Moto priče 2005 — 16 veljače 2005 -

 Petak navečer je. Izlazi iz kafića u uskim trapericama i svaka linija tijela joj se ocrtava. Na sebi nosi jeans jaketu sa krznom boje bakra, a preko ramena joj meka kožna torbica Picard i cipele Tosi Vannino. Njeno lice ocrtava se kao da je na glavnoj ulici Crvene četvrti u Amsterdamu. Zašto se osjećala tako? Izašla je iz kafića, ali ne bilo kojeg. Iz «Našeg» kafića. Jedna riječ rokeri, druga motoristi.

 Kako je ostala sama? Samo se sjetila Božića. To je bio njen najgori dan. Svaki Božić bi ona zaplakala na sjećanje na Tina kojeg je voljela prije Božića 2004., kad je ostala sama u bolnici i prihvatila da neće doći. Odlučila je prestati živjeti život pod staklenim zvonom. Upoznala je intelektualnu damu, ali unutra u sebi rokericu. Počela ju je voditi u svijet Deep Purple, AC/DC, Whitesnake, Stratovarius… i pričati priče o moto susretima. Ona ju je slušala kao dijete i jednom se odvažila i otišla sama. Tako je upoznala sadašnje prijatelje i počela izlaziti u «Naš» kafić.

Sanjala je da će sresti muškarca koji će moći zagrliti je i smijati se za šankom, kao što su to činili Irena i Siniša. Taj šank je bio zid koji ona nije prešla, a željela je. I kako je vrijeme prolazilo uočila je dva muškarca, jako slična. Jedan je u svojoj visini izgledao dosta ozbiljnije i markantnije. Njegova svjetla kosa i uske crte lica te tanke oči privukle su je tako da je zaželjela jednu divnu noć, nježnu, da ga osjeti u zagrljaju dok vode ljubav (Zijo). Drugi je bio obličje ljepote. Lice tamne puti srcolikog oblika sa velikim crnim očima, tamnosmeđa duga kosa zabačena unatrag, odavali su čovjeka s iskustvom i velikom strasti prema životu, a i njegova elegantna građa upotpunjavala je taj imidž (Nes). S njim je poželjela proći i biti  Sharon Stone u ”Sirovim strastima”. Taj šank i oni bili su dva mjeseca od nje.

Božićno je vrijeme i na Badnjak radi u King Cross centru. Sve je veselo oko nje, priredba, voditelj kaže: "Očekujemo Djeda Mraza u kočiji, a patuljci će mu biti bikeri." Došli su sa svojim igračkama. Ona ih jedina pozdravlja sa znakom rokera, rogovima. Ubrzo je sjela na jednu od tih igračaka. Polako priča s većinom od njih, uoči Nesa. Nije čekala priliku, bio je to klasičan upad: "Viđam te u «Našem» kafiću.", sa smiješkom od uha do uha i ubrzo mu je ostala dužna piće u priči.

 Bio je Badnjak i oni su imali privatnu zabavu. Pozvana je. Dolazi sama. Upoznala ih je sve Daniela, Sinišu, Milana, Irenu, Blaženku, Špira…, ali Nesa i Zije nije bilo tu. Trebalo se prilagoditi, a to nije bilo teško. Ekipa se međusobno sprdala, pa je i ona je napravila mali show sa Špirom. U pozadini se čuju dalmatinske klape i uhvate se kao par, otplešu sa sitnim šalama, skidanjem jakete, ljubljenjem nogu… Tu je bio i veseli Daniel, pa je prvo morala saznati ime Nesa. Poslije je jedino od Daniela htjela saznati kad će doći.

 Bližilo se 4 i 30 h i ona je napokon za tim šankom. Sjede Milan i cura, pričaju. Baci pogled, a iza njega Zijo. Samo popije još gutljaj votke. A Milan :"Sviđaš se Ziju." Sa praznovjernim smiješkom ona će: "I meni se on sviđa uočila sam ga prije dva mjeseca.". A on se nasmije. Odvažno ode do njega. Sve je vodilo jedno drugome. Jedna od rečenica: "Volio bih te polizati?". Samo smiješak. I kao svim ženama i u njoj se probudi strah da bude cura za jednu večer. Ali promisli: ”Uzet ću mu tijelo i ako uzme moje i za kratak užitak, lakše ću ga preboljeti” jer je znala da je bio u glavnim crtama muškarac kakvog želi. Pa onako iskreno pita: "Hoću li imati jednu rock noć ili ćemo se čuti nakon toga?" Zijo odgovori: ”Ja se uvijek javim… Ali moraš mi dati nešto da i ja mogu tebi." Kadli se otvore vrata i uđe Nes. Bilo joj je neugodno. Nije mislila da joj je bilo žao što je u krilu Zije, samo joj je bilo neugodno. I tako je došao prijedlog "Odvest će nas moj prijatelj do mog stana."

