UPGRADE ( VI )
"Gdje sam?", prozborila je nesto tisim glasom koji nije odavao posebne emocije ali nije bio takav da bi ispoljavao duboku depresiju.Jednostavno,normalan glas i jasni smisao pitanja. "Nigdje posebno,izvan naselja", odgovorio je najmirnijim glasom koji je mogao pronaci u svojoj zbirci glasova. "A tko si ti",pitala je dalje uspravljajuci se u sjedeci polozaj. "Sve me boli",konstatirala je i prije nego joj je jahac mogao odgovoriti. "Slucajni namjernik",rece i pogleda je da vidi ima li grimase na licu njenom i hoce li uspjeti ostati sjediti. "Slucajni,kazes? A jesmo li sami", dalje je pitala bez da je mogao uociti promjenu tonaliteta u glasu a on je znao slusati.
Nije zelio odgovoriti vec joj uputi pitanje:" Tko si ti i sta tu radis". "Primjetio si da sam Njemica i sad razgovaram sa tobom", mirno je odgovorila.
U prvi tren htio ju je upitati da li je sama (cijelo vrijeme) no pitao je samo:"Ima li opsnosti za tebe, da li te netko progoni ili trazi zbog neceg?. Svijest o znacenju izrecenog ga je lagano dirnula.Nije se samoobmanjivao i shvatio je da ga je odgovor na to pitanje intrigirao, ne na nacin, da se bojao fizicki mogucih progonitelja,nego sasvim drugacije,na pomalo zaboravljeni nacin. Brzo si je oprostio tu misao sa obrazlozenjem da je on uvijek i prema svakom dobar,bez iznimke."Ne trebas se bojati, daj mi, molim te nesto za popit,jako sam zedna". Odgovor ga je ponovo iznenadio jer to i nije bio odgovor vec vracanje lopte u protivnikovo polje.Da,ali ona je premlada za takvo iskustvo.Razmislit ce poslije o tom.Dao joj je vode.Pila je polako gutljaj po gutljaj,smotreci ga, ali ne sa strahom ili nevjericom vec sa malko probudjenim interesom za svoj milje."Daj mi molim te,nesto jace",opet mirnim glasom i ruke poluispruzene prema flasi na zemlji, kraj jahaca. Zagrcnula se zbog predugog gutljaja ali nije ispljunula vec je junacki ispila jos jedan,puno normalniji i cepeci flasu vracala mu je.Zelio je prilikom uzimanja flase iz njene ruke,ovlas dodirnuti njene prste.Nije to ucinio ali sama pomisao ga je zabrinula.Sjeo je polako natrag i oslonio se ledjima na drvo,ne zeleci izmjenjivati vise informacija sa njom.Treba prvo to sve obraditi da bi se mogao zauzeti ispravan stav,bila je njegova deviza.Kakav stav bi trebao zauzimati ako nije u opasnosti, ako se on,po njenim rijecima ne treba bojati.Dakle ona ne treba ratnika,nego... Koga ona treba,pitao se.To nesmije biti njegova briga,previse je mlada,zakljucio je.
Ona je legla natrag na vrecu,kao i prije,samo si je sad stavila pod glavu smotani rucnik iz njene prtljage i imala je otvorene oci. Ta ga je cinjenica radovala jer je znao da je sad sa "ove" strane,sto ce ubrzati ovu situaciju koja je za njega.....kakva,dobra ili losa,ugodna ili ne,trebao bi znati.Misli su mu odlutale u vrijeme kad je imao 20tak godina i bio na staznom ronjenju u Puli.Sjetio se plavuse njegovih godina iz Danske, koju je ucio roniti i proveo nekoliko dana prije nego je otisla.Bila je jako lijepa i jako sama.
