Ispis

Molimo prijavite se ili registrirajte.
1 Sat 1 Dan 1 Tjedan 1 Mjesec Beskonačno
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave

[brum]

S obzirom na to kako stoje stvari, ovo je možda moja poslijednja vožnja na Stromu, jer zbog inih razloga morati ću ga prodati. Pa da onda barem nešto malo i provozam s njim po Lijepoj našoj.

Dogovor je ovog puta bio da idemo samo Jesy i ja, i to do Ogulina, da vidimo moto susret i provozamo se okolicom jer još nismo bili u tom dijelu naše zemlje. Ideja se kasnije razvila u smjeru odlaska na more, i to do Novog Vinodolskog, ali preko Jasenka i Breze.

Krenuli smo u 11 sati iz Velike Gorice, našom "alternativnom" rutom do Karlovca kroz Vukomeričke gorice do Pisarovine i onda preko Kupčine i Šišljavića do grada na četiri rijeke. Taman su nam naši pitomi bregi bili dobar trenaž za velebitske zavoje i serpentine.

Do Karlovca smo stigli nakon 75 km, temperatura zraka se več prilično podigla, pa jedva čekamo da izađemo iz grada i dočepamo se otvorene ceste kako bi nas rashladila struja zraka.

Do Duge Rese vozimo skoro pa u koloni, a onda poslije skretanja s pravca Rijeka gušt i uživancija. Prekrasno vrijeme, odlična zavojita cesta, prelijepi krajolik uz rijeku Mrežnicu i vrlo slab promet garancija su uživanja u vožnji. Problem su samo male hrpice pijeska koje kvare užitak u pojedinim zavojima.

Taman prije Gornjeg Zvečaja Jesy skreće ulijevo i spuštamo se do Mrežnice i restorana Zeleni kut na samoj obali rijeke. Objekat i nije baš neko arhitektonsko remek dijelo, ali je zato položaj izvrstan. Parkiramo motore u hladovinu i odlučujemo se malo osvježiti. S ceste s odmah ulazi na lijepu terasu s koje je prekrasan pogled na dio toka rijeke.

[brum]

Priroda se malo razigrala na tome mjestu i nakon male kaskade, stvorila malo proširenje korita u vidu prekrasnog jezerca. Spustili smo se stepeništem do same rijeke kako bi razgledali okolicu.

[brum]

Odmah smo požalili što nismo uzeli pribor za kupanje i malo se rashladili u bistroj vodi.

Postoji i mlin s vodenim kolom, ali nismo ulazili u objekat.

[brum]

Na obali postoji i igralište za odbojku na pijesku, a postoji i mogućnost iznamljivanja kajaka. Obzirom da u restoranu postoje i sobe za noćenje, moguće je ovdje provesti cijeli vikend i uživati u dražima Mrežnice.

[svakak]

S obzirom na to kako stoje stvari, ovo je možda moja poslijednja vožnja na Stromu, jer zbog inih razloga morati ću ga prodati. Pa da onda barem nešto malo i provozam s njim po Lijepoj našoj.

Zašto, kako, zbog čega???

Inače  za ovaj, kao ostale putopise. Stvarno se trudiš voziti, slikati  i pisati.

[linza]

Zašto, kako, zbog čega???

Inače  za ovaj, kao ostale putopise. Stvarno se trudiš voziti, slikati  i pisati.

Kaj si nestrpljiv. Pusti covjeka da napise do kraja ride report pa onda opeglaj

[brum]

No, da, guštali bi mi još satima u toj hladovini, ali moramo dalje.

Nastavljamo prema Josipdolu i u Oštarijama skrećemo prema Ogulinu. To je jedan od gradića u kojima nisma nikada bio, mada sam prolazio pored njih valjda 50-ak puta. Prolazimo kroz mjesti i idemo dalje prema Kleku, na lokaciju mot-susreta.

Konačno na jednom od zavoja,  ulazimo u šumu i stižemo na susret. definitvno smo uranili jer je svega 100-injak ljudi prisutno. Svejedno, roštilj smo maznuli  i malo se osvježili, te razgledali okupljene motore.

[33]

Kaj ak prodas motora,nist narocito, ja sam vec tri prodal.   
Za putopis   

[brum]

Pažnju su mi privukli neki "starci" u čošku. Nažalost, samo je crna Panonija izgledala kao oldtimer, dok su ostala tri motora, baš bili kao stare rage, pokrpani, pokitani...