Došli su u njegovu sobu. Bilo je hladno. Pa se zavukla ispod perjanice i zaželjela čaj. Dok ga je Zija kuhao, gledao je oko sebe. Ugodna soba, svjetlo roza i na zidu jedna jedina slika, Isus s krunom od trnja na glavi. Voli Isusa kao osobu, ali ne želi ispuniti ono što on traži od nje, jer se ne slaže s njim, pa pomisli da imaju nešto zajedničko. Stigao je njen čaj. I onako smiono ju pita: "Mogu li se skinuti?" A ona  se ponaša kao da ne zna zašto i što bi se trebalo dogoditi. Ona sa mutnim pripitim pogledom: "Možeš." Jest da je imao put bijelu kao sir, ali ni grama sala nije imao na svom tijelu, a onako proporcionalno mršavo građen u crnim boksericama,… Bio je to lijep prizor. Zavuče se i on.  Trebao ju je nagovoriti da mu ispuni želju, pa ipak tako počnu, a ona neraspoložena za seks i pod gasom počne blebetati gluposti. Ostane u majci i izvedu nešto nalik pozama. Došlo je 6 i 30 h. Bila je još ispod perjanice s glavom na jastuku, a Zija iznad nje obučen. Tad se zaljubila. I zašto? Jer su njegove riječi bile nježne i uvijek je izgledalo da će sve biti u redu. Pa je samo rekao: "Obuci se." Sigurno je nije želio vidjeti ponovo, misli u sebi. Ali on želi održati riječ i ipak razmjene brojeve.

Jutro je. Božić. Nije plakala ovaj Božić jer se nadala da će možda imati nešto… da se prisjeti kako je kad imaš koga nazvati… Čestita mu Božić i on njoj. Ista toplina obuzela je kao kad je upoznala Tina. Počeli su ponovo radni dani, ali su našli vremena jedno za drugo.

Utorak 20:00 h. Mrežaste čarape, minica od jeansa i tigrasta majica. Sve prekriveno dugim crnim kaputom. Uđe u auto. Smiješak. I sjaj joj u očima, a on: "Jesi li ti tako uvijek vesela?". Ona: "Nastojim biti." Idu popiti piće u Oskara. Otvori joj vrata, prva uđe, sjedne, on prebaci nogu preko noge i ruku preko njenog ramena. Onako u kožnoj jaketi, bijeloj dolčeviti, jačim remenom i trapericama bio joj je najjači afrodizijak na svijetu. Trebala je stvoriti priču i uspjela je. U krupnom planu priče bili su njihovi interesi i ono što vole. Nisu se istinski poklopili, ali odlučili su popraviti ‘pionirsku’ večer. I tako ponovo kod njega. Uzme svijeću, upali je, ugasi svjetlo, a u pozadini Uriah Heep. Legne, ona ga zarobi nogama, prođe joj kroz kosu i kaže: "Oprosti.". "Nema veze, obadvoje smo popili." odgovori. I samo su se zgrabili i vodili ljubav, ”Baš kao na filmu” pomisli. Ležala je i glava joj bila na njegovom ramenu. Gledala je u križ od zlata na lančiću, a on reče: "Jednog dana ćeš nekome biti dobra žena." Sa manjkom samopuzdanja: "Ja??" i nasmije se, pa nastave… Željela je da ostane neko vrijeme uz nju i postavila mu je pitanje koje muškarci mrze: "Hoćeš li ostati sa mnom?" Nije bilo odgovora samo negodovanje. I ubrzo je uslijedio rastanak pod izlikom da sutra ima obaveza. Htjela je sve odmah znati, kako diše, sve utanačiti, a on ju je ispratio s riječima: "Ponesi nešto u sebi i sa sobom." Tada je znala da joj se želja ispunila. Iako je to bio početak i kraj. Zašto? To je ono što ona nije znala. Trebali su se naći za dva dana, ali nisu i zaželi joj lijepi provod za Novu Godinu.
 