On se dizao jako rano u onom omladinskom smjestaju gdje je njegova ekipa odsjela i odlazio plivat do jednog mjesta izvan oficijelne plaze i tamo mucio svoje tijelo izvodeci kate i vjezbe razgibavanja.Ona je isto bila ranoranioc i prva uspostavila sa njim kontakt.Pitanje koje mu je uputila je bilo trivijalno ali bili su jedini na plazi i jos se nije niti razdanilo.Zaustavio je tok misli na tom dijelu sada,zeleci ih analizirati.Kao mladic je naravno,bio fasciniran njenom ljepotom (ili nije bio?).Da bila je jako lijepa,prirodne zute kose i bijele koze,tipicni sjeverni tip.Pricala mu je da je tu dosla zbog jednog mladica kojega je u domovini upoznala,posto je on bio pomorac.Sada su se tu nasli i on ju je nakon vecere i setnje pokusavao (naravno) odvuc u krevet.No,ona si to nije tako zamisljala (ah te djevojke). Odpio je gutljaj vatrene vode i pustio da mu misli ponovo naviru iz sjecanja.Ona je isla svuda sa njima (roniocima) i ucila je roniti i zezala se sa svima ali je uvijek,najvise bila uz njega.Posle vecere setali su Pulom i razgovarali o svemu i svacemu.Drugi dan joj je izronio crvenog koralja, kojem se ona toliko radovala i pripremila kutiju za transport u domovinu.Vecerima su opet setali i opet razgovarali.Zasto se sad ne sjeca tih razgovora,pitao se,prijekorno.Nije je niti poljubio,za svo to vrijeme,tih nekoliko dana a niti dirnuo prilikom dodavanja necega,kao slucajno. Nije je zelio povrijediti.Ali ona je bila sretna uz njega i smijala se cijelo vrijeme.Nehajno mu se priblizavala kad su sjedili na zidicu tvrdjave promatrajuci zalazak sunaca.U to vrijeme je vec bio iskusan i znao je sta treba ciniti,ali nije.O tom djelu je sad zelio dublje,svrsishodno razmisliti.Da mu se fizicki nije svidjala bi to sve bilo rjeseno.Ali ona je bila lijepa i svi su mu bili zavidni na tom.
Misli su se pocele kretat kao po rotoru u krug i zato je otpio jedan gutljaj.I njemu je taj dio bila nepoznanica te je nedugo zatim otisao auto stopom do Danske u posjetu njoj.Izvela ga je na veceru i setali su obalom Atlantika promatrajuci silne valove(naspram Jadrana) i more koje je bilo tamno,jako tamno za njegov pojam.Opet je nije niti poljubio i sad je znao u cemu je problem.Nije u njemu izazivala osjecaje da u noci lezi budan na postelji nesposoban oka sklopiti a da ju ne vidi u tom momentu.Dusa mu nije jecala od ceznje za njezinim dodirom i nije sanjao njene usne na svojima.Sa druge strane,sjecao se toga,bio je jako potentan ali je nije zelio povrijedi jer je nije volio,sad je to znao, iz dubine duse,bez imalo rezervi,a i trebalo je sprati ljagu sa naseg podneblja.Zato je i otisao cak do Danske da joj pokaze da nisu svi isti i da on ne treba sex kao nagradu,kao pas kolacice.
Pun mladalackih ideala zelio je stvoriti bolji svijet.Zelio je da ljubav bude ta koja je osnova ljudskih odnosa a ne pokretanje tijela u nekom ritmu s teznjom da se postigne neko tjelesno opustanje,koje je u to doba bilo kao univerzalni lijek za sve ljedske probleme.Lijecnici nisu imali drugoga poslala nego su istrazivali fiziologiju ljudskog orgazma i pisali doktorate na tu temu.Dva puta dveno,ujutro i navecer i nema stesa niti tenzija ljudi su opusteni i zadovoljni. Zasto onda vec nije dijelio to misljenje i podsvjesno znao da su u krivom. U svom kasnijem sazrijevanju je otkrio da je duh iznad materije,ergo,iznad tijela,koje dolazi iz stanice i protokom vremena se vraca u nista (prah si bio i u prah ces se pretvoriti, jednog dana nema te,ko da te nikad ni bilo nije). A odkuda onda,dolazi duh i kamo on ide kad tijelo propada (zbog puno sexa)?Kod nekog duh niti ne postoji i nemoze niti propasti,mislio je.
