Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[brum]

Obzirom da su mi skoro pa svi partneri za vožnju otišli preko vikenda na more, odlučio sam sam obići neke još neistražene krajeve Lijepe naše.

Želio sam otići do Žumberka, ali preko Vukomeričkih gorica, uz rijeku Kupu, te kroz Karlovac. Usput sam obišao neke od Turopoljskih ljepotica, drvene kapelice koje su nadaleko poznati autohtoni primjer drvene sakralne ahitekture Turopolja i Vukomeričkih gorica.

Iz Buševca sam krenuo oko 10 sati, te preko Kravarskog, Cvetković brda, Dubranca i Vukomerića, stigao do Pisarovine. Cesta zasigurno ne jamči posebne užitke vožnje jer je kolnik prilično oštećen, zavoji puni pijeska, a ima i udarnih rupa.

S druge strane, krajolik  kroz koji se vozite čine pitomi brežuljci s razbacanim naseljima i sve je to još daleko od nekakve ozbiljnije urbanizacije. Izolacija, mir i spokoj su ovdje glavni atributi, o čemu svjedoči i priličan broj vikend kuća i kućica.

1. Buševec - drvena kapelica Svetih apostola upravo se temeljito restaurira
2. Kravarsko - najviša točka Vukomeričkih gorica , 320 m n/m
3. Kravarsko - Župna crkva nalazi se na uzvisini u samom centru mjesta

[brum]

1. Cvetković brdo - drvena kapela Svetog roka
2. Cvetković brdo - drvena kapela Svetog roka
3. Uređena kapelica na križanju prema Cvetković brdu
4. Dubranec - župna crkva Svete katarine

[brum]

1. Lučelnica - drvena kapela Svetog trojstva
2. Lučelnica - drvena kapela Svetog trojstva
3. Jamnica Pisarovinska - crkva svetog Martina
4. Jamnica Pisarovinska - pogled na Pokuplje

[brum]

Od Pisarovine idem prema Karlovcu uz rijeku Kupu, preko Šišljavića, vrlo lijepom cestom. Temperatura je već prilično visoka, ali srećom, po ovakvoj cesti se može prilično brzo voziti, pa me struja zraka prilično dobro rashlađuje.

Prolazim kroz Karlovac i krećem prema Dubovcu i starom gradu koji se nalazi na uzvisini iznad grada. Stari grad je u prilično dobrom stanju, ali nažalost, bio je zatvoren pa ga nisam mogao detaljnije razgledati.

[brum]

S platoa ispred starog grada u hladovini drveća, pruža se prekrasan pogled na Karlovac, a izgleda da je Dubovac prilično živo sastajalište stanovnika Karlovca, čemu svjedoči i nekakav drveni ugostiteljski objekat podno zidina, te nažalost dosta smeća svuda uokolo, još od sinoćne fešte.

Nakon obilaska Dubovca nastavljam kroz pitomi kraj prema rijeci Dobri.

[brum]

Vozeći se lokalnim cestama odjednom , taman na zavoju nailazim na ostatke Novigrada na Dobri. To je dakle taj stari grad kojeg se vrlo dobro vidi s autoputa, nakon što se prođe Karlovac.

Stari grad se obnavlja, ali je na sreću otvoren, pa ga se može razgledati i popeti se na zidine.

U podnožju jedne od kula, neki si je posjetitelj čak uredio i malu sobu za meditiranje.

[brum]

S zidina Novigrada pruža se prekrasan pogled na rijeku Dobru s starim mostom.

[brum]

Dvorac se obnavlja, kule već imaju obnovljena krovišta a jedna od njih i spiralno stepenište do vrha.

[brum]

Nekoliko stotina metara od starog grada nalazi se kameni most iz 18.stoljeća preko rijeke Dobre. Premda niskog vodostaja, pružila je tako potrebno osviježenje nekolicini kupača.

[brum]

Radi bih se i bućnu malo s njima, ali moram dalje. Cesta me vodi 15-ak km uz Dobru. Još jedan pogled prma Novigradu na brdu, prolazim ispod autoputa i preko Gornjih Stativa idem prema Jaškovu.

Nailazim na još jedan interesantan željezno-drveni most i usamljenog ribića.

[brum]

Stižem u Ozalj i tražim osviježenje u hladu, jer je temperatura sada več vrlo visoka, a ja sam u kožnoj jakni i hlačama.

