Evo upravo se vratio s jedne kraće vožnje (220 km) i taman sam Vas htio pitati isto ovo pitanje. Vozio sam se s ženom malo po Banovini i taman krenuli iz Kostajnice preko Sunje u Sisak, a ono otvorili nebo...
Prvo tuča, pa onda kišurina i to kakva, po cesti potoci vode, blata, šljunka. E sad, motor ima dobre gume a mi dobre kišnjake i rukavice, nema stajanja. Zbog ogromne količine vode po kiši vozio sam vrlo polako, a par pokušaja naginjanja u zavojima, ispalo je dosta neslavno zbog nevidljivog šljunka pod slojem vode. Kada smo se spustili na ravničarski dio ceste, više nije bilo toliko šljunka i pijeska, ali dok god je bio debeli sloj vode, nikako se nisam sigurno osjećao u zavojima. Predpostavljam da sigurnost dolazi s iskustvom, ali do sada nisam imao toliki grč pri vožnji po kiši. Vozio sam sporije, ali sam vozio.
Znači, problema u naginjanju zavojima po kiši ne bi smjelo biti, gume bi morale imati dovoljno gripa. Stvar je u meni i iskustvu.
Kiša nas je ispratilo skroz do Siska, nekih 50-ak km, i dalje sunce kao da se nije nebo ni otvaralo.