S druge strane vidio sam i ovu Futuru s koferima. Meni osobno se motor jako sviđa, šteta što baš nije tržišno uspio.

[brum]

Taman kada smo se počeli spremati za odlazak, iznenada je nešto počelo pucati u šumi. Nisam baš zalego, ali mi nije bilo jasno što se dešava. Jesy je skužio što je i odveo me do "Stroja".

Naime momci su iz kombija izvadili motor od golfa starog na nekakvom nosaču i zapalili ga i pucaju li pucaju njime sve u šesnaest  , sve dok nije prokuhala voda u kileru i pošpricala ih...

[brum]

Ostavili smo "majstore" iza sebe i krenuli preko Kleka prema Jasenku. Na dijelu ceste kojom se penje na Klek se voze brdske auto-trke čemu svjedoče i obojane "pasice" te hrpe guma pokraj ceste. Zavoj na zavoju kroz šumu. Asvalt je solidne kvalitete do Jasenka, malog sela na platou. Prolazimo pored skretanja za Bjelolasicu i nastavljamo prema moru.

 Zavoj, na zavoju, šuma svuda oko nas, nigdje naseljenog mjesta, samo zavoj na zavoju. Na cesti ima dosta pijeska, odroni kamenja po cijeloj cesti, česti i grane, pa čak i stabla na cesti. Imam osječaj da se vozimo po asvaltiranom šumskom putu. Nigdje niti jednog ugibališta ili vidikovca, a kroz drveće naziremo prekrasan pogled na naselja u dolini. Prošli smo pored Bijelih i Samarskih stijena, pa preko prijevoja Banska vrata, ali iz šume se još nismo makli. I onda konačno nema više drveća i konačno možemo vidjeti kako izgleda krajolik. Zastajemo malu uz cestu radi fotografiranja, jer u onoj šumetini smo mogli slikati samo jele, borove i smreke.

Vidimo konačno i Krk te dijelove obale, te nastavljamo prema Vinodolskom.

Ima vrlo malo cesta po kojim ne bih želio ponovno voziti, a ova je sigurno jedna od njih. Jednostavno,  70 km zavoja punih pijeska i odronjenog kamenja mi baš i daje neki poseban gušt. Osim toga ne vidi se apsolutno ništa. 

[brum]

Spuštamo se i stižemo u Brezu, mjesto u kojem se nalazi velika pilana i svaki slobodni metar uz cestu je prepun trupaca, greda, daska, letvi. Kao da je cijelo mjesto hala za obradu drveta.

Već nam je obojici pun nos zavoja i konačno stižemo u Novi Vinodolski. Spuštamo se do mora i sjedamo u prvi kafić u hladovini. Naručujemo sladoled i kavu i razmišljamo kuda ćemo dalje.

[brum]

Mislili smo otići do Nenad u Crikvenicu, ali on je na brodu, pa se odlučujemo vratiti preko Senja. Magistrala je puna turista, ali barem možemo malo ispuhati motore. Senj je kao i Novi pun gostiju. Zastali smo radi par fotografija i nastavljamo serpentinama do Vratnika.

 

[brum]

Na prijevoju Vratnik pozdravljamo se s Jadranom i vraćamo se u Liku

[brum]

Od Žute Lokve do Josipdola smo "preletjeli", te ponovno dolazimo u Ogulin. Odlučili smo pogledati jezero Sabljak.
Ne znam da li je to to prirodno ili umjetno jezero, ali stanovnici Ogulina i okolice su vrlo lijepo uredili okolicu jezera, tako da se možete okupati, prošetati igrati s djecom ili baviti nekim od sportova. Na samoj obali je restoian koji je taman očekivao mladence i njihove goste. Uz samo cestu smještene su i vrlo lijepe kuće za odmor.

Nažalost nismo imali vremena da napravimo krug oko jezera, ali ću to svakako napraviti slijedeći put.

Jesy se odmah sjetio jezera Čiće kraj Velike Gorice koie nudi sličan potencijal, ali je za sada prepušteno ribičima i ponekom zaljubljenom paru.

[brum]

Vraćamo se u Ogulin, te zastajemo kraj starog mosta. Postoji uređeni vidikovac s kojeg se pruža pogled na okolne stijene i kuće na rubu strmine.

