Naši testovi — 26 kolovoza 2008 -

"Bad Ass"… Izraz je koji smo si promrmljali u bradu prvi puta kada smo vidjeli ovu grdosiju. Iako definitivno nije naš stil, iako definitivno previše košta, iako definitivno predaleko otklanja jezičak na vagi, iako definitivno previše buči, ova grdosija nam se vrlo brzo uvukla pod kožu. Zašto? Zato što je "bad ass".
 

 

Ime Harley Davidson je na tržištu već veoma dugo i do sada je dobilo jedno statusno značenje. Kupuju ga buntovnici, ali samo oni bogati, koji se žele istaknuti. Na tržištu postoji jako puno motocikala koji bi željeli biti kao Harley Davidson, ali nikome to ne uspjeva, bar ne u  potpunosti. Pa u čemu je tajna? Kako bismo ju otkrili, na test smo dobili jedan pravi buntovnički Harley Davidson. Softail Cross Bones odiše „onim nečim“. Faktoru X pridonosi mnoštvo detalja s kojim odskače od ostatka, poput Springer prednje i Softail stražnje vilice, mnoštvo kromiranih detalja, odrezani blatobrani, „pinstripe“ grafika i strašna buka samo su od nekih. No onaj pravi Faktor X shvatite tek kada sjednete na Cross Bonesa. I odjednom shvaćamo te bogate buntovnike koji imaju HD-a…
 

Stil iznad funkcije
 
Kada ga pogledate, izgleda nevozljivo i ogromno. Kada se bolje pogledate, izgleda gotovo nevjerovatno, a kada se zagledate, izgleda prekrasno. To bi u kratkim crtama bio opis HD Softail Cross Bones-a, prvog HD-a koji nam je srušio predrasude o ovakvim motociklima. Iako na prvi pogled izgleda stvarno pretjerano, Cross Bones obiluje detaljima koje će cijeniti svatko tko ima imalo smisla za sklad, jer ovdje se sve uklapa i stapa.
 

Dakle, krenuli smo od dizajna. Budući da Cross Bones pripada u skupinu „dark costuma“, zajedno sa Nightsterom, Night Trainom, Night Rod Specialom i Street Bobom, on odiše jednom karizmom koju je jako teško opisati, a kamoli kopirati. Prevladava retro stil, sa posljeratnim tehničkim egzibicijama, poput mono sjedala sa amortizerima, koje je debelo podstavljeno i jako lijepo izvedeno, „polumjesec“ osloncima za noge, sjajno crno obojan poklopac filtera zraka te odrezani prednji blatobran. Cross Bones nas svojim minimalnim i „odrezanim“ stilom vraća u doba rođenja „Choppera“; „odrezanih“ motora.
 

 

Glavne odlike, bar što se dizajna ovog motocikla su „ape hanger“ upravljač, odrezani prednji blatobran, koji otkriva više prednje gume, „bob tail“ stražnji blatobran, koji čini istu uslugu stražnjoj gumi promjera 200 mm, prednje svjetlo s dizajnom kantice, te spremnik ulja dizajniran kao potkova. Na motociklu se posebno ističu „shotgun“ auspusi koji su odrezani na krivo i u potpunosti kromirani. Sve u svemu, jedna stvar na ovom motociklu paše na drugu.
 

Za pogon Cross Bonesa brine se V2 Twin Cam 96B zrakom hlađeni agregat od 1584 ccm sa šesterostupanjskom mjenjačkom kutijom. Agregat je kruto vezan u okvir (navodno radi poboljšanja osjećaja u vožnji) i za neko divno čudo ne proizvodi niti jednu jedinu vibraciju, bilo na osloncima za noge ili na upravljaču. Odlikuje ga kamionski okretni moment od 119 Nm pri samo 2 750 okr/min. A cijeli pogonski agregat je obojan u crno sa puno kromiranih detalja, što ga ističe na cijelom motociklu.
 

Vožnja na motoru je pravi doživljaj.
 
Ovog puta ta malo otrcana izjava poprima sasvim novu vrijednost. Naime, ovo je motocikl za uživanje u životu i vožnji, s kojim svaki kilometar prijeđenog puta slavite i uživate. Slavite iz svih pravih razloga, dakako…
 

Iako se uvijek rugamo opisivanju paljenja motora, ovdje mu moramo dodati malo pažnje. Naime, Cross Bones nema klasični ključ koji gurnete u bravu i okrenete ga, nego ima komad plastike kojeg samo morate nositi sa sobom koji na sebi ima pričvršćen nekakav ključić od disc locka kojim možete zaključati upravljač. Dovoljno je samo sjesti na motocikl i okrenuti veliku kromiranu preklopku i motocikl je spreman za paljenje.
 