Na Staru godinu radi i odluči mu uzeti poklon. Tako je htjela reći hvala. Izabere JOOP dezodorans. Još se nadala mada je znala da je kraj.  Nova Godina. Splitska riva puna i ponoć je odzvonila. Ona i Slave trče da stignu vidjeti vatromet, kad vide Ziju. Zagrli je i poljubi kao da je sve u redu. Gdje će? U “Naš” kafić. Ona i Slave odu  u Atlantide. Pošalje mu poruku: ”Vjeruj u ljubav, sačuvaj nju”, Oliver pjeva, a njoj ruke mrznu jer mu želi reći da u životu vjeruje u hrabrost i borce, a ljubav ako dođe i zato ga zamoli da će trčati za njim da provede 01.01.2005 sa njom.

 Dođe kući i napiše mu sljedeće pismo:
Zejla, (nadimak koji je dobio po pjesmi divljih jagoda, Šejla )

”Ne znam kamo će me život odvesti, ali ako ikad poželim nazvat te i počet plakati jer ti nisi kraj mene, učinit ću to! I onda me možda nasmiješ, a možda ćeš me znati podignuti toliko daleko da osjetim u sebi galeba Jonathana. Hoćeš li mi dati snage za nove priče i nova lica? Sve što radimo je samo jedna priča koja se već nekome dogodila. A najveća težnja je da baš moja ili tvoja ili nečija druga bude posebna… I zato sam tužna cijeli život jer želim promijeniti svijet, ali ne u svijet bez zla nego ”svijet leptira". Leptirići žive jedan dan, a mi 22000 dana i ne poletimo nego ostanemo bez sjećanja. Sjećanja su naši letovi, a moja su bila bolna. S tobom sam bila leptirić. I sve daljnje moje borbe u mome svijetu tmine bit će drugačije jer ću možda dopustiti ljudima oko sebe da i oni imaju priču koja će im biti posebna.
ZAŠTO SU U OVOM SVIJETU POSEBNI – PAMETNI, LIJEPI I BOGATI???

Ono što nosim u sebi godinama je tuga i tama jer nisam još dobila svoja krila sa 25 godina. I kad bi imala s tobom vezu, to bih tražila od tebe jer sama ne mogu doći do njih. Ne želim ‘klasičnog’ momka. Želim momka koji će pronaći snagu u meni i stvoriti čvrstu ženu koja se može iskreno od srca nasmijati i pokazati emocije i senzibilitet kad se to od nje očekuje. I želim kad me pogledaš u oči i vidiš što sam i pokloniš riječima snagu da se i ja borim da budem bolja žena. Mislila sam ti napisati: "Molim te, daj mi priliku da i ja sanjam snove. "Ali kako nećeš biti sa mnom 01.01.2005 pišem ti sljedeće: Nadam se da ćeš ove snove sanjati s voljenom osobom, a ono što je meni ostalo dovoljno je da se sjetim…
UMIRANJE LEPTIRIĆA JE DIO MENE, ALI MOJ NAJVEĆI LEPTIR JE NADA…

Subota je. Zna samo da ga želi vidjeti. Ona i Slave u “Našem” kafiću. Ulazi i zagrli je. Igra biljar sa Slavom. Nes je na šanku. Slave odlazi. Poslije ode i par s kojim su igrale biljar. Ostala je sama, svjesno. Znala je da će je prebaciti doma. Dok se voze priča o Novoj godini. U vrećici na leptiriće bio je poklon, a ona se kao malo dijete obradovala kad mu ga je dala. Pita ju: "Zašto?" "Jer mi je s tobom bilo lijepo.", odgovorila je. Zamolila ga je porukom da joj se javi. Pa kaže: "Nema problema, a mislim i da ću moći naći vremena sutra za tebe." Nedjelja je. Ne javlja se cijeli dan niti šalje poruke. Pošalje mu tri poruke i tri puta ga zove, a zadnja poruka je bila: ”Ponekad biti dio nekoga ne znači voljeti ga nego pružiti mu ruku i dati do znanja da je dio svemira. Ja to danas nisam osjetila i zato sam tužna. Nadam se da shvaćaš da te ne upirem već ti se iskreno povjeravam.” Ponedjeljak je, situacija je ista i ona mu navečer pošalje poruku: ”Leptirići vole cvijeće. Ja najviše volim ruže i one venu. Ti puštaš da vene daleko od tebe. I kad je jednom više ne bude naći ćeš novu, ali tada možda nećeš više željeti ruže.” Sutra se javlja s opravdanjem da je u financijskim i privatnim problemima. Dogovorili su se za srijedu ujutro. Želi ga utješit večernjom porukom: ”Sjeti se kako nam Isus kaže u Bibliji da se vrapci i golubovi ne brinu, a kamoli da trebamo mi. Sve što nam se dogodi u životu nije dobro ni zlo. Nužno je i zato znaj da su i tvoje brige lijepe…”

