17.08 kulen-vakuf,bos.petrovac,jajce,travnik,busovača,sarajevo
ujutro lagano jeli pa na suzu i piči pravac b.petrovac,cesta prazna prava uživancija,samo na mjestima gdje su obnavljali kao da su sir metali,kolotrazi ko grabe duboki,puno bolji stari prijeratni djelovi,stajem u ključu na nekoj privat benziskoj,točimo i pijemo kavu,nemam se namjeru zaustavljat u republici srpskoj ali policija ne misli tako,zaustavljaju me (znao sam da stoje jer su mi vozači blicali),pregled dokumenata,sve o.k.,ćini mi se da je malo htijeo vidjet motor,mada se mekonjič grad ćini kao mjesto gdje bi trebalo stat,sljedeči put,izlazimo iz srpskog djela i stajemo na plivskom jezeru,prekrasno,ručamo teletinu ispod sača i odmaramo se oko 2h,tu bi trebalo ostat bar cijeli dan ali nije po planu pa krečemo prema d.vakufu i travniku,do travnika cesta dobra,ljepi pogledi i slab promet a onda dolazi najgora dionica travnik,vitez,busovača,kiseljak,sarajevo,u travniku se raspitujem za put i čovjek kaže odi preko kiseljaka jer preko visokog grade autoput pa su zastoji,poslušam i skrečem u kaoniku za kiseljak,cesta uska,loša,promet gust,vozači nikad čuli za žmigavac,izlječu na cestu bez gledanja,potreban krajnji oprez,šlag na torti su derneci koji se održavaju uz cestu pa na mjestima milimo puževim korakom,ugođaj i okoliš kao da si na cesti sesvete-d.selo prema vrbovcu,neprekidni niz kučerina a u svakoj trgovina,birtija,građ.mat i valjda svjetski rekord benzinskih po glavi stanovnika,uglavnom najgori dio cijelog putovanja,
jedva čekamo sarajevo u koje ulazimo kasno popodne iz smjera iliđe,pri prvom pogledu na grad mašem rukom i kažem ženi "vidiš ovaj grad,to ti je walter"
vozimo se kroz gužvu do baščaršije gdje bi se trebali naći sa prijateljima koji dolaze iz ivanića,parkiram ispred gradske kavane i čekamo da stignu,ne brinemo za spavanje jer žac je bio u sarajevu pa zna gdje ima,ali ne lezi vraže,oko 8h dobivam poruku od žaca da je tek 130km od sarajeva i da ja sredim spavanje,pa tako umjesto rezerva-
klikom miša,juriš tražit spavanje,a ko za vraga tu večer počinje filmski festival i grad je pun ko šipak(o tom nismo pojma imali),sreča da je sarajevo na balkanu,pa pitam konobara,on svog jarana ovaj amiđu i na kraju nalazimo hostel 20m od kavane,nije baš holidey in ali u tim uvjetima prolazi,tuširanje,presvlačenje i odlazimo nazad na baščaršiju,čevapi,kahva,susret sa frendovima,ostajemo budni do dva sata a onda mrtvi umorni tonemo u mrtvački san
