Plan je bio da nema plana.Prijatelj Damir i ja naoružani dobrom voljom u ranim popodnevnim satima gutamo kilometre autocestom do Karlovca.Srijeda je i produženi prvomajski vikend pred nama.Dobra stara riječka u trenu dovodi nas do prve točke i noćenja na otoku Krku.
Četvrtak je dan za početak avanture u nepoznato.Crni oblaci nad nama ne slute na dobro te prvo pravo tuširanje nebo nam daje već kod Rijeke.Malo suho,malo mokro i tako do Venecije a onda nastupa pravo ljeto.Temperatura ugodna,cesta dosadna,samo ravno i opet ravno a nakon toga....opet ravno!!
Stižemo u Bolognu te uz pomoć navigacije pronalazimo kultnu planinsku cestu preko Apenina poznatu kao „passo della futa“
Dobrom zavojitom cestom penjemo se na oko 1000m n.v. ,sve vrvi od motora,lokalni „majstori“ na koljenu prolaze zavoje.Uživamo u pogledu koji je iza svakog zavoja još ljepši,još zanimljiviji...
Počinje spust prema Firenci nakon kojeg pravimo pauzu za večeru i isprobavanje talijanskih specijaliteta pizze i lazanja,posljednja dionica puta do gradića San Gimignana prolazi u noćnoj vožnji,sad još samo treba pronaći i smještaj što se pokazalo kao velik problem zbog prazika rada i zauzetosti svih hotela,apartmana,pansiona... s dosta muke tek oko 3 ujutro uz pomoć svega i svačega pronalazimo tako željeni krevet u gradiću Certaldo.
Nakon jutarnje kave posjećujemo sam stari centar San Gimignana
poznatog kao manhatan Toscane zbog 15-ak visokih tornjeva kojih je nekoć bilo puno više,dalje nastavljamo preljepim zavojitim cestama kroz vinograde preko grada Volterre
prema obali Ligurijskog mora a onda na sjever u grad Livorno.
Sljedeće odredište je Pisa i poznati kosi toranj.Pivo jedno pa dugo....treće i odlučujemo nastaviti dalje dok se toranj nije srušio jer se počeo čini se sve više naginjati,hvala Italiji na dozvoljenih 0,8 promila!!
Vraćamo se u gradić Certaldo u većernjim satima i sladimo se rolanim odojkom,također jednim od specijaliteta talijanske kuhinje.
Novo jutro i arrivederci Italija,dosadne ali brze talijanske autostrade teleportiraju nas u Sloveniju,šanse da vam padne avion na glavu dok se vozite motorom su vrlo male a upravo se to moglo dogoditi negdje pred Ljubljanom kad se jedrilica srušila na autocestu nekoliko trenutaka prije našeg nailaska.
Opet malo kiše ali evo i Bregane,kući stižemo oko ponoći dobro izmoreni ali sretni i zadovoljni nakon 2300 km.
Cestarine u Italiji otprilike kao i kod nas,gorivo je nešto skuplje,oko 1,40e/l,noćenje od 50e za dvokrevetnu sobu pa na više,cijene hrane nisu pretjerane i mogu se usporediti s našima.
Što reći o Toscani?,bilo je kratko ali slatko i ono što smo vidjeli samo je možda 2 % onoga što ona nudi ali i to nam je bilo dovoljno da se uvjerimo u njene ljepote koje se riječima teško mogu opisati!