S mosta preko Kupe slikam jednu od prvih munjara (elektrana) na našim prostorima, koja je još uvijek u funkciji. Na kamenoj stijeni kroz koju je izbušen tunel za željezničku prugu, smjestio se dvorac Ozalj. Osim što je stvarno prekrasna građevina, na lokaciji kao iz bajke, u njemu se nalazi i vrlo vrijedan muzejski postav. Kako sam već razgledao muzej u prijašnjoj posjeti, svakako ga mogu preporučiti. Izdvojite sat-dva vremena i saznati ćete vrlo mnogo o povijesti Hrvatske i ovog kraja.

 

[brum]

Dvorac se također obnavlja, što me veseli, jer je opseg radova u  odnosu na prošlu godinu mnogo veći. Možda bude osim ugostiteljskih kapaciteta imao i hotelske,  kao recimo dvorac Mokrice u susjednoj Sloveniji.

[brum]

[tvigi]

Već drugi put brišem hvalospjev,jer ti uletim u sred putopisa

Sto puta ''smo''prejašili okolicu Zagreba,gore,lijevo,desno,ali ''dole''
je nekako zapostavljeno,bez razloga.Par puta sam se vozio u tom smjeru i
zaista se vrijedi voziti po pokupju.

Zato...

[brum]

Sa dvorca se pruža predivan pogled na rijeku Kupu i okolicu, a voda je tako bistra da s s visokih zidova mogu vidjeti ribe kako plivaju u vodi!

Napuštam Ozalj teška srca!

[brum]

Vožnju nastavljam prekrasnom zavojitom cestom uz Kupu s desne i željezničku prugu s lijeve strane. Svako malo nailazim na grupe plivača koji su osvježenje potražili u bistroj rijeci.

No, ja moram dalje, preko mosta u Žumberak. Cesta je uža, vodi uz riječicu Kamenicu koja je ujedno i granica pram susjednoj Sloveniji. Zavoji su malo nepregledni, ali barem nema prometa, te se lagano uspinjem kroz šumu.

[brum]

Odjednom mi se otvara pogled na Vivodinu, simpatično selo s prekrasnom, živo obojanom crkvom na vrhu brijega. Nastavljam dalje, uskom, ali ipak asvaltiranom cestom kroz Belošiće, Brezje, Pečariće. Mala su to i siromašna sela smještena u uglu Hrvatske.

U selu Radina Vas nailazim na potpune suprotnosti: prekrasnu novu kuću s uređenom okolicom i staru, tradicionalnu zidano, drvenu kuću koja izgleda ipak nastanjena.

[brum]

Cesta vrluda između brežuljaka, a na svakom od njih je po jedna crkvica, a niti jedna nije napuštena.

Na jednom od mnogobrojnih i na baš precizno označenih putokaza sam krivo skrenuo lijevo, te se vrlo uskim asvaltnim putem kroz šumu vozio neko vrijeme. Kolnik je postao sve gori i na jednoj nizbdici motor je jednostavno počeo kliziti po šljunku bez obzira na vožnju u prvoj brzini i mojem kočenju. Trajalo je to nekakvih 30-ak metara, dok ga nekako nisam uspio zaustaviti. Samo bi još trebao pad u takvoj zabiti, bez stanovnika i signala mobitela, a pitanje je kako bih na toj rahloj strmini podigao motor.

Odlučio sam se ipak okrenuti, jer sam shvatio da sam krivo skrenuo, a ta cesta tako i tako ide prema Sloveniji, pa mi samo još trebaju granični incidenti.

Nekako sam se stoječki uspio popeti na tu šljunčanu strminu i izaći na glavnu cestui nastaviti prema Sošicama. To prekrasno malo mjesto je bio u stvari krajnji cilj moje vožnje, jer mi se Sveta Gera učinila ipak predaleko i previše "makadamska" za mene.

Došavši u Sošice, nastavio sam vođen putokazima prema jami Jazovki, sramotnom stratištu stotine nedužnih ljudi u drugom svjetskom ratu. Cijeli put do jame je obilježen velikm kartonskim plakatima s motivima Isusa na križu. Došavši na samu lokaciju, sreo sam kolegu bajkera koji je svojom Apriliom Pegaso došao s druge strane, iz pravca Samoborskog gorja, vozeći po makadamu. Kako obojica nismo znali koliko je jama udaljena od mjesta polaganja vijenca, odustali smo od obilaska te smo nastavili svaki svojim smjerom.

