Molimo prijavite se ili registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Napredno pretraživanje  

Novosti:

 Str: [1] 2  Sve   Dolje

Autor Tema: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.  (Posjeta: 9887 )

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« : 13. Svibanj 2015, 23:22:54 »


Glavni junak, Kawasaki ER-5 Twister




Kad su prošle godine karlovački moto-putnici, otac i sin Veteran i Pudla objavili putopis po bespućima Albanije, po prvi put sam vidio slike prijevoja Rrapshe i odmah pomislio da taj prizor moram svojim očima vidjeti. Oko tog jednog detalja počeo sam graditi kostur svog budućeg putovanja i polako, čitajući putopise na forumima filati ga dionicama koje želim proći, mjestima koja želim vidjeti i aktivnistima koje želim okušati i doživjeti.

A želim proći kanjonom Vrbasa, onom dionicom koju Tealc naziva najljepšom na svijetu, želim se voziti kroz one silne tunele u kanjonu rijeke Pive, popeti se na Durmitor, vidjeti grandiozni most na Đurđevića Tari, voziti se kanjonom Tare, po prvi put u životu ući u Abaniju, stati na vrh prijevoja Rrapshe i uslikati istu onakvu fotku kakvu su snimili Karlovčani i na kraju odvoziti onaj dio Jadranske magistrale koji još nisam prošao motorom, crnogorsko primorje. I najvažnije, kad sam već na ljepotici Tari, doživjeti uzbuđenja raftinga najdubljim kanjonom u Europi.

Bavim se mišlju da iz Crne Gore odem na Kosovo, do Đakovice i tamo uđem u Albaniju jer na Google maps-u sam zapazio krivudavu dionicu koja od Bajram Currija vodi prema Kukesu i dalje prema Skadru, ali nitko mi nije mogao dati pouzdanu informaciju o tome kakva je to cesta i da li je mogu preći svojim motorom. A motor je još uvijek stari, pouzdani Kawasaki ER-5, moj Twister koji me još nikad nije ostavio na cjedilu. Netko mi je napisao da je ta dionica asfaltirana, ali da je cesta vrlo uska, asfalt loš i da je putna brzina nekih 20-30 kmh. To znači da bi za taj dio Albanije potrošio cijeli dan, a sa vremenom sam tanak.

Za sve to na raspolaganju imam nekih pet dana i u njih moram ugurati nekih 2000 km vožnje te dan za rafting. No, okosnica plana je tu, a o realizaciji će odlučivati situacija, vremenska i meteorološka.

Počinjem tražiti organizatore raftinga na Tari i ustanovljavam da je izbor velik, da večina njih posjeduje kampove i organiziraju jednodnevne ili višednevne rafting ture Tarom i Drinom, te da je najisplativija solucija paket aranžman punog pansiona u tim kampovima. Odabirem boravak u Rafting klubu Drina-Tara (www.raftingtara.com), smještenom u BiH, u zaseoku Bastasi na Drini, nekoliko kilometara od graničnog prelaza Šćepan Polje jer je njihova ponuda vrlo povoljna a sam kamp se nalazi na ruti kojom ću prolaziti. Jednim mailom sve dogovaram i rezerviram smještaj koji uključuje dva noćenja, pet obroka i jednodnevnu rafting turu dugu 25 km koja počinje u Brštanovici (CG) na Tari a završava pred kampom na obali Drine. Sve to za 75 eura. Sam rafting košta 35- 40 eura, pa ispada da je dvodnevni puni pansion po bagatelnoj cijeni.
   
Dan 1. Rasinja- Bastasi,  560 km

Večer prije polaska pakiram stvari na motor jer ću rano ujutro prvo otići na posao da riješim neodgodivi dio dnevnih obaveza i direktno s posla krenuti na put.
Poznatim cestama preko Bjelovara, Daruvara i Okučana vozim do Gradiške i ulazim u BiH. Nakon jutarnje gužve kroz prva sela u Bosni dolazim do novo izgrađene auto-ceste koja vodi do Banja Luke pa, iako inače izbjegavam auto ceste, ovom koja se još ne naplaćuje dolazim do najvećeg grada ovog dijela BiH, kojeg sam često posjećivao kao dijete i kupao se u Vrbasu i Vrbanji. No, sad samo prolazim kroz gradsku vrevu jer me čeka vožnja kanjonom Vrbasa do Jajca, prekrasna dionica ceste stvorene za motore (i policijske zasjede). Dvije takve izbjegavam zahvaljujući upozorenjima vozača, vozim brzo, ali ne prebrzo jer često stajem, prekrasna priroda jednostavno primorava da se izvadi fotoaprat. Cijelu dionicu snimam kamerom.


Kanjon Vrbasa


Zavoj na Vrbasu


Stajem u Jajcu, iznad vodopada, uslikam nekoliko fotografija i nastavljam prema Travniku. A od Travnika do Nove Bile i Viteza krkljanac, kolone vozila, trgovački centri i trgovine svega i svačega odmah uz cestu. Definitivno najružniji dio cijelog putovanja.
 