A kada se upali… Doslovno razbija tišinu. Testni Cross Bones nije imao montirane prigušivače, što znači da smo tijekom 5 dana testa s velikim užitkom palili alarme po gradu i uznemiravali ljude u toj mjeri da se velika većina saginjala jer je takvu buku lako zamijeniti s pomisli da počinje treći svjetski rat. Jedno je sigurno, sastav polica u garaži se svakim paljenjem prepolavljao. Zvuk, točnije rečeno – buka, je strašna i gromoglasna. I dok će većina na prvi takt reći „preglasno“, svakome se izmami jedan posebno bedasti osmjeh na lice nakon vožnje. Pogledajte istini u oči: i vi volite izazivati nerede.
 

I kad smo probudili uspavanog diva, vrijeme je da se krene. Mjenjač ima relativno kratak i precizan hod praćen udarcem i to doslovno udarcem, što i nije čudno kada pogledate taj lijevi nožni oslonac i silno polužje kojim se mijenjaju brzine. Dakako, tu je „klackalica šalterica“, jer je prstima gotovo nemoguće promjeniti stupanj prijenosa na više, osim ako niste ponosni vlasnik cipele broj 52. No zato je spojka precizna i „čist“ solidna što se tiče doziranja i lakoće upotrebe. Komanda kvačila je putem sajle, što znači da ćete tu i tamo trebati dotegnuti istu, ali za uzvrat imate jednolično doziranje koje s ovolikim momentom dobro dođe. Ručke upravljača, kao uostalom i sve komande, su masivne i dobro leže u ruci. Nema nikakvih „luftova“ koje smo očekivali, već je sve odrađeno prilično precizno i radi fantastično. Mnoge će, kao i nas, u početku zbunjivati raspored gumbića na ručkama, pogotovo tipki za žmigavce, ali to iziskuje privikavanje.
 

 

Dakle, krenuli smo. I bedasti osmjeh polako dolazi na lice. Ako prvi puta vozite jedan HD, ne znate kuda biste gledali. Sebe u retrovizor da vidite koliko ste Cool, iza u retrovizor da vidite sve prolaznike kako se okreću ili ispred. Preporučamo ispred, jer kada krenete, treba i stati, što je malo teže ovom 333 kg teškom stroju, pogotovo kada vidite ona nemoćna jednoklipna klješa na jednostrukom disku naprijed. Dakle, ako želite stati, prvo se pomolite Bogu, a onda prvo dozirajte stražnju, a zatim zgrabite prednju kočnicu. OK, možda smo previše skeptični, ali kočnice zbilja ne služe ničem. Uz to, pedala stražnje kočnice ima sigurno 7 kg, što jednom oku koje pazi na svaki gram kad se tiče motocikala jako smeta. No, treba negdje nakupiti 333 kg u današnje vrijeme i doba. Uz to, na kočenju je jako zabavno gledati što se događa s prednjom „Springer“ vilicom. Ona na testnom primjerku nije škripila, ali je zanimljivo gledati što se događa s pojedinim elementom prednjeg ovjesa u pojedinoj fazi. Ako niste razumjeli kako radi amortizer, nakon vožnje Cross Bones-a ćete shvatiti. Uz sve to, prevladava osjećaj kako se na jačim kočenjima otvara kut prednje vilice. Ili je to samo osjećaj da će se motocikl prepoloviti. Nismo sigurni.
 

No vratimo se vožnji. Kada nebiste htjeli nikamo skrenuti ili nikada stati u cijelom životu, ovo bi bio motocikl za Vas. Užitak koji pruža krstarenje po ravnoj cesti je teško usporediv s bilo čime. Možda mislite da smo malo „full of it“, ali trebate bar jednom u životu probati voziti jedan Harley Davidson. Nažalost, vibracije o kojima smo toliko čitali i slušali su na Softail Cross Bones-u totalno izostale. I zbog tog smo se, iskreno, pomalo razočarali. Čudno je slušati nabijanje V2 agregata i štektanje razvoda, a ne osjetiti niti jednu jedinu vibraciju. No, sve u svemu, voziti ravno je prokleto zabavno. Do sada nam to nikako nije išlo u glavu, ali na ovakvom motociklu je to pravi užitak. Možda je to zbog buke, možda je zbog vjetra koji udara u prsa… Ne znamo, ali u tih par dana smo postali ovisni.
 

