Hrvatski motosport — 05 rujna 2007 -
LUKA NERVO, prvak hrvatske – klasa 125SP

 

Klasa 125 – LUKA NERVO prvak !!!

U klasi 125 je ove godine bila velika konkurencija i veliki broj vozača. Od samog početka sezone tu se na vrh izborili Luka Nervo koji je pobijedio već na svojoj prvoj Grobničkoj utrci te jednostavno zabljesnuo na Panonijaringu. Od tada jedine utrke koje nije pobjeđivao su bile one gradske i zadnju utrku na Grobniku na kojoj je pao. Odmah iza njega se smjestio Marin Devčić koji je pokazao odličnu vožnju u gradovima osvojivši dva druga mjesta te da može biti u samom vrhu na stazama što Grobničkoj što na onim vani. Mislav Perkušić, vozač sa najviše iskustva u ovoj klasi bio je dobar svugdje no nigdje najbolji pa mu je preostala borba za treće mjesto koje je u ukupnom poredku za dva boda dobio ispred od mladog Ivana Višaka koji ako nije pao, uvijek se penjao na postolje. Njegov brat Marko je imao ove godine dosta peha pa čak tri utrke nije završio. Šteta jer je osim te tri nezavršene utrke bio dvaput prvi i jednom drugi. Da nije bilo padova, sigurno bi bio u samom vrhu. Ostali nešto sporiji vozači, ali i sa manje iskustva su pokazali borbenost i nadamo se da ćemo ih gledati iduću godinu u još većim borbama i na više utrka.
 

 

Ukupan poredak klase 125 SP

 
 

 


Klasa 600 – DRAŽEN KEMENOVIĆ prvak !!!

U klasi 600 od početka se vidjelo da borba neće biti laka. Dražen Kemenović, vozač koji vozi skoro dva desetljeća, Mislav Perkušić, mladi i perspektivni vozač koji trenira i ima najviše iskustva na stazama van Hrvatske. Pokazao je ove godine veliku borbenost, ali nadmoć samo na stazama vani. U dosta tijesnoj borbi Mislav je izgubio od Keme za 4 boda. Tu je brzi Marko Erceg koji je imao veliki peh kada je u utrci na Panonijaringu zbog koje je izgubio šansu za naslov. Sa dvije 0 upisane u bodovnu tablicu na treće mjesto u ukupnom poretku se uspio probiti jedino Dario Horvat. Darija smo prvi puta vidjeli kako obara rekord staze u Novom Marofu i tada smo znali da će biti brz. Koliko brz nismo vjerovali jer za Grobnik treba dosta iskustva. Dario je pokazao da je njegov talent dovoljan da zabljesne, da pobjedi na dva Grobnika, da osvoji dva druga mjesta na Panoniji i Hungaroringu i da ukupno bude treći.
Robert Barukčić je odvozio cijelo prvenstvo no uvijek je bio tu negdje peti, šesti pa je peti i završio u ukupnom poretku. Mato Posavčić i Zoran Arnautović su ove godine popustili. Zoran je bivši prvak te klase, a Mato je na prošlogodišnjim utrkama pokazao veliki talent no ove godine je nastavio prošlogodišnju tradiciju padovima što na utrkama što na treninzima i jednostavno ga nije išlo. U ovoj klasi se na kratko pojavio i Gajić. Istina samo u dvije gradske utrke no u obje je pobijedio.
 

 

Ukupan poredak klase SST 600

 



GORAN GAJIĆ, Prvak Hrvatske 2007. Klasa SST 1000

 

Klasa 1000 – GORAN GAJIĆ prvak !!!