Vodopad u Jajcu


Sporedni junak, Dylan

Ispred Kaknja se penjem na novu auto cestu koja od Zenice vodi do Sarajeva i ubrzo dolazim pred Sarajevo čiji sam stanovnik bio jedanaest mjeseci kad sam početkom osamdesetih  služio vojni rok. Sad obilazim grad i tražim put prema Foči. I dolazim na još jednu dionicu kao stvorenu za motoriste, kanjon riječice Bistrice. Jednim djelom te dionice pratim lokalnog trkača i duši dajem na volju. Nažalost, ta prekrasna cesta vrlo solidnog asfalta koja prolazi krasnim kanjonom nema nijednog poštenog ugostiteljskog objekta, vidikovca pa ni uređenih stajališta. Negdje vani, u truloj Europi bi na svakom zavoju takve ceste bio restoran, kafić ili barem sređeno odmorište.


Kanjon Bistrice

Taman kad sam krenuo s jednog zastanka zaustavila me policija. No, policajcu je bilo samo dosadno pa se zaželio priče s motoristom koje ne susreće baš često.  Desetak minuta kasnije stižem do mosta na Drini gdje je križanje prema Foči, crnogorskoj granici te Tjentištu i Zelengori. Do cilja, kampa u Bastasima imam još nekih petnaestak kilometara pa se bavim mišlju da se popnem na Tjentište. No, rekoh, idem se prvo smjestiti u kamp, rastovariti motor pa se onda lako vratim tih petnaestak kilometara do križanja na mostu.

Tih petnaest kilometara do Bastasa vodilo je uskom, razrovanom cesticom kanjonom Drine. Već znate da moj motor nije stvoren za takve puteve, tako da mi je bilo jasno da kad se dokopam kampa više mi neće pasti na pamet da se po toj cesti vraćam.
Smjestio sam se u simpatičnu pseću kućicu koja će mi slijedeće dvije noći biti dom, i uskoro sjedio na obali Drine s pivom Lav u ruci čekajući večeru. U kampu je oko dvadesetak turista koji će sutra na rafting.




Bungalovi


Domaćini, sve mlada ekipa raftera iz Foče bili su onako pravo bosanski gostoljubivi, spremni da ugode gostu. To se pokazalo pogotovo za večerom gdje su me doslovno pokušali ugušiti hranom koje je bilo u količini za trojicu takvih kakav sam ja, a ima me preko 120 kila! Japrak sarme, kajmaci, pole krumpira, sirnice... a kad sam se najeo do grla, tek tada je na stol došla prava večera: pet prženih odrezaka! Sa prilozima, friško ispečenim domaćim kruhom i pecivima, salatom i vrčem čaja od planinskih trava. Taj obrok jedva da sam pipnuo.


Kilometraža


Drina, pogled iz restorana


Splav na Drini





« Zadnja izmjena: 13. Svibanj 2015, 23:29:22 Dylan »
Evidentirano

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #1 : 13. Svibanj 2015, 23:43:15 »

Dan 2. rafting

Spavao sam ko beba, umoran od 560 prijeđenih kilometara, sit do grla, pokriven vunenim gunjem jer noć je bila planinski sviježa.
Rano ustajem i pripremam ribolovni pribor. Sa sobom na putovanja nosim teleskopski štap, rolu i nekoliko varalica pa da se okušam na Drini. Jučer, prije zalaska, prošetao sam obalom i zapazio nekoliko virova u kojima sigurno leži drinska mladica i samo čeka moje voblere, žlice i leptire.


Vir na Drini



A na prvom viru već nekoliko Sarajlija, već sat vremena mušicama love lipljene i ništa. „Probaj ti“ kaže mi jedan, „al' mladice tu nitko nije uhvatio godinama, sve je odavno izlovljeno“. Nikakvo čudo, jer ovdje se na obali jedan do drugog nalaze četiri kampa, pa za ribu treba pješačiti kilometrima nizvodno ili uzvodno.


Sarajevski ribolovac


Ipak zabacujem u prekrasne zelene virove nadajući se čudu koje se naravno ne događa. No nije mi žao, priroda i rijeka su prekrasni, šum vode i cvrkut ptica umirujući, a iza svakog zavoja rijeke pronalazim mjesto na kojem me sigurno čeka riba mog života, mladica kapitalka.

Za doručak opet donose gomilu hrane: pečena jaja, dvije vrste kajmaka, domaće buđole, planinski sir, domaće slanine, sviježe ispečena hrskava peciva koja se puše, neizostavni bokal vrelog čaja...