 

A postali smo ovisni i o još jednoj stvari. Kako ćete teško naći cestu koja je skroz ravna, suđeno Vam je da tu i tamo prođete kroz koji zavoj. Prvi puta nailazimo na problem koji je malo teže savladati, zbog jednog ili drugog razloga, bilo to strahopoštovanje ili apsolutno pretjerana masa. Strahopoštovanje na stranu, kada motocikl legnete u zavoj (a pritom baš i nećete postići neki veliki kut), on počinje strugati. I to tako glasno, da smo prvi put pomislili kako smo već na podu i putu da objasnimo uvozniku kako nam se to moglo desiti. No, nakon detaljnije inspekcije dolazimo do zaključka da je oslonac za nogu zbilja ogormna metalna ploča koja prilikom struganja – zbilja glasno struže. I ostavlja jako puno metalne prašine. Dakle, kada se naviknete na to glasno struganje i lagano podizanje oslonca svaki puta kada zagrebete, tj. kada skrenete u zavoj, to postaje pravi gušt. U nekim slučajevima zavoji možda izgledaju malo „frkovito“ (već odavno grebete po podu, zavoj se zatvara, a kočnice kao i da nemate), ali hej, to je sve užitak u vožnji. Usput, pripazite na čišćenje motora, jer već spomenuta metalna prašina leti svuda, a na tome joj baš i nije zahvalna „black denim“ boja koja se dosta lako grebe.
 

No vratimo se mi vožnji po ravnom, gdje se ovaj motocikl bolje snalazi. Motocikl iz svojih 1584 ccm izvlači zbilja ogroman okretni moment s kojim čak i u četvrtoj brzini uz malu pomoć kvačila možete provrtiti stražnju gumu na malo kliskijem asfaltu. A kad smo već kod toga, pravi je gušt ići bokom od prve do četvrte brzine po istom takvom asfaltu pri naglim ubrzanjima. Što se paljenja gume tiče, vjerujemo da bismo stražnju gumu promjera 200 mm vrlo brzo sahranili, pa smo prema njoj imali milosti. Iako smo puno puta došli u napast. Ubrzanja su solidna i praćena velikom bukom, pa ih je užitak sprovoditi, pogotovo u gradu, kada se opet pretvaramo u egoista. U svakom slučaju pripazite na promjene stupnja prijenosa, pogotovo ako ste prije vozili neki visokoturažni motocikl; blokada je vrlo nisko i vrlo naglo se uključuje, pa prolaznicima izgleda smiješno kako vam glava ide naprijed nazad kada agregat dođe do limitatora broja okretaja.
 

 

 Što se tiče vožnje otvorenom cestom, za što je ovaj motocikl i napravljen, sve je na svom mjestu. Motocikl najbolje radi, tj. pruža najbolji „feedback“ na oko 100 – 120 km/h, kada vjetar još nije prejak. Kada prijeđete brojku od 150 km/h vožnja postaje gotovo nesnosna zbog vjetra koji jako širi noge. Naime, zbog položaja u vožnji prilikom kojeg se nemate za što „zahaklati“, vjetar vas pokušava skinuti s motora. U većini slučajeva kada ne nosite jako pripijene hlače prevladava osjećaj kako će one odletjeti s vozača. No, to je ipak samo osjećaj.
 

Bilo zbog svog izgleda, renomea ili buke koju proizvodi, Cross Bones će Vam u svakom prijeđenom metru pružiti užitak na kojeg treba biti spreman. Ovo je motocikl za egoista, koji voli da ga svi vide i čuju, za kojeg svi znaju da je došao. Ova sprava za izazivanje masovnih nereda, uznemiravanje ljudi i privlačenje pogleda stajat će Vas oko 24 000 €, što je mala cijena za ono što dobivate. I iako smo se na početku testa šalili kako bi više dobili da ga prodamo na kile, na kraju nam se bilo teško rastati. Pa smijemo i mi malo uživati u zavidnim pogledima, zar ne?
 

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Yamaha Xenter 150

Yamaha Xenter 150

svibanj 16, 2012
Moto Guzzi V7

Moto Guzzi V7

travanj 15, 2012
BMW C600 Sport/C650 GT

BMW C600 Sport/C650 GT

travanj 05, 2012
Yamaha T-Max 530

Yamaha T-Max 530

ožujak 17, 2012

About Author

admin