Probudila se s nadom da će se nasmijati s njim. Da će ostati prijatelji koji se mogu povremeno pomaziti, ali… bila je to duga kava po izgovorenim riječima. Prvo je uslijedila kritika: "Da si mi žena ne bi imala pravo na toliko poruka i poziva." Pa opravdanje: "Nisam ti se mogao javiti u nedjelju sam spavao do 17:00 i otišao sam raditi s prijateljem. Nisam imao kuna na računu. I ovu sedmicu sam radio, imam prekovremene da bi neke financijske probleme riješio." U raspravi se njegov zaključak temeljio na dijametralnosti njihovih gledišta, zapravo da imaju isti cilj i različite putove koje on ne želi spajati. Isto tako smatra da njegove godine (bio je 12 godina stariji od nje) nisu kronološki problem, nego mentalni, jer ga ne bi pratila za još neke tri godine. I tada mu da primjer da u njegovom srcu na livadi koju svi imaju je postavljena kula, a da je u njoj samo livada. "I s vremenom kad je svi pogaze, i ti ćeš je postaviti.", odgovori. "Nikada", samo hrabro kaže. Završilo se primjerom da je ona kao prodavačica koja pokušava prodati traperice kupcu kojemu loše stoje. Osjetila je takav led u srcu, a posebno je iznenadio komentar na poklon: "Ja mušku kozmetiku ne koristim, a pismo je O.K." Izišli su. On je sjeo je na svoju igračku. Ona je izvadila iz džepa narančastu novčanicu i dala mu je. A komentar je bio: "Bit ću nemoralan pa ću ih uzet. Čujemo se i vidimo." Opet je izgubila dio srca svog…

Petak je. Prošetala se sama do «Našeg» kafića. Zija nije tu. Iako se nije nadala njemu tu večer. Došla je s nadom da će Nes probuditi onu strast u očima koju nosi u sebi. I tu je za šankom. Gledala je te oči i njegov smijeh koji je odzvanjao u njoj poput utjehe da će i ona jednog dana shvatiti da je kao i drugi ljudi i imati iskustva, pogotovo u seksualnom pogledu koliko i on. Čekala je priliku, nije se približavala šanku. Prošla je pokraj njega i dobacila: "Nes, nisam ti čestitala Novu Godinu!". "Brzo poljubi me", odgovori i ona mu dotakne obraz. Njegovo nasmijano veselo lice nije uputilo niti jedan pogled u kojem bi joj zamjerio što je izabrala Ziju. I opet sjedi za šankom, ali je  bila u grču. Njeno lice odražava napetost. Promatra Sinišu, Nesa, Sandija i vidi opuštenost, smijeh, a ona se ne može nasmijati s njima. Zašto? U sebi je mislila da ona to ne može. Tada je znala da nikad neće biti dio tog šanka. Fizički mu može pripadati, ali ne i psihički.

 Milan je bio kraj nje i pokušavao razbiti njen grč. Uhvatili su se boksa i on joj je pokazivao položaj ruke u direktu i koliko mora biti blizu suparnika. Naime, ona je mlada boksačica, trenira ga od 10. mjeseca prošle godine. Iza njih je Nes. Vrag joj nije dao mira, gledala ga je, a Milan je shvatio, pa ga zamoli da joj pravi društvo. Osjećala se kao tinejdžerka, nije znala o čemu će pričati, pa nastave o sportu. Između ostaloga se bavio borilačkim vještinama pa ispriča svoje anegdote. Pokušavao je opustiti pričom. Definirao je što je za njega sloboda i veza: "Provedem cijelu večer vani, dođem doma, cura me svuče, opali oralni seks, zavučem se i zaspem s njom. Ujutro mi skuha kavu i dok pijem pita me ‘Kakva je bila noć?”’ Nije razmišljala o odgovoru i zna da bi konkretno za njega to učinila, ali ne i za neke druge muškarce u njenom prošlom ili budućem poznanstvu. Previše smiono i možda malo isprazno je odgovorila: "Ja bi to učinila." Motivirao je križanjem ruku znak nametanja i nadodao: "Ali bi učinila i to." Zapravo joj je dao do znanja da je njen nemir previše očit i da ga uvijek prenosi na drugu osobu. I znao je da je rekao najveću istinu o njoj. Njena emocionalna nestabilnost i nezrelost kočile su sve aspekte njenog života.