[brum]

A točno ispod nas, fantastičan pogled na duboki kanjon i riječicu koja brzo teče i ponire točno ispod stijene na kojoj je most. Predivan prizor u centru samog grada!

[brum]

A sa druge strane ceste nalazi se stari grad Ogulin. Dobro je sačuvan, ali nismo imali vremena da uđemo u njega.

[brum]

Uz stari grad se nalazi i mali park.

[brum]

Neposredno uz zidove grada sagrađen je lijepi hotel Frankopan.

U svakom slučaju Ogulin je zaslužio da ga ponovno pogledam ali detaljnije, jer sam grad i njegova bliža i dalja okolica nudi dovoljno zanimljivosti za cijelodnevni izlet.

Za povratak smo se odlučili preko Bosiljeva, što znači uskom cestom kroz gustu šumu i preko Trošmarije i Grabrka do Bosiljeva, te u Bosancima priključak na staru riječku cestu, pa za Karlovac.

Moram priznati da je vožnja ovom cestom s niskim suncem na obzoru za mene predstavljala napor jer je sunce probijajući se kroz krošnje drveća stvaralo na cesti konsantnu igru svjetla i scene. Vožnja po takvoj treperavoj svjetlo-tamnoj cesti za mene znači sekunde u kojima ne vidim stanje ceste. A s obzirom da je i ovdje bilo pijeska na cesti, te sam jednom prilikom malo odsklizao jer jednostavno nisam vidio taj čas pijesak, bio sam primoran u jednom trenutku zastati, sknuti sunčane naočale i s dignutim vizirom polako prijeći ostatak puta do Bosiljeva.
Jesy je bio pravi drug pa se nije bunio što me morao čekati dok se dotaljigam 

Moram još spomenuti da me dio puta do karlovca pratio neki kreten s vatrogasnim VW minibusom, bez svjetala vozeći se valjda metar iza mene. Njemo je to bilo vrlo interesantno, a ja sam jedva dočekao neki pravac da mu se odmaknem. Žao mi je što nisam uspio vidjeti koje DVD je u pitanju pa da ih pozdravim putem novina.

Idiot! 

U Karlovcu smo "sjeli" na autoput i via Zagreb. Premda smo vozili oko 150 km/h, prestigli su nas mnogi Česi i Mađari s svojim natovarenim automobilima, da bi zatim čekali u 2 km dugoj koloni pred naplatnim kućicama u Lučko.

Sve skupa 450 km fine vožnje.

[33]

DVD "Idijoti"   

[tvigi]

Lijep putopis

Ima vrlo malo cesta po kojim ne bih želio ponovno voziti, a ova je sigurno jedna od njih. Jednostavno,  70 km zavoja punih pijeska i odronjenog kamenja mi baš i daje neki poseban gušt. Osim toga ne vidi se apsolutno ništa. 

 Vidiš mi smo se vračali iz Vinodolskog po toj cesti(poslije Velebita) i cesta mi je bila jedna od ljepših.
Nije bilo ni kamenja,pjeska,granje i sl.Cesta me se baš dojmila.Puno zavoja,široka,dobar
asfalt,bez prometa i vožnja kroz šumu.

To na kaj si ti naišel je vjerojatno posljedica nevremena 

[dr.chala]

brum krasan djir! 

[brum]

Znaš kaj, otkako sam zviznuo na onoj šoderaškoj cesti, možda sam malo previše osjetljiv na stanje cesata, ali ovaj put je stvarno cesta bila "prljava".

Budem onda probao još jedanput da ne ispadne da pretjerujem 

Osim toga moram po njoj ići da bi pogledao one Samarske i Bijele stijene.

[tvigi]

Znaš kaj, otkako sam zviznuo na onoj šoderaškoj cesti, možda sam malo previše osjetljiv na stanje cesata, ali ovaj put je stvarno cesta bila "prljava".

Budem onda probao još jedanput da ne ispadne da pretjerujem 

Osim toga moram po njoj ići da bi pogledao one Samarske i Bijele stijene.

Tko je rekao da pretjeruješ pa poslije obilnih kiša pojedine ceste znaju bit za ne prepoznat.
Nekad je cesta od Senja-Karlobaga bila ubi bože poslije jake kiše,a baš
me zanima kakva je sad situacije,kad je po suhom raj zemaljski