Opet se sjetio razmisljanja o tome kako nastaju odluke.Odluka stoji u pocetku svega,jer nema akcije, djelovanja bez donijete odluke.Kad skijas ides lijevo po sirokoj stazi,zasto je to tako,zasto nejdes desno?To je marginalno,znao je to ali je istovremeno sadrzavalo misao o tome zasto nasteju kolosalnije stvari? Zasto su nastale planete. Koliko god je o tome razmisljao nije dobio migrenu,kao razmisljanju o osobnim problemima. Cinilo mu se da je ljubav odgovor. Stvoritelj je iz ljubavi stvorio planete(pod uvjetom da ne zivimo u Matrixu) Stvoritelj je tako volio ljude da je i jedinog sina zrtvovao da bi se ljudi spasili. Ljubav. Interesantno da je Neo suocen sa odlukom (dilemom !? ) da li da spasi Triniti (svoju ljubav) ili cijelu ljudsku rasu, izabrao Triniti. Grijesiti je dakle ljudski,posto je Neo,covjek.
Jahac je isto zelio da ljubav bude sveprisutna. Ljubav i odricanje u korist voljene osobe.Medjutim trazeci danas po rijecniku ili po enciklopedijama jako tesko je dobiti definiciju ljucavi. Malo ko zna da postoje nekoliko oblika (definicije) ljubavi a najcesce je svode na sex (porneia). A dalje vukuci dobre konkluzije iz krivih premisa za neke postoji "slobodna" ljubav i svakovrsne incestuozne vrste odnosa,te pedofilia.
On je dobro znao, jer je tako osjecao, sta je za njega, ljubav.
Otpivsi gutljaj (ah kako je to dobro),sjetio se opet scene gdje Neo mora sresti stvoritelja (Arhitekta) i vrijeme nije na njegovoj strane te dolazi kao as na desetku jos i mutirani mr. Smith kao vrlo teska prepreka do stremljenog cilja. "Sta zelis?",pita Neo. " Jednostavno sve". odgovara mr. Smith.Tu je jahac pritisnuo na tipku koja zaustavlja tok misli u svom slijedu kao traka na videu, i razmislio. Dakle sta hoce taj koji nije niti mrtav niti ziv,nego se samo moze razmnozavati bez ikakvih smislenih ciljeva osim satiranja protivnika a sto je u biti samo destrukcija,sto logikom toga vodi destrukciji i same destruktivne jedinke (total distraksn is onli solusn)
. Smith nije mogao imati ciljeva posto je bio mutacija a mutacije nemaju svojstvo da bi imale odredjenje,tj.svrhu,posto su nastale slucajno i iza njih ne stoji naum,dakle odluka, bazirana ne vec necem, sada nebitno. A mi, sta mi zelimo? Cemu mi tezimo? Hocemo li donijeti odluku (odluke) kad budemo trebali i kakve ce one biti.Nije nazirao jasan odgovor na to pitanje ali je bio sretan da bar ima spoznaju o tome sta nece.Nece dozvoliti da netko naudi ovoj djevojci za koju on snosi odgovornost,za sada.
Noc je bila sveprisutna i zvijezde su se otkrivale ocima promatraca u svom raskosju,budeci u njemu osjecaj svrhovitosti svega stvorenoga i moci ljubavi kao pocetni poticaj za zelju koja iznjedri stvaralacki akt.
Slusao je tisinu i cuo njeno pravilno disanje te se pitao gleda li i ona u ovom casu zvijezde ili su joj misli na nekim dalekim obalama,samo njoj poznatih mjesta?
Original - sva prava pridzana
Kojim putem treba poci,covjece a da ne prodjes mali ispod zvijezda ?
Prijedlozi:
Autor
Tema: JAHACI (Posjeta: 2644 )