 Mogla bi napisati svaku njegovu riječ jer sve što joj je tu večer govorio bilo je da je trgne. To je igra s kojom ju je zavodio, a ona je samo osjećala laganu plimu strasti. Nes je pita: "Je li između tebe i Zije gotovo?". Tada je njen razum prevladao srce i po pitanju Zije samo je rekla ono što je i mislila, da jest. Jer njegove riječi su je boljele i znala je da će je uvijek boljeti… Malo se odmakne i sjedne sama. Razmišljala je hoće li otići s Nesom ili ne. Pogleda ga i pomisli: ”I tebe želi, ali tebi želi dati tijelo jer zna da tvoja ljubav zahtjeva damu, (a ja to nisam), pa da me ponese u sjećanju. To bi bilo dovoljno.” A Zijine riječi su samo odzvanjale u njenim mislima… Na podiju Irena i Blaženka plešu. Nes joj namigne i pozove je da otpleše. Bordo suknja do koljena, mrežaste bičve, majica s dekolteom. Kukovi su joj se gibali i koraci iz Latino plesova zavodili su sve prisutne.

 Nes je gledao i prošao joj srednjakom preko obraza. I ona njemu. To je probudilo takvu strast u njoj. Bože, kako je željela da u njegovoj sobi je u bilo kojoj pozi sa svom agresivnošću pritišće i gleda joj lice dok doživljava orgazam. I otvoreno joj to izrazi:" Želim uživati s tobom…" Ali tada je pitao lukavo: "A zašto bi zaboravila Ziju sa mnom?". I ne razmišljajući i malo lažući sebe i njega glupo odgovori: "Bio bi to moj mali osvetnički poriv." "A onda ništa." odgovori. Zbog ovakvih odgovora smatrala je sebe glupom osobom. Nestao je. I rekli su joj da je otišao. Ona je također željela otići, tražila je prijevoz, nitko nije išao kući. Sjedio je u kaputu i čekao. Okrenula je glavu, lagano se Nes podsmjehuje na šanku. Morala je otići do njega, a on joj opet u šali: "Nema me 15 minuta, a ti odmah odeš." Opet djetinjasto: "Rekli su mi da si otišao."

 Već je bilo 5:00, polako se sve praznilo, Siniša i Nes su bili na šanku, pričali, a ona uopće ne razumije o čemu. Nema životnog iskustva da ih prati i smisao za humor, ma koliko god bi se Nes potrudio ne bi od njenoga razrušenoga staklenog zvona uspio sagraditi realno. Otišli su i sjeli na njegovu igračku. I samouvjereno je rekao: "Znaš da ćeš mi večeras pružiti oralni seks, pa s kojom bi ocjenom sebe ocijenila od 1 do 10?" I ona još samouvjerenije odvrati: "7.5!" Smrzavala se na njegovoj igrački. Prebacio je do auta i odvezao ispred njenog fakulteta, Ekonomskog. Pričali su o motorima, sto mu znače. I po buri i snijegu se nije odvajala od njega. Nije joj želio pokloniti svoje usne, znao je da želi da joj prisloni glavu i poljubi je toliko da joj se usne zamore, ali… "Izabrala si Ziju onu večer, to znaš i da ti se sviđao više od mene.", bilo je opravdanje. Ona mu se ne opravda, a duboko u sebi je znala da nije izabrala, samo je otišla s onim koji je uletio prvi i takva je pohlepna, i laka. Ali usne su joj išle dalje. Započeli su, ali dok joj se glava nije vidjela, on je uspio svoju ruku provući do njenog klitorisa i na kraju je pustio da leži, a njena ruka na njegovim ustima i spušta se… S njenom rukom i svojom pružio joj je savršenu predigru. Jedino što joj se čudno dogodilo vilica joj se ukočila pa je mogla samo osjećati, ali ne i verbalno se izraziti. I sad onako znatiželjno: "Koja je moja ocjena?" "Nisi dobila samo jednu, 2 za tehniku, 10 za srce i 6 za trud, pa ti zbroji." i samo je pogleda. Zemljo, otvori se!!! Opet joj je bilo neugodno. Nastave razgovarati i  zamoli ga jedan poljubac, a on: "Zašto misliš da ću se predomisliti? Ah, vi žene!" 7:30, sviće dan, morali su se izgubiti. Na odlasku, samo mu reče: "Nije mi uopće žao.” "Znam jer da sam očekivao da će ti biti žao, ne bih bio s tobom."

