Eto, čiko je guzicu malo odveo na put. Dakle, krenuh u petak 29.06. u 16:30 za Sarajevo sa ženicom. Znao sam da smo kasno krenuli, ali ko ga šiša. Nismo još ni krenuli, takorekoč, kad ono kraj nas prošišaše tri endurca. Dvije table Ljubljana i neka čudna. Pošto mi je uvjek bolje voziti se u društvu, ja po gasu i za njima. Prosjek 120km/h. Malo brže neg volim, ali neka. Samo što nisu stali do Žepča.
Tu smo skrenuli u restoran i pozdravismo se. Dva slovenca i slovenka na BMW. :pivo . Popili smo koju, oni su i jeli i put pod noge. Nisu išli za Sarajevo, ali prolazili su kroz nj. na putu za Užice. Tamo je isto bio susret. I opet tempo isti skroz do SA.
Na samom ulazu se zahebasmo i ušli skroz u grad. Ali nije greda. Iako smo se iznenadili veličini Sarajva. Dok smo došli do odredišta već je pao mrak i nije baš bilo šator dizat ugodno kad ne vidiš.
Na samom ulazu nas pozdraviše ko predsjednike i pokazaše nam prostor. Došavši do šanka ugledasmo, a koga drugoga neg Zorro'a

. I ubrzo nakon toga počele Vrane da tresu binu


Negdje u po koncerta, Zorro se išo lječiti. Treba ipak sve vratiti u jednom komadu. A mi, natrpali se ćevapa (koji su inače prva liga

) i pošli malo obići parkiralište.

Nakon razgovora sa sarajlijama i nekoliko pića, pravac šator.
Jutro, ko i svako, krmeljavo. Ali ima lijepi, čisti, mirišljavi WC di se može fino podaprat. Nekoliko kavica i planovi za subotu. Odluka je da prvo odemo do vrela Bosne. (iliti izvor rijeke Bosne). I krenuli mi po putokazima, ali ono odjednom konji. Kažu kočijaši, zabranjeno za sve, a ima i znak, osim kočija. No nismo htjeli dati para pa pitali za drugi neki put. I našli ga.


A tamo iznenađenje. Preljepo je. I više od toga. Vrpa jezeraca, pataka, labudova. Ne mogu ljepotu opisati riječima. A voda fina ladna, pitka, direktno iz brda.


Nakon nekog vremena otvorenih usta i uzdisanja, vratismo se u bazu da dočekamo defile. Lagano uz druženje, kavicu i pivu na Ljetnoj pozornici Ilidže. Morat ću ovakve klupe i stolove probat si napraviti.

I onda i Defile kroz cijelo Sarajevo. Malo je policija bila neorganizirana pa smo se snalazili među autima kako smo znali.

I došli na trg ispred kazališta i ćorak. Krepale baterije od digitalca, a nigdje se ne vidi trgovina. No u daljini jedan natpis kodak spašava stvar. Ušli smo unutra i saznali da je to foto studio od Kemala Montena. Aj neka. Ajmo mi nazad na trg. Jer moramo i Strašovu kacigu uslikat u Sarajvu.

Poslje besplatne pive i sirnice, svi nazad na Ilidžu. Ali mi ne. Ostali smo još malo sa Munjom i ostalim društvom iz Comanchero MC kluba i susjedama u kampu iz Slovenije. Raspitali se kako do baščaršije i odlučili lagano pregledati stare majstore što lupaju po tepsijama.