Bosanski ležerno počinje priprema za odlazak na rafting. Čamce su već otpremili u Brštanovicu u Crnoj Gori, a sad prave spisak nas turista, oblače nas u neopren i trpaju nas u kombije. Onom drndavom cestom dolazimo do mosta koji je granica BiH i Crne Gore, kratko se zadržavamo na granici a onda neasfaltiranom cestom uz rub kanjona Tare vozimo do starta rafting ture. Ako je išta bilo adrenalinsko onda je to bila bjesomučna vožnja uskom cesticom rubom stotinama metara duboke provalije na čijem se dnu nazirala plava crta rijeke Tare. No vozač tu rutu prolazi nekoliko puta dnevno i sigurno ali dobro prodrmani stižemo na start. Raftovi su u vodi, skiperi kompletiraju posade i vožnja kreće. Posadu našeg rafta uz mene i skipera Dejana sačinjavaju Malgoržata iz Varšave i Dominik iz Berlina, Antonia i Philipp iz Münchena, te trojica Madrižana.




Posada rafta



Rafting traje oko tri sata, prelazi se oko 25 kilometara, a što se tiče adrenalinskog naboja, taman je dovoljan za nas neiskusne turiste. Voda je u kolovozu niska i tek na najvećim bukovima letimo u zrak i zaljeva nas voda. Sam doživljaj rijeke sa čamca je neponovljiv, bistrina u kojoj se vidi svaki kamičak, duboko zelenilo tišaka i ono meni najfascinantnije, na brzacima se jasno vidi pad rijeke, da se rijeka spušta, ono što nikad nisam doživio na našim ravničarskim rijekama. Temperatura vode je oko 14 stupnjeva, i mlađi dio ekipe koristi priliku da se okupa na jednom mirnom dubokom dijelu. Ja sam previše zimogrozan za takve egzibicije. Kod Vražjeg vrela, vodopada koji se kroz šumu obrušava u Taru stajemo na okrijepu. Jedan poduzetni Bosanac tu drži birtiju: gajbe piva i sokova koje se hlade u ledenoj vodi, daska kao šank i nekoliko grubo tesanih klupa i infrastruktura za dobar biznis je tu. Nikšićko po euro i po, a čovjek bi dao i pet za takvo osvježenje... 

Dolazimo do utoka rijeke Pive u Taru, odsada ove dvije rijeke zajedno nose ime Drina. Dejan nam nudi da se tu okupamo, no temperatura vode pala je na oko 8 stupnjeva: voda koju Piva donosi iz Pivskog jezera ima samo 4 stupnja; Pivsko jezero dubine i do 220 m ni usred ljeta ne ugrije se pa iz njega istječe ledena voda.

Na obali vidim Sarajliju s kojim sam jutros lovio. Prepoznaje me i da se pohvali iz torbe vadi krasnog lipljena, jedinu ribu koju je ulovio, no za tu se bogami dobro nahodao skliskim kamenjem. Ja iz čamca nisam vidio nijednu ribu, Dejan kaže da ih i on koji godišnje obavi 150 spustova niz rijeku rijetko vidi. Preplaše se i razbježe zbog lupanja vesala po vodi, ispred našeg prošlo je desetak raftova pa nije čudo da se riba razbježala.

Stižemo u kamp, prezadovoljni doživljenim. Sjedim s Dejanom koji mi priča o raftingu, kaže da ako želiš pravi adrenalin treba doći u travnju ili svibnju kad je nivo rijeke visok zbog otopljenog snijega i kad ovakvu turu prolete za sat vremena. Hvala lijepa, meni je i ovo bilo taman!

Za ručak imamo janjetinu ispod saća. Donose nam bogato predjelo koje, poučeni iskustvom ne diramo, a onda stiže ogroman tanjur vruće janjetine koja se otapa u ustima i s njom pečenog krumpira. Kad smo se nas pet za stolom najeli do grla u tanjuru je ostalo za još barem trojicu.

Sjedimo, preživamo i pijuckamo kad začujem buku motora. Stiže još jedan putnik, mladi Nizozemac koji na staroj Apriliji Pegaso putuje za Istambul gdje će šest mjeseci provesti na studiju za koji je dobio stipendiju. Normalno, večer provodimo u razgovoru, njemu donose istu večeru kao i meni sinoć pa ga upozoravam da se sačuva za glavno jelo. Meni ovaj put donose dvije velike pržene pastrve uz priloge, salatu. I čaj. Jednu sam jedva pojeo, drugu i priloge nisam ni pipnuo.

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #2 : 14. Svibanj 2015, 00:14:45 »

Dan 3.  Bastasi – Durmitor - Žabljak – Mojkovac – Podgorica - Hani i Hotit – Rrapshe – Skoder - Ulcinj – Buljarica,  453 km

Rano ujutro se spremam i polazim poslije poslovično obilnog doručka (od viška sam napravio sendviče koji će mi biti hrana kroz cijeli ovaj dan). Ulazim u Crnu Goru preko mosta na Šćepan Polju, palim kameru i krećem u lov na zavoje. Uskoro ulazim u kanjon Pive, stajem kod plavog mosta a onda kreće vožnja onim čuvenim tunelima kojih ima barem pedesetak. Tuneli su svi neosvjetljeni, neki su i sada, krajem kolovoza vlažni, no u ovima je barem središnja linija iscrtana. U onima koji slijede, kad se ulazi u tunel koji vodi prema Žabljaku na  Durmitoru nema niti tih oznaka već se kroz one tunele koji su ujedno i zavoji pa čak i serpentine vozi naslijepo, a far obasjava samo grubu stijenu koja je zid tunela što nije baš od neke pomoći.


