Nakon sto su propali svi planovi za kupovinu motora, a sa time i planovi
da ovo ljeto proputujem hrvatsku sa istim, odlucio sam se za drasticni
korak. IDEM NA MORE SKUTEROM!! I to ne nekim sminka ultra jakim maxi
skuterom, vec pet godina starim i izmucenim Aeroxom 100ccm-a.
Moje planove ljudi su gledali sa nevjericom, cudenjem i ismijavanjem.
Neki su me cak i odgovarali sumnjajuci u moje i skuterove mogucnosti. Na
sve to ja sam odmahivao rukom i blentavim osmjehom.
Tjednima sam sredivao "pilu" za putovanje. Zamjenio karike, svjecicu,
rolice, kuplung, kocnice, gume, ulje,
podesio getribu tj stavio zupcanike drugcijeg omjera od orginala ->
slabo ubrzanje, bolja krajnja.... i jos masa drugih pi**arija...
Napokon je dosao i taj dan...... ja krecem.
21.07. 16,30h Polazak iz ZAGREBA – odrediste UMAG
Natocio pun rezervar, natovario skuter torbama...
Odlucio sam ici starim cestama jer me frka autoputa, a osim toga nigdje mi
se ne zuri i zelim gustat.
Vec pri prvim kilometrima shvacam kako motor nejde s
mjesta te jedina mjesta di postizem ozbiljnije brzine (uvjetno receno) su dugacke nizbrdice.
Nije bitno, vazna je avantura, tjesim sam sebe.
Do Umaga mi je trebalo sest i pol sati ponajvise zbog zajeba oko planiranja rute.
Za 7 min sto bi mi trebalo kroz ucku ja gubim sat vremena zaobilazeci ju. To je greska
koja se nije ponovila pri povratku.
Par dana provodim u Umagu i gibam dalje, ekipa me ceka na Pagu.
24.07. 09.00h Krecem iz UMAGA – odrediste PAG
Ova dionica puta mi je priustila najvise gusta, ako zanemarim tu i tamo nagle udare vjetra koji su mi stvarali dosta problema,
pogotovo kroz tunel Ucku.
Na magistrali negdje oko Novog Vinodolskog sustizem dvojicu njemaca na coperima.
Neko vrijeme se vozim iza njih, kasnije mi dopizdi pa ih ponosno prestizem. Kilometar dalje oni prestizu mene

.
Odlucio sam se na Prizna-Zigljan trajekt da ustedim kilometre. Oko 15i30 dolazim u luku, vadim novcanik i
shvatim da nemam ni kune u kesu, a najblizi bankomat je u Karlobagu. Gledam di cu, sta cu i tako ja odem do prvok casnika broda zicat da me pusti mukte. Pizda neda.
Kad su mi vec potonule nade da cu se ukrcat osluhnem neku pomahnitalu zvjer kako se spusta prema trajektu... Neki lik na nabrijanoj R1-inici IM-rega. Dolazi drito do mene i raspituje se gdje se kupuju karte. Uz objasnjenje, zamolim ga da posudi 40kn do Novalje. Frajer gleda mene, gleda skuter, gleda mene, gleda skuter. Pita dal sam doso sa tim govnom do davde, ja potvrdim i on mi da pare i veli mi nek me voda nosi ili tako nesto. Ovim putem mu zahvaljujem i ako se prepozna u ovom tekstu vracam pare i castim pivom.
28.07. 12.00 Krecem iz PAGA za MAKARSKU
Na ovoj dionici puta sam se najvise dosadivao jer su ceste manje vise dosadne za popizdit.
Nije se dogodilo apsolutno nista zanimljivo te nema smisla da trosim rijeci na to.
U Makarskoj mi je otkazala prednja kocnica te sam to iso popravit kod nekog fus majstora koji me odro za 140kn, a nije popravio nista. Sva sreca, problem se ponovo pojavio tek u Zagrebu. (Neko odozgo me voli!!)
02.08. 11,00 Polazak iz Makarske za Skradin
Vozim polako, u koloni, zvjeram oko sebe i trudim se ne poginut. Guzve oko Omisa su strasne i samo cekam da se desi neka pizdarija. Na svu srecu iskobeljavam se od tamo i sretao i zadovoljno odlucim utocit benzin u Splitu. No, tu pizdarije pocinju. Neka dva lika su se vec duze vremena vozili iza mene u nekoj poderotini od auta sto nema ni jednog branika na sebi, a kamoli tablice. Staju oni na benziskoj iza mene, ispadaju iz auta mrtvi pijani. Kupuju novu rundu piva. Pocinje ugnjetavanje i postavljanje glupih pitanja uz maksimalni bezobrazluk. Ja se trudim biti fin i lezeran te ih brze bolje otkantavam i picim dalje. No, oni krecu zamnom i voze se dosta blizu iza mene. U jednom trenutku me preticu, na takav nacin da sam morao voziti skroz desno uz cestu da me ne pokupe. Valjda im se ne svidaju zege rege. Vec sam i zaboravio na njih kad sam htio opet pristati na benzisku, ovog puta radi osvjezavajuceg pica, no zamjecujem ih tamo kako kupuju pive, te ja teram gas dalje. Fala bogu, vise ih nisam vidio poslje toga. Oko 15h dolazim u Skradin.
Zelim uci u grad no postavljena je rampa i znak zabrane prometa motociklima. Uzalud pokusavam lika uvjeriti da vozim moped. Moram pjeske, jebo mater.
06.08. 12,00 Picim doma za Zagreb.
Malo sam nervozan zbog duljine puta koji me ocekuje, a najavljena je i kisa.
Odlucio sam ici magistralom po obali, jer mi je taj put poznat, a i veci se gust vozit nego kroz liku. Oko Senja pocinje kisa koja ne staje do Delnica.. Nije bed, pofuro sam nepromocive ski hlace i rukavice za snowboard.. jebi ga ...bolje ista nego nista. Ljudi... bolje nista nego rukavice za snowboard.. Osjecaj za kocenje.. nula... pogotovo na kisi.
Tim djelom puta se mjestimicno vozim iza nekog GSX-R-a koji ide neobicno sporo.. vjerovatno imo slik gume sto je losa kombinacija za kisu. Cak uspjevam pratiti njegov tempo, no cim je asfalt pokazivao znakove susenja frajer je odmaglio... opet osjecaj deprimiranosti zbog slabog motora... Ulazim u Karlovac i tocim bengu..
Na staroj karlovackoj vozim iza neka tri motora koji drze dosta spori tempo. Dvojica me propustaju naprijed, dopustajuci mi da se vozim drugi u koloni. Osjecam cari voznje u grupi... 8,00 Dolazim u Zagreb.. U meni se mjesaju razni osjecaji poput srece, tuge, nostalgije i zadovoljstva...
07.08. 07.00 budim se i idem na posao
Totalna depra....
Nazalost jedine slike koje imam u digitalnom obliku su ove dvije slikane mobitelom..
Slikano u Rijeci...