E danas sam se proslavio!
Okupljali ekipu da odvozimo prije sutrašnje kiše, dogovorili se trojica.
Jedan ugledan član foruma nije uspio upaliti svoju pilu, pa smo sa vrha Zelene magistrale krenuli LB s Husom i ja s DTom.
Sav sam se narajcal na zahtjevniju vožnju s jednog na drugi kraj Medvednice.
Dvije polupoznate okolnosti su da je cijelo prijepodne srala kiša i da sam na DTjki zamijenio potrošene hard gume drugim, manje potrošenim.
Krenusmo po livadi, mokra trava. Kako dodam gasa (a zna se kakva je zvijed DTjka), tako pleše zadnji kraj.
Još mi se nije upalila lampica.
Dođemo do zemlje (malo blatno), a stvar se podupla.
Da ne duljim, odradio sam jedno 500m, malo uzbrdice, malo nizbrdice, uglavnom vozeć na bok k'o pes u završnoj fazi šteničaka.
Stali smo i ispustili gume, ali situcija se nije promijenila.
Kaj da velim, pokušao sam LBu objasniti kud da ide prema vrhu Medvednice (što nije lako jer nailazi na barem 20 raskršća) i pokunjeno krenuo natrag s obje noge strugajući po zemlji.
Ovak mi nikan nije sklizao XT ili Tenerka sa E-09, nešto prestrašno.
Gume za koji dan idu dolje, nema razgovora.
Eh da, spuštajući se prema asfaltu sretnem LBa koji mi ide u susret.
Osmijeh mu ispada iz kacige; "Fulal sam put..."
Sad čekam da se javi, malo je glupo što je ostal sam, ali još bi bilo gluplje da se vratio.
