru. Pratimo oznake i uspjevamo “fulati” cestu jer tko bi očekivao da postoje dvije ceste sa istom oznakom (410)..... Tako da po ovoj groznoj vručini radimo jedno 30-tak kilometara više… Ahhhhhhhhhhh…
A cesta je za zaspati, stavi ciglu na gas i vozi!
Zbog fulavanja se spajamo jedan komadićak na autocestu, uz koju se nalaze poznati španjolski bikovi!
Dolazimo do Consuegre i već iz daljine vidimo Don Kihotove divove (vetrenjače na brdu).
I eto nas gore...
Pogledamo vjetrenjače i dvorac… pa naslikavanje…
Pogled odozgo je odličan…..
Ali vručina je nesnosna, več je oko 40 C i lagano nam je slabo….
Spuštamo se u podnožije brda s mlinovima i idemo na ručak i vooooodddddduuuuuuu…
U restaču smo naravno sami… Pa bez pol predumišljaja skidamo čizme i hodamo bosi po restaču… Svako malo skoknemo do wc-a i zalijemo se malo vodom, da dođemo k sebi i mrak….
Gazda priča samo španjolski, naravno….
Naručujemo hrpu svega i svačega, kao nismo gladni …. pa malo ovog malo onog za probu …
E kad su ovi počeli nositi hranu…. Nismo mogli vjerovati….
Donjeli oni toga toliko da nije stalo na stol….. A takva vručina, nismo baš mogli ni jesti ….
Nakon što smo se ubili ručkom…. Shvaćamo da vrijeme leti i da moramo krenuti….
Nevoljko krećemo prema motorima…. Naoružani s flašama s vodom kojima prvo zaljevamo siceve da uopče možemo sjesti na njih jer su se usijali
I pokret….
Vozimo se, ali je pre prevruče, ne možemo više, nakon cca 1 h vožnje stajemo na pumpi, svaki iskapi po litru i pol vode i direktno do vode i tuširanje u obleki….
Kompletno natapamo vodom odjela, tako da smo mokri do gača i takvi sjedamo na motore…
Sljedećih 10-15 minuta je odlično, ugodno, ali za 15 - 20 minuta smo opet kompletno suhi.
Termometar je poludio od vručine i stigao do svog maximuma 50 stupnjeva i zacrnio se od muke pa smo ga morali skinuti…. A i bolje da ne znamo kolka je temperatura.
Nakon kraće vožnje ponovno tuširanje na pumpi i natakanje s vodom i tako svako malo.
…. Stajemo na jednoj pumpi uz koju su radovi na cesti i vidimo imaju pravu praonu s mini washom i naravno, veselju nikad kraja…. Ufuravamo motore unutra, da ih malo rashladimo, ali mi smo ipak prvi na redu za hlađenje…. Šljakeri s “bauštele” oko pumpe umiru od smjeha, a nas baš briga, treba preživjeti dan.
Dio ceste nastavlja preko manjeg brda gdje je ipak za nijansu hladije. Na vrhu je pumpa na kojoj stajemo, tankamo i jedemo sladoled. Kratko iza nas stiže ekipa talijana na motorima. Malo se s njima razgovaramo i družimo, pa nastavljamo prema Cordobi.
Kad smo se spustili s “brda” udara nas novi val vručine….. nešto strašno… to nam se još u životu nije dogodilo….. U vožnji pokušavamo otvoriti vizir nebi li nam malo zraka ušlo u kacigu, kad ono vani je topliji zrak nego u kacigi i brzo zatvaraj???!!!!!
Koma, ova vručina nas je totalno iscrpila… I konačno Cordoba….
Pametni, nismo htjeli rezervirati smještaj unaprijed što je ispala jako loša ideja…. U 20,30 ulazimo u grad, a vručina za poluditi.
A sad ajmo traži hotel…
Na termometrima u gradu piše 44 C, 42 C kako gdje….. ludi smo…
Nalazimo hotel, dva tri, ali niko nema mjesta…. strašno….uskoro ćemo se onesvjestiti od vručine… ne pomaže ni voda u koferu jer je topla ko pišalina…
I konačno…. nalazimo hotel… krasan, pristojna cijena ima garažu, odlično….
Tipična španjolska gradnja sa centralnim vrtom ispunjenim s biljem i vodom (fontanama) tako da je čim se uđe temperature niža za barem 10-15 C… Odlično….
Odlazimo u sobe pod hladni tuš….
Tuširamo se, kratki odmor.
Temperatura vani ne pada ( u 22 h = 36 C), ali je svakako puno ugodnije u majicama, bermudama i natikačama…. i lagano krećemo u šetnju gradom.
Dolazimo do rijeke Guadalquivir….. i poznartog Rimskog mosta
Zgrade uz most imaju krasno, oslikane fasade.
i katedrale La Mezqita (Velike džamije) koja je ogromna i na žalost zatvorena (otvoreno od 10 - 17 h).
Kongresna Palača
Već je lagani sumrak… Toni i Ivanka su spazili kočije s konjima i na brzinu se dogovaraju sa gazdom za đir!
Krasno… frajer nas je propeljao kroz cijelu Cordobu (stari dio, naravno), kroz neke tako male uličice da je kočija jedva prolazila kroz njih… nažalost nismo mogli puno slikati, jer kočija se stalno trese, što je u noćnim uvjetima koma i sve je mutno....
pa do Alcazara,
pa nazad do katedrale….
Vožnja je trajala oko sat i pol….. izlazimo iz kočije… vani je i dalje vručina ne popušta…. Termometri u ponoć pokazuju 33 C…. šta više reći….
Od ručka u Consuegri nismo ništa jeli, pa usput stajemo na sendviče, tek tolko da nešto stavimo u usta.
Ostaci Rimskog hrama u središtu Cordobe
Mrtvi umorni, fizički i psihički, nakon ovog dugog i prevručeg dana, negdje oko 1 h se vraćamo u hotel i idemo na spavanac.
Dnevni troškovi:
Benzin – ukupno 55,5 Eura
Ručak i večera – cca 47 eura po paru
Hotel 50 eura dvokrevetna soba, garaza 10 eura za 2 motora
Suveniri cca 110 eura
Vožnjom u kočiji su nas počastili Toni i Ivanka, tako da podatak o cijeni nemamo!