[brum]

Vrlo lošim i djelomično raskopanim i uskim asvaltnim putem nastavljam prema selu Sopote. Par kuća i nekoliko lada Niva je sve što se tamo može vidjeti, a nakon nekoliko stotina metara makadamskog puta dolazim do poznatog Slapa Sopot.

S nekoliko desetaka metara visokog brda spušta se slap s nekoliko stepenica, te nastavlja kao mali potok. Uz slap postoji napuštena vodenica, a stazom koja ide usporedo s slapom može se popeti na vrh brda.

Vračam se u Sošice, jer više nema asvaltne ceste. Mamio me putokaz za Svetu Geru i Blaževo brdo, ali su bili jednostavno predaleko.

Pratim putokaz za Zagreb i krećem prema Oštrcu. usut nailazim na interesantnu kombinaciju vučnog vozila za prikolicu punu sjena.

Kod Jurkovog sela dolazim na "glavnu, odnosno jedinu asvaltnu prometnicu kroz Samoborsko gorje i nastavljam prema Stojdragi. Zbpg vrlo velike vručine imam snažnu glavobolja a i gladan sam jer nisam nigdje odmarao od 10 sati ujutro, a sada je već 16 sati prošlo. Jedan autobus koji mi je izleti na moju stranu u lijevom zavoju (ja sam naravno bio na ivici ceste bez zaštitne ograde, na vrhu brda), me primorao da ipak zastanem u šumi prije Pokleka i malo se smirim.

[brum]

Kako u Stojdragi, osim seoske gostione nema nikakvog restorana, odlučio sam nešto pojesti u Bio parku Divlje vode. Taman sam bio več "zreo" za pauzu. Oči su me pekle od silnog znoja ispod kacige, bez obzira na pamučnu podkapu koju sam nosio, a jaknu sam jedva skinuo s sebe koliko se zalijepila za moju mokru kožu.

Da li sam "mirisao" ne znam, ali znam da sam jeo sam u klimatiziranom restoranu, i baš mi je bilo svejedno za druge goste.

Sam bio Park me razočarao jer mi sve to liči na kičastu dekoriranu varijanti sindikalnog odmora u prirodi. Sve je napravljeno za veliki broj gostiju, a ostaci građevinskog materijala svuda unaokolo samo doprinose tom dojmu. jedino su me se dojmile usnule srne u hladu.

Predah mi je dobrodošao, tako da sam do Bregane došao bez problema. Nisam odmah išao kući nego sam još morao obaviti jedan poslić u Zagorju, tako da sam doma stigao tek oko 21 sat, ukupno prešavši 350 km unutar granica Zagrebačke županije.

I onda netko kaže da se nema što i doma vidjeti.

[jessy]

Frend stvarno si dal truda. Predložit ću te za naj putopisca zagrebačke županije. Dvorac Novigrad je mrak, kao i krajolik uz Kupu i Dobru. Mogli bi uskoro utvrditi gradivo.

[Frgich]

He he Zoki legendo  . Bas kaj je Jessy rekao uvijek si das truda i objasni sto kako i gdje 
Inace onaj mali Unimog(kaj vuce sijeno) ima na prikolici napisano KRON 

[clox]

lijepo odradjeno
ti si, vidim neki kulturni bajker 

.....a ta cesta tako i tako ide prema Sloveniji, pa mi samo još trebaju granični incidenti.

nemas brige s incidentima, prema izjavi nasih granicara to se brzo rjesava sa
ciglih 300EUR kod suca za prekrsaje 

Došavši na samu lokaciju, sreo sam kolegu bajkera koji je svojom Apriliom Pegaso došao s druge strane, iz pravca Samoborskog gorja, vozeći po makadamu. Kako obojica nismo znali koliko je jama udaljena od mjesta polaganja vijenca, odustali smo od obilaska te smo nastavili svaki svojim smjerom.

steta, udaljena je 6 min laganog hoda

[brum]

2 Clox
- E baš mi je žao što nismo otišli tih 6 minuta

Kakva je inače cesta do Svete Gere, i jel se može uopće gore do neke određene točke (ili ograde) 

[Adventurer]

Svaka čast
Uvjek me iznenadiš količinom truda koji uložiš u svaki putopis.
Fakat si ti neki kulturni biker