dotukla me kiša na povratku sa Visa... Pred Zadrom na dalmatini spoji se nebo sa zemljom. Ja u ljetnom štimungu, gore kožna jakna, dole trapke i brodarice. Mokar ko miš. Moram za ZG, pičim i molim boga da je to ljetni pljusak, da je na kontinentu suho. Moš mislit...

S one strane Svetog Roka još gore, kiša i vjetar, oblačim ono jednokratno sranje na već mokre hlače i pičim dalje. Oni displeji me ubijaju u pojam. 20 stupnjeva, 17, 15, 13... ne osjećam stopala. Mala Kapela mi dođe ko fen, toplo, suho, uživam. Tankam na tifonu, brodarice pune vode, šljap šljap... Pred KA prestane kiša, ajd, izdržat ću do doma. Dođem u ZG, jedva uspijem izvadit novčanik sa mokrim i smrznutim prstima...
Dođem doma u pol dva u noći i u vruću kadu na sat vremena... jebeno iskustvo.

ALI - dalmatina je fantastična, onaj grubi asfalt drži nenormalno, tempo je bio 130 cijelo vrijeme. Kad sam u gradu Zadru kretao na semaforu, zadnji kotač vrtio na mjestu, guma prilično potrošena, u sredini niš profila. No asfalt dalmatine je prva liga, svaka im čast.

Ah da, displej mi je pušao lagano vodu nutra...

Definitivno kupujem kompletni kišni... 30€ u Louisu...