Kako se dobro osjećala kad se probudila, imala je sanjarski pogled o životu i tada  se nadala da će proživjeti još nekakve trenutke s Nesom, ali… Došao je radni tjedan i pojavili su se problemi, ali ovaj put ne tako neozbiljni. Prvo je primila obavijest od biroa da se više nema pravo prijaviti jer je njen dohodak bio veći od 1000 kn, a imala je ugovor o djelu. Dobro je bilo što je primila drugu plaću i to u lijepom iznosu. Problem je bio što je otišla u shopping i vratila se s suknjom, crnim hlačama, dvoje traperica, torbom, kozmetikom i potrošila je skoro cijelu. Što je u tome bilo loše? Njena majka je imala takvu raspravu sa njom o njenoj raskalašenosti. I kao vrhunac svega imala je obvezu napraviti neke ozbiljne pretrage. I to se sve dogodilo u srijedu. Željela je čuti Ziju i razgovarati s njim jer je još cijenila one njihove lijepe trenutke. Nije se javljao. Pošalje mu poruku: ”Jednom kad noć ukrade nebu sve što sam voljela na tebi, bit će mi žao, što nisi tu… Jednom kad usne ne budu htjele u strancu utjehu tražiti… Imam razlog zašto ti ovo pišem, ali ti ga sad ne mogu povjeriti. Samo želim da znaš da se danas tako osjećam. I možda ne znaš da riječima i djelima idem za nečim što nemam, a voljela bih imati. I njene su misli bile s Nesom, ali njega nije mogla kontaktirati. A što bi mu napisala……….? Sutra je bio novi dan, nalaz je bio negativan i to je sve što je bilo pozitivno.

Dolazi petak, razboljela se, drugi dan menstrualnog ciklusa, spavala je cijelo popodne. Probudila se u 21:00 i sva u komi spremala se za «Naš» kafić. Željela je vidjeti, koga i povjeriti se, nasmijati se, naći snagu i dotaknuti usne. A čije? To morate sami shvatiti… Ili je željela vidjeti obojicu. Možda, ali s jednim je htjela otići. Ali nitko se nije pojavio, a ona neraspoložena nije se sa Sinišom, Irenom, Milanom niti nasmijala. Žicala je prijevoz. Jedan momak i dvije cure. Jedna kaže: "Šteta što Zija nije došao, očekivala sam ga." Provokacija, možda, ali ona ne taji, pa kaže: "I ja sam." U autu nije komentirala njihov odnos, ali se odala da ima njegov broj. I rekla je samo: "Pozdravite ga."

Zazvala ga je u nedjelju. Javio se i opravdao da je sa curom, te da će se čut. ŠOK! Došla je sebi i u ponedjeljak ljuta napiše: "Možda sam previše tražila od tebe, ali nije mi žao. Nije mi žao ni truda. Jedino mi je žao što mi nisi bio prijatelj. I neću postaviti kulu jer tada neću moći slobodno trčati po svojoj livadi. Uvijek ću ostati slobodna, otvorena i iskrena osoba. I ako me nitko od ljudi ne bude volio, Bog hoće. Hvala, Zejla." Bila je razočarana sljedećim odgovorom: ”Na poslu sam, ne znam zašto kompliciraš život sama sebi, od običnih stvari uspijevaš napraviti dramu… Svi mi imamo svoje živote i probleme, pa ako je i tako ne možemo ih na silu dijelit s drugima, možda to oni ne žele, ne mogu ili neće, razočarana u nešto, u što, ljude, mene, prijatelja mog, zašto. To je sudar svjetova, tvoj nije moj i ja ga teško razumijem, treba ti netko blizak, zaista blizak, a ne suprotan, kako ti hoćeš, stani na balun, pomalo, daj odmora sebi, nisi u Šekspirovoj drami, moram radit.”

”Ma, tikvo muška ova poruka je laički rečeno značila kad ću te vidjet” napiše. ”Ne mogