Nakon poprilično puno popijenog piva i pojedenog grilla u Beogradu, rano ujutro krećemo prema
Rumunjskoj. Friend Žarko nas prati do Pančeva gdje dolazimo prerano za jutarnju kafu, no ipak
uspijevamo užicati istu u nekom kafiću u centru grada. Sorry Dirty, nisam te zvao, bilo je pola
šest ujutro, bilo mi je malo neugodno, bit će prilike. Kroz Kovin i Belu Crkvu stižemo na granicu,
a usput promatramo bregove Deliblatske peščare, a ima i kamp u blizini, hmm, rađaju se ideje...
Prelaz granice puka formalnost, a carinike i policiju uglavnom zanimaju motori i kuda idemo.
Nešto kasnije stižemo do obale Dunava i laganini vozimo prema Orsovi. Cesta loša sa puno odrona,
nigdje nikoga, promet zenemariv. Ima zanimljivih stvari za vidjeti - ribari, neki mali manastir, glava
uklesana u kamenu liticu, bezbroj zavoja i udarnih rupa, bash nam pashe.
Nakon solidnog ručka u boli_glava_objektu usput, produžujemo dalje tražeći
neku lokalnu makadamsku cestu za koju nismo bili sigurni jel prolazna ili ne.
Svatko slika i zastajkuje kada mu je volja i uglavnom se ne odvajamo previše,
tek pokoji kilometar. No ovdje se nismo razumjeli, pa se pronađosmo kasno
popodne nedaleko Petrosania, jedno 130 km dalje
Ajmo u planine !
Iz Petrosania uzbrdo scenic cesticom do jezera Vidra gdje nalazimo smještaj
u malom novosagrađenom pansionu. Ljepotu prirode teško je opisati, a posebni
čar daje joj nedostatak ljudi - tek pokoji auto i dva enduraša usput, po našim
mjerilima potpuno prazan prostor. Cesta iz Petrosania je djelomično asfalt, pa
onda osrednji makadam, raj za naše motore. U daljini se ukazuju vrhunci Alpi
poprilično solidno pokriveni snijegom, što u meni izaziva brigu - hoće li prijevoj
Urdele biti prolazan ?? Navečer smo odgledali tekmu u kojoj je naša ekipa
potpuno zasluženo ispala odigravši sramotno nekorektnu tekmu. No u prirodi
kao tamo, nogomet je zadnja stvar po interesu.
Ujutro vedro i hladno, prava planinska klima. Jedva čekam početak uspona,
nakon 2 godine ponovo na istom mjestu. Svatko tko voli samoću i loše ceste,
ovdje treba doći. Sve osim endura i 4x4 terenca je potpuno neprihvatljivo i
ne može se proći prijevoj! Usput samo pokoji pastirski nabrijani pas u želji da
te ugrize, te na vrhu stado poludivljih konja, trčali su jedno vrijeme za nama,
valjda smo im bili zanimljivi. Sreća da snijega nema na cesti, moći će se ipak
proći!
Šteta što je sam prijevoj bio u magli pa nismo mogli napraviti fotku po želji.
No tako je to u planinama. Polako se spuštamo pored nekog križa i česme i
konačno dolazimo u selo Rinca.
Nastavak slijedi ...