Most na Pivi




Tuneli


Pogled na Pivu s brane



 Cesta se strmo penje uz planinu i uskoro skreće u šumu pa Pivsko jezero ostaje iza mene. Na jednom križanju traktorist me upućuje da skrenem desno i skratim rutu prema vrhovima Durmitora jer tako izbjegavam duži put preko Trse. Uskoro izbijam na planinsku visoravan, ogroman travnjak gdje gotovo da i nema naselja. Vrijeme se kvari, u smjeru u kojem putujem gomilaju se oblaci i prekrivaju planinske vrhove. Ulazim u oblak, vizir se magli, kamera se magli i oni planinski vrhovi kojima sam se veselio, Bobotov kuk, najviši vrh Durmitora (2522 m) i prekrasni Prutaš (2393 m) potpuno su sakriveni kad prolazim ispod njih. Tek kad su vrhovi ostali iza mene a ja se počeo spuštati,  oblak se podigao i počela je slaba kiša.


Visoravan na Durmitoru


Ususret oblacima







Do Žabljaka je kiša stala, ali oblaci se i dalje gomilaju i kiša visi u zraku. Uzimam gorivo u gradu koji je bio rekorder po nadmorskoj visini u Jugi (1500 mnm) i krećem prema Đurđevića Tari. Serpentinama se spuštam s planine a dionica je toliko lijepa da palim kameru i ponovo se vraćam gore. Ponovo dolazim do grandioznog mosta i stajem da ga snimim. Most je građen 1938 do 1940 i tada je bio građevinsko remek djelo, najduži i najviši betonski most u Europi. 1942. partizani su srušili dio mosta da bi spriječili napredovanje talijanskih okupatorskih snaga ( o tome je snimljen i film „Most“, YU 1969., a most je bio i dekor zbivanjima u engleskom ratnom filmu „Force 10 from Navarone“).  Nekada se sa ovog 174 m visokog mosta skakao bungee, no poslije nekoliko nesreća bungee jumping je zabranjen. No oni koji ne mogu bez adrenalina imaju novu atrakciju, zip line, spuštanje sajlom s jedne na drugu stranu kanjona. Upravo u trenutku kad sam slikao desila se nezgoda, djevojci iz Njemačke spetljala se sajla i ostala je visiti iznad ponora. Ne znam kako se ona osjećala u tom momentu, ali znam da bi se meni smrznulo ... ono što se smrzne u takvim trenucima. Dečko koji upravlja sajlom se ubrzo spustio do nje, popravio kvar i dovukao je na sigurno. Jezivo za gledati a kamoli za doživjeti!


Most na Đurđevića Tari


Zip line


Nezgoda


Pogled s mosta


Nastavljam prekrasnom cestom kanjonom Tare, prometa gotovo da i nema pa vozim i guštam u zavojima. I tako sve do klisure iznad sela Bistrica na kojoj stoji spomenik koji me privlači. Čovjek na spomeniku u ruci drži kacigu i moram vidjeti o čemu se radi. Pored spomenika je tezga na kojoj pčelar prodaje med i voćne rakije. Stajem i razgledam spomenik Dušanu Bulatoviću Đambasu, po zanimanju profesoru tjelesne kulture, po svestranom duhu  planinaru, skijašu, slikaru i glumcu. Prekrasni epitaf koji savršeno odgovara ovakvoj ličnosti: „Umiri se, veliki nemiru!“


Kanjon Tare


Spomenik Đambasu

Desetak minuta razgovaram s pčelarom koji mi s vrha klisure koja nadvisuje utok riječice Bistrice u Taru pokazuje svoj pčelinjak kilometrima udaljen u dolini ispod. Iz svake njegove riječi izbija ljubav prema kraju u kojem živi i ponos svojstven Crnogorcima. Govori mi o Sinjajevini, planinskoj visoravni koja je najveći pašnjak u Europi, o nacionalnom parku Biogradska Gora, o manastirima koje vrijedi posjetiti. Informacija mnogo, a vremena tako malo...

Stižem u Mojkovac i sad moram donijeti odluku u kojem smjeru dalje. Na istok, prema mjestima Berane i Rožaje pa na Kosovo, prema Peći i Đakovici i odatle u Albaniju ili na jug, prema Podgorici. Suho je ali kiša još visi u zraku, mene put vodi u Prokletije, planinski masiv koji je svoje ime dobio po negostoljubivosti, ne znam kakve me ceste čekaju i to bi mi put sigurno produžilo za jedan dan koji iovako nemam. Ako se odlučim za Podgoricu, u Albaniju mogu ući južnije i posjetiti sepentine prijevoja Rrapshe.