Nećemo niti govoriti koliko je procjena prije početka bilo za ovu klasu. Krešimir Erdec, višestruki prvak te klase, Luigi Aljinović, prvak klase 600 i možda najiskusniji vozač u cijelom prvenstvu, Goran Gajić, show-man i nevjerojatno brz u gradu. Aldo Simonović, uvijek brz, Vedran Močibob, brz i agresivan vozač. U gradovima veliki favorit, a na stazama brz i to na svom starom K1 suzukiju. Saša Kranjec, prošlogodišnji viceprvak, brz na Grobniku, a u gradskim utrkama sve bolji. Boris Zujić, viceprvak klase iz 2005. se uključio nešto kasnije u prvenstvo no iz utrke u utrku sve brži i sve bolji. Tu je još Siniša Kezić, vozač sa skoro 20-godišnjim iskustvom koji je u sezonu ušao sa velikom rezervom. Naime Siniša se oženio, dobio dijete i odlučio da vozi stvarno za svoj gušt a kad voziš za gušt sa što manje rizika onda se više ne možeš borit za vrh ali se možeš odlično zabavit i kvalitetno popunit klasu.
U početku sezone sa utrkom u Bjelovaru i utrkom na Grobniku izdvojili su se Gajić, Aljinović i Erdec. U gradskim utrkama je Gajić doslovce briljirao. Nitko mu nije mogao ništa i mogao se doslovce poigravati sa vozačima poput Aljinovića i Erdeca. No na Grboniku pobjedu nosi Erdec, drugi dolazi Aljinović, a Gajić nakon velike borbe sa Kranjecom i Mocibobom ipak prolazi ciljem treči. No za borbu u vrhu sve se zakomplicira u Panonijaringu. Mnogi naši vozači se ne uspijevaju kvalificirati. Krešimir Erdec pada, Aljinović pobjeđuje, Močibob dolazi drugi a Simonović treći. To gura Močiboba i Simonovića u moguću borbu za naslov prvaka. Nakon utrke u Križevcima ta skupina od pet vozača se bodovno dosta odvaja od ostatka. Prvi i jedini koji bodovno nešto postiže je Saša Kranjec no zbog pada u Bjelovaru i loše odvožene utrke u Križevcima gubi bilo kakvu šansu za priključak sa tom skupinom. Čak ga niti odlična utrkana Grobniku nije uspjela vratiti u borbu. Nakon te utrke u Križevcima, ujedno i posljednje gradske utrke, mnogi su mislili da su vidjeli sve od Gajića i da će sad Aljinović preuzeti pobjede te da će bodovno sigurno osvojiti prvenstvo. Mnogi su pogriješili jer je Aljinović baš na te dvije utrke doživio veliki peh jer je na tim utrkama prilikom kvalifikacija pao i ako nije skršio sebe, skršio je motor da nije bio konkurentan. Erdec je prvu utrku zakazao, no na drugoj je trijumfirao. Sve to je pratio Gajić i odnio jedno prvo, jedno drugo i jedno treće mjesto te sa čak 61 osvojenih bodova u samo tri utrke osigurao si naslov prvaka sa čak 13 bodova prednosti ispred Luigija koji te dvije loše utrke na Grobniku u ovako jakoj konkurenciji jednostavno nije uspio nadoknaditi i u ukupnom poretku je završio drugi.
 

 

Ukupan poredak klase SST 1000

 

Što reći za kraj. Iz ovako jakog prvenstva izdvojila su se dva imena. Luka Nervo i Goran Gajić no i ostalima treba skinuti kapu na borbenosti. Velike borbe su se odvijale ne samo za prva mjesta jer ne mogu svi vozači biti najbrži. Borbe su se vodile i u sredini. Svi vodeći vozači u prvenstvu su istrenirani Grobnički trkači, mnogi su zbog iskustva u gradovima dominantni, drugi pak zbog iskustva na stranim stazama tamo pobjeđuju no ove godine su ipak neki pokazali i fenomenalan talent. Tu su prvenstveno Goran Gajić, Luka Nervo ali i Dario Horvat u klasi 600. Na kratko se pojavio i Mislavov brat Domagoj Perkušić koji je jednom gradskom pobjedom pokazao da nisu samo skuteri njegov domaći teren. Sve u svemu, prvenstvo je gotovo, dojmovi će se dugo prepričavat, greške pokušat ispravljat. Iduće godine ćemo nadam se dobiti još pokoji team i još pokojeg vozača te nas možda čeka još bolja sezona od ove. Ono što je sigurno, sezona će biti još brža, a neki naši vozači su svojim vremenima došli jako blizu onima najbržima u Alpe Adrija prvenstvu pa bi se mnogi mogli penjat na pobjedničko postolje i kada se proglašavaju Alpe Adrija pobjednici. Luka Nervo je to ostvario već ove godine, iduće bi mogao još pokoji vozač biti gore !
 

 

Share

About Author