Četvrta priča. (za slike se trebam izborit jer je moj aparat crkao)
30.04.2005.
Kao i zadnjih rođendan i ove godine sam ga odlučio proslaviti sa prijateljima iz Hladnog piva koji su taj dan svirali u Puli. Dogovorio sam se sa prijateljem Mogwayom da kod njega organiziramo roštilj. Ustao sam se ujutro u 3.30 jer imam loša iskustva sa putovanjima u Pulu, pa sam htio krenut malo ranije za svaki slučaj. Imao sam u planu da ako bude sve OK da skoknem do Trsta kupiti sebi bubnjeve za Nintendo Gamecube. Krenuo sam oko 04.30 i bilo je poprilično svježe. Išao sam starom cestom preko Boraje i prije Šibenika vozim oko 120 i vidim mačku. Počinjem kočit, nemam šanse stati i prođem preko mačke kao preko ležećeg policajca. Srce mi je stalo. Jedva ostao na motoru. Oko Šibenika se kopa cesta, morao kroz centar grada, tu izgubio bar 20 minuta. Dalje vozim lagano i kad je svanulo opet po gasu. Autoputem sam odvozio dio do Maslenice, zatim starom cestom do Rijeke. Stigao oko 9.30, pojeo nešto, popio red bull i nakon pola sata odmora na Vratima Jadrana oko 10.00 nastavio za Trst. Na cesti pretekao kamion koji je za koncert HP-a nosio rasvjetu i razglas i tonac mi je kasnije pričao da je znao 100% da idem na koncert ali se začudio šta sam skrenuo za Trst
Na slovenskoj granici standardna gnjavaža: Gdje ideš, koliko ćeš stati, šta ćeš kupiti i kad sam mu rekao, mislio je da ga zafrkajem. Ali kad je na motoru vidio naljepnice 11 zemalja u kojima sam bio, pustio me da prođem. U Trstu obavio šoping, kupio sebi bubnjeve
i ritualno izvršio nuždu u McDonaldsu u shoping centru Il Giulia
Krenuo prema Puli ali na drugi granični prelaz prema Kopru. Na granici problem. Vidi carinik na putovnici da sam ušao prije sat vremena i uhvatio me gnjaviti. Sreća da dobro znam talijanski pa sam ih uspio uvjerit da mi je Trst usput od Rijeke do Pule
. Na našoj granici iz istog razloga htjeli mi napravit pretres, ali me pustili jer mi je bio rođendan.
Do Pule me na pola puta počeo opet hvatat san, sašio još jedan red bull i krenuo dalje. Stigao u Pulu oko 3 popodne i ekipa iz Hladnog piva me zvala na ručak. Kupili mi komplet Alan Ford čarapa, neko belgijsko pivo od trešanja i Ožujsko limited edition HP CD single. Nažderali se prije popodnevnog roštilja koji sam onda pomakao za večeru. Kupio sam 7 kila mesa i 3 gajbe pive jer sam računao sam da će nas na roštilju bit oko 15. Moris mi rekao da je to za preko 20 ljudi i da sam kupio previše... Ali kako to uvik bude, došli i frendovi koji su rekli da neće stići, pa ekipa iz KUD Idijota, pa neki sa HP foruma, pa prijatelji od prijatelja i na kraju nas je bilo preko 30. Hitno donili još jedan roštilj. Komentari su bili da neki ljudi u svom gradu ne bi imali ovoliko frendova na rođendanu, a Splićo peče meso na 2 roštilja u Puli. Natukli se kao svinje i zaprašili na koncert. Tamo bilo još brdo cura koje inače idu po HP koncertima. Uglavnom bila odlična zabava, ubili se kao i obično, Tusta pjevao sa HP-om... Poslje koncerta išli do vojarne Rojc gdje je bio neki koncert za koji nisam znao jer me Franci Blašković pozvao da je izdao 4 nova albuma pa sam mislio ič samo kupit CD-ove pa na spavanje. Došao tamo a Franci i Gori Ussi Winetou imaju koncert!!! Nisam mogao vjerovati. Ubio bi se da sam sutra saznao da sam bio u Puli i da nisam bio i na tom koncertu. Poslje koncerta oko 4 umor je napravio svoje i odmah sam išao spavati. Nije bilo lako izdržat 24h u komadu (650km vožnje, skakanje na 2 koncerta, 2 prežderavanja, par red bulova i brdo pive... Ujutro u 8 zvoni mobitel. Franci me zove da će mi poklonit majicu jer sam kupio 4 CD-a. A ništa od odmora. Krenuo odma za Split. E sad ovo šta mi se dogodilo na pumpi ispred učke graniči sa zonom sumraka. Stara Mastercard mi je vrijedila do 30.04 a nova koju sam dobio je vrijedila od 01.05. I ja ulio gorivo i na pumpi mi odbili obe kartice! Valjda praznik, nemam pojma, nova kartica mo još nije aktivirana. Platio zadnjom gotovinom šta sam imao i odlučio ići preko Učke da ne platim tunel 26 kuna. Izgubio pola sata, i još osjetio kako mi remen proklizava na onolikoj uzbrdici. Na spuštanju sam uniptio dobar dio pločica i shvatio da je isplativije platit tunel. Kad sam prošao kroz Rijeku i sjetio se da sam obećao javit se MV Agusti, ali hebi ga, drugi put... Preumoran sam da bi se vratio. Vozim dalje kao puž i hvata me san. Između Senja i Karlobaga oko 13 sati me uhvatilo spavanje. Rušim se, ni red bull više ne pomaže. Do Karlobaga sam zakljucao bar 10 puta. Jedva stigao u Karlobag i onako u jakni i kacigi legao na neku klupu na obali. Odspavao sigurno dva-tri sata i probudilo me popodnevno sunce kad mi je upeklo kroz kacigu. Još malo se izležavao na klupi, računao sam da mogu lagano vozit dalje i da ću navečer u 9 stić na posao bez problema. Krenuo dalje, na čvoru Vrpolje sišao s autoputa i između Stankovaca i Šibenika na ravnici pri brzini od oko 130 mi pukao remen, a promjenio ga prije 2.000 km. Poludio. sam. Stvarno sa tom Pulom nemam sreće. Sigurno sam remen načeo gore preko Učke... Nazvao brata da uzme kombi i da dođe po mene. Izvadio onu belgijsku pivu, ali onako vruča i voćna mi nije bila baš nešto. Pada mrak lagano, sjedim na motoru kad ono sa obe strane ceste po jedna zmija. Debele crvene, oko metar svaka. Mater im. Nije mi bilo svejedno. Mičem se ja dalje, guram mrcinu od 200 kila ali nakon 50 metara odustajem. Vraćam se nazad i bocom gađam zmiju sa moje strane ceste. Pobjegla je ali ona druga stoji i gleda me. Kađam je kamenjem i ova se penje na stablo i bulji u mene. Pada mrak i molim Boga da brat stigne šta prije. Ali dok je uzeo kombi, ulio gorivo, obišao radove kroz Šibenik, pao je debeli mrak a ja na neosvjetljenoj cesti sa zmijama... Kad sam ga vidio svjetla u daljini skakao od sreće. Namučili se dok smo ugurali motor u kombi. Do Splita su nas uspili opljačkat djelatnici Hrvatskih cesta jer se mali Piaggio kombi računa kao kamion, pa smo Vrpolje-Split platili preko 50 kuna. Na posao naravno zakasnio
Slike uskoro
Autor
Tema: Moje avanture (9. priča - Wiesen, Beč, ZG, Pula, Gardaland, Milano) (Posjeta: 11864 )