Kanjon Morače


Krećem prema Kolašinu iza kojeg ulazim u prekrasni kanjon rijeke Morače koji pratim sve do Podgorice. Promet prema glavnom gradu je nešto jači ali usprkos tome vozim brzo i uskoro prolazim kroz Podgoricu i skrećem prema albanskoj granici. Gužvu na granici rješavam onako kako to motoristi rade (sad je sunčano i ne pada mi na pamet u opremi čučati u koloni), a albanski policajac koji mi maše da prođem kotrlja očima kad mu gestikulacijom pokazujem da želim štambilj u putovnicu. Mora izaći iz kabine i otići u drugu po pečat što na kraju i čini.


Albanija, SH20


I evo me u Albaniji. Prije dvadesetak godina najzatvorenija zemlja Europe, a danas ti ni putovnicu ne žele pregledati kako spada... Od granice vodi novosagrađena cesta prema Skadru ali ja na prvom kružnom toku pratim putokaz prema Vermoshu i krećem cestom SH20. I tu je asfalt nov a cilj mi je u brdima u daljini na kojima se bjelasa veliki križ. Uskoro prolazim to mjesto a asfalta nestaje. No, makadam je dobar, već nabijeni tucanik spreman za asfaltiranje pa krećem napred.

Kroz slijedeće selo cesta već nije tako dobra, tucanik nije nabijen pa polako posrćem prema napred. Stajem kod grupe cestara i pokušavam saznati koliko još ima do Rrapshe. No, ne možemo se sporazumjeti pa ih pozdravljam i odlazim. Kilometar dalje na sred ceste stoje dva motora, Honda Transalp i KTM 990 Adventure austrijskih tablica. Stajem, pozdravljam ih i pitam da li znaju koliko je još do prevoja i kakva je cesta. Cesta pred prevojem je asfaltirana i ima još nekoliko kilometara. Vozimo zajedno do vrha i stajemo na fotoseansi. Prevoj koji je prije nekoliko mjeseci bio makadam sad je presvučen crnim, glatkim asfaltom. Walter i Mathias već dva tjedna putuju albanskim bespućima, biraju uglavnom neasfaltirane dionice (ovu do Vermosha i  Gusinja sad prolaze po drugi put), zovu me da im se pridružim dio puta prema selu Tamare golim kanjonom rijeke Cijevna (Ljimi i Cemit) koji ih neobično podsjeća na kanjon rijeke Wakhan na granici Tađikistana i Afganistana (obojica su, kao i ja, članovi ADV Rider foruma gdje smo uživali u fabuloznim putopisima Sambora i društva te Waltera Colebatcha tim „stanskim  Panhandleom“).


Walter i Mathias


Prevoj Rrapshe



Rastajemo se, oni odlaze a ja s vrha snimam njihov spust. Koristim priliku da prigrizem sendvič, palim kameru i spuštam se u dolinu, do kraja asfalta. Okrećem se i jurim gore, sam ko duh osim jednog cestarskog kamiona.


Skadar, albanski Skhöder


Ostatak popodneva vozim do Skadra vrlo dobrom cestom, prelazim čuveni most i evo me na granici, u Sukobinu. Duga kolona koju lagano prolazim i utrpam se u kolonu malo pred prelazom. Jedan vozač mi pokazuje da granicu pređem preko pješačkog prelaza, ali ne, hvala, ne bih se zezao s albanskom policijom. Dajem dokumente albanskoj policajki, zgodnoj plavuši, a ona mi na najčišćem „našem“ jeziku govori da Albanski policaj urla da nisam stao i pokazao dokumente. Čekaj, kaj niste vi albanska strana? Ne, mi smo Crna Gora! Pojma nisam imao da ovdje imaju zajedničku granicu i da je Albanac odmah prije njih, na susjednom prozorčiću. Morao sam sići s motora i odnijeti putovnicu ljutitom policajcu, pretrpjeti jezikovu juhu i zadržati ozbiljno lice a u sebi sam se smijao ko blesav. Prije x godina vjerojatno bi me zbog toga bacili u buharu iz koje bi me morala vaditi ambasada, a danas je to samo smiješna anegdota. Tek sam kasnije saznao da je uobičajeno da motori prolaze mimo kolone, pješačkim prelazom.

Od granice lošom, prometnom cestom putujem do Ulcinja gdje vlada takva gužva da ni motor ne pomaže. Odustajem od smještaja negdje blizu čuvene plaže i krećem dalje. Cilj mi je Bar, pizzerija „Pulena“, vlasništvo Gaše, ljudine i forumskog počasnog ministra turizma. Poslije kraćeg lutanja nalazim Pulenu ali Gaše nema, baš je danas otputovao u Sloveniju. Konobari me upućuju na kamp u mjestu Buljarica i u sam sumrak se smještam u kampu, dižem šator i odlazim na večeru u obližnju pizzeriju. Odlična pizza, Nikšičko i video zid na kojem se prenose mečevi sa US Opena, šta ćeš bolje.


Zalazak sunca na crnogorskom primorju



Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #3 : 14. Svibanj 2015, 00:22:47 »

Dan 4. Buljarica – Tisno,  439 km   

Ujutro krećem magistralom prema BokoKotorskom zaljevu, bez razmišljanja ga prelazim trajektom i time si uskraćujem uspon serpentinama iznad Kotora i snimanje prekrasnih vizura cijelog zaljeva.


Sveti Stefan


Boka Kotorska


Uz razgovor s češkim parom na BMW 1600 GTL prelazim granicu na Debelom Brijegu. Sa zavišću posmatram njihovu blistavu mašinu, oni s čuđenjem mog prašnjavog Twistera. Sa Žarkovice snimam vizure Dubrovnika i Cavtata i prašim dalje. Kilometarske kolone pred Neumom prolazim sa grupom Njemaca na kloniranim GS-ovima; sve isti Triple Blackovi, sve isti ZegaPro koferi, Touratechove điđe...






Dubrovnik



Stajem iznad Bačinskih jezera i kupujem prefine sviježe smokve, voće koje obožavam. Častim se i odličnim sladoledom u motelu u kojem se opskrbljujem i vodom. Od jutra sunce prži pa se, suprotno svojoj devizi ATGATT (All The Gear All The Time) vozim raskopčane jakne i bez rukavica. Mislim da mi je to prvi put odkad vozim motor da sam bosoruk!


Bačinska jezera


Na ulazu u Makarsku razmišljam bi li se popeo na Svetog Juru. Tamo sam već bio, a uspon će mi uzeti dragocijeno vrijeme jer mi je bitno da u Tisno stignem oko ručka, kad je moj sin koji tamo radi slobodan.

Sa sinom se sastajem u restoranu, ručamo i odlazimo do njegovog stana. Raspremam se i odlazimo na kupanje. Sin odlazi na večernju šihtu a ja na njegov laptop skidam snimke sa GoPro-a i pregledavam ih. Imam snimljene sate i sate vožnje lijepim dionicama, biti će uživancija sve to na miru doma pregledavati u dosadnim zimskim večerima. Navečer šećem mjestom, tražim kafiće u kojima se vrte sportski programi, odlazim do sina i vraćam se u kafić u kojem se vrti prijenos US Opena. Uz hladne Stelle uživam u tenisu sve dok me nije počeo loviti dremež pa odlazim na spavanje.
 

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #4 : 14. Svibanj 2015, 00:28:46 »

Dan 5. Tisno – Senj – Josipdol – Zagreb- Rasinja,  497 km

Poslijednji je dan putovanja, povratak kući. Pozdravljam se sa sinom, kupujem bocu prefinog maslinovog ulja kojeg radi PZ Tisno i krećem prema Zadru.

Stajem u selu Suhovare u Ravnim Kotarima gdje živi rođaka koju iznenađuje moj posjet. Nije mogla doći k sebi kad joj je u dvorište uletio crni biker na crnom motoru – pojma nije imala da ja vozim motor i jedva me prepoznala i kad sam skinuo kacigu.

Kratko smo popričali i krenuo sam prema Senju, meni osobno najljepšom motorističkom dionicom koju sam ikad vozio. Ujutro je cesta poprilično prazna, prestižem pokoji automobil i pokoji čoper, mene prestižu ležaljke vrištalice i svi uživamo u odličnom asfaltu, predivnim zavojima koji prate bezbrojne bistroplave uvale,  na pučini blješte bijeli otoci okupani suncem. Motor prede a meni se duša nadima od radosti.


Paški kanal


Za kraj lirskog raspoloženja pobrinuli su se turisti koji su odjednom ispunili cestu pa je vožnja postala riskantno probijanje kroz kolone. U Senju tankam i krećem preko Vratnika u Liku. Tu je cesta gotovo prazna pa ponovo uživam u brzoj vožnji, pogotovo prelazeći Kapelu. Od Duge Rese ponovo više prometa, do Zagreba vozim auto cestom, od Zagreba do kuće stižem časom.


Što reći na kraju? Svako putovanje je predivno, ali ovo je bilo posebno lijepo. Veličanstvena priroda, prizori koji naizmjenice odmaraju pa razigraju dušu. Nezaboravno! Obećao sam si ponovo posjetiti Bosnu, Crnu Goru i pogotovo Albaniju.

Crna Gora me posebno oduševila. Sve do jednog kilometra vožnja je bila uživancija (dobro, da ne skaćem sam sebi u usta, dionica od Sukobina do Ulcinja je bila loša u svakom pogledu). Prekrasni kanjoni Pive, Tare, Morače, Durmitorska visoravan (nadam se da će me slijedeći put vrijeme poslužiti), a ostalo je toliko toga za vidjeti i odvoziti.

Albanija. Sad napokon znam da je ona dionica od Bajram Currija do Kukesa nanovo asfaltirana, to su mi rekli Walter i Mathias koji su je odvozili, i da se radi o krasnoj zavojitoj cesti, a tu je i jezero Koman i njegovi autobus trajekti. Kako Albanci grade ceste, uskoro će i poslijednja zabit biti dostupna cestovnom motoru pa ću  moći u ribolov na njihove nedirnute planinske riječice.

Jedno buduće putovanje obuhvatiti će Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju i Grčku. Već sad se veselim tome i kao hrčak skupljam infornacije.

Brojke. Gotovo 2000 kilometara motor je izdržao bez prigovora i nećkanja. Moram priznati da  mi sve više godi čuđenje onih koje susretnem na putu. Danas svi doživljavaju 500 kubika kao mali motor a 50 konja kao nikakvu snagu. Motor za grad i auto škole. A nije baš tako, što je Twister nebrojeno puta u ovih devet godina i preko 90000 km pokazao. Ukupni troškovi niti 200 eura. Jasno vam je da volim low budget putovanja, i uvijek ću rađe novac potrošiti na benzin nego na luksuzno spavanje i preskupu klopu. Preskupa pijača još može proći!

Do skorog putovanja!


(Powered by frubar.net)

einstein

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 1400
  • Lokacija: ISTRA
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #5 : 14. Svibanj 2015, 01:13:45 »

Samo proletio kroz slike, bilježim se za čitanje  :palacgore:

goran166

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 157
  • Vozi: R-a
  • Lokacija: uvijek gore
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #6 : 14. Svibanj 2015, 04:48:17 »

Najs  :azn: :azn:
Evidentirano

fawlty82

  • I`am Buttman
  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 1903
  • Vozi: jaše na tvrdim leđima
  • Lokacija: Karlovac
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #7 : 14. Svibanj 2015, 06:55:17 »

svaka cast! odlicno :palacgore:
Evidentirano
Vikend natezač kožice!

Tealc

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 678
  • Vozi: Yamaha FJR1300AE RP28 2017.
  • Lokacija: Nedelišće
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #8 : 14. Svibanj 2015, 08:26:22 »

Svaka čast!

Karta?
Šteta kaj se nisi spustio još malo dublje pa prošao i Elbasan (Tirana - Elbasan - Struga).
Prokletije ilitiga albanske alpe... prošao, pa gle onak iskreno nemaš kaj žaliti ILI sam tada bio još pod dojmom Šarplanine  :misli: E, da si se spustio na Elbasan, onda bi u povratku potegnuo i Šarplaninu... ako bi i da bi 'ošli doma, jel pa bilježi za slijedeći puta  :mrgreen:

I? Banja Luka - Jajce?
Evidentirano
BIH '08|MNE '09|ALPE '11 (MP130)|RO '12 (MP136)|GR '13 (MP144)|F ALPE (MP150)|RO '15 (MP155)|HR '16|ITA '17|ALPE '18...

picoda

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 3472
  • Vozi: Tenere
  • Lokacija: Tragurium
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #9 : 14. Svibanj 2015, 09:21:16 »

Odlično.  :palacgore: :palacgore:
Ti koji twistera smatraju malim nisu se nikad vozili malim motorima...
Evidentirano

Tealc

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 678
  • Vozi: Yamaha FJR1300AE RP28 2017.
  • Lokacija: Nedelišće
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #10 : 14. Svibanj 2015, 09:42:59 »

Ti koji twistera smatraju malim nisu se nikad vozili malim motorima...

Baš. Vozil sam GS500F (ekvivalent iz Suzukija) na Durmitor, i nije ništa falilo. Bili smo dvoje i prtljaga pa je doduše falilo snage ponekad iznad 120km/h.

Kaj se tiče putovanja i uživanja poslužio bi i APN, sretao sam na putovanjima i ljude na 125ccm motorima, pa čak i skuterima. Daleko od domovine, sa osmjehom na licu :palacgore:
Za pravog avanturistu nema veliko ili malo, samo se praši  :021:
Evidentirano
BIH '08|MNE '09|ALPE '11 (MP130)|RO '12 (MP136)|GR '13 (MP144)|F ALPE (MP150)|RO '15 (MP155)|HR '16|ITA '17|ALPE '18...

Easy rider

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 816
  • Lokacija: Na netu
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #11 : 14. Svibanj 2015, 11:09:02 »

Odličan putopis. Još nam ubaci kartu !!
Evidentirano
Born to ride...forced to work

avinko38

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 973
  • Vozi: Beta 300 RR, Sherco Trial 2.9
  • Lokacija: Zagorje
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #12 : 14. Svibanj 2015, 13:52:02 »

Odličan đir  :palacgore:
Evidentirano
V-twin fun maschine

zx-6r

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 428
  • Vozi: GS
  • Lokacija: zg
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #13 : 14. Svibanj 2015, 22:21:17 »

Super  :palacgore:

Iz teksta se lako primjeti da si guštao na putu  :)
Evidentirano

bricksrheavy

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2031
  • Vozi: FZ6
  • Lokacija: Split
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #14 : 15. Svibanj 2015, 09:10:43 »

Odlično :palacgore: Sad bi najradije skočio na motor i krenuo bez razmišljanja - što je odlika dobrog putopisa :palacgore:
Evidentirano
Tko se vozi - vrijedi, tko se ne vozi - ne vrijedi

mr.mee

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 2944
  • Vozi: kawasaki z650 i z750
  • Lokacija: Slavonski Brod
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #15 : 15. Svibanj 2015, 15:08:44 »

super putopis, svaka čast  :palacgore: :palacgore:

buena vista

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 133
  • Vozi: varadero
  • Lokacija: Labin
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #16 : 16. Svibanj 2015, 10:47:09 »

Prekrasno !!!  :palacgore:
Taman za hrvatske standarde, financijski a i vremenski !
Bio sam dole, ali vidim da sam neke stvari propustio . Između ostalog i prijevoj Rrapshe,koji je bio neasfaltiran. Koliko je sada otprilike još ostalo makadama.
Evidentirano

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #17 : 16. Svibanj 2015, 19:12:15 »

@buena vista: Vjerujem da je sad i zadnji komadić do Rapše asfaltiran. Priprema je bila do sela Tamare pa vjerujem da je i to sad dovršeno. Za ostatak do Vermosha i Gusinja ne znam, u kolovozu prošle godine kad sam bio u Albaniji to još nije bilo započeto.
@ Easy rider i Tealc: nažalost, ne uspjeva mi ubaciti link na kartu (nemam pojma zašto), ali iz opisa dnevnih dionica vidljivo je kuda sam prolazio. Tealc, iz tvog objašnjenja nisam uspio skužiti kako dobiti onaj kratki link na kartu.
@Svi ostali: hvala vam na pohvalama. Ovaj put sam želio napisati kraći tekst ali meni to jednostavno ne ide. Kad počnem pisati pukne brana mojoj blagoglagoljivosti.

buena vista

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 133
  • Vozi: varadero
  • Lokacija: Labin
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #18 : 16. Svibanj 2015, 20:48:15 »

 :palacgore: :palacgore: :palacgore:
Evidentirano

Kayaba

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 304
  • Vozi: Honda XL 600 R
  • Lokacija: Ludbreg
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #19 : 21. Svibanj 2015, 21:56:22 »

Majstore, svaka čast :palacgore: ;mene svako malo pukne volja za nekim neodređenim putovanjem, ali previše posla doma i na poslu me koće. Svaka čast na ovakvom pothvatu, nadam se da ću i ja jednom moći ovako pisati o nekom putovanju  :wink:
P.S. A vidim da nismo daleko, ja sam iz Ludbrega  :palacgore:
Evidentirano
 

stane

  • ***
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 1413
  • Vozi: Suzuki DR-Z400S
  • Lokacija: Krndija - Papuk - Dilj
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #20 : 19. Ožujak 2016, 22:37:36 »

Dylan, svaka čast :palacgore:

Uživao sam čitajući tvoj putopis :wink:
Evidentirano
Slavonija enduro - K.P.D.

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #21 : 20. Ožujak 2016, 07:37:09 »

Hvala.
Ja sam uživao vozeći toliko da ove godine idem ponovo na sličnu rutu, dodajem Makedoniju i Kosovo.

moover

  • Kuća stara
  • ****
  • Online Online
  • Spol: Muški
  • Postova: 4264
  • Vozi: štake
  • Lokacija: ZG
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #22 : 24. Svibanj 2016, 23:40:10 »

Odlično, Dylane, hvala na inspiraciji!  :palacgore: :palacgore: :palacgore:
Evidentirano
Hebeš krizu, život nema reprizu.

Djoni_

  • **
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 407
  • Lokacija: Rijeka
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #23 : 30. Lipanj 2016, 23:00:24 »

Sa zakašnjenjem, odličan putopis uživao sam večeras  :palacgore:

Ne slažem se samo sa onim "preskupa pijača" pijača nikada nije preskupa.
Evidentirano
Nikada ne raspravljaj sa budalama. Promatrači neće uočiti razliku između vas. "Mark Twain"

Dylan

  • ****
  • Offline Offline
  • Spol: Muški
  • Postova: 6015
  • Vozi: Kawasaki ER 5
  • Lokacija: Rasinja
Odg: BiH, Crna Gora, Albanija, kolovoz 2014.
« Odgovori #24 : 01. Srpanj 2016, 08:17:38 »

Može se i tako gledati. Ali kad usporediš cijene, tri Nikšićka i velika pizza na Crnogorskoj obali 8 eura, a dva deci pive na Azurnoj obali, i to ne u Monte Carlu ili Nizzi nego u Mentonu 3,5 eura...

No kako kaže baba mladoj damici na Splitskoj pijaci:" Nije kćerce riba skupa, nego si se ti loše udala..."  8)

 Str: [1] 2  Sve   Gore
 

Stranica je generirana za 0.251 sekundi uz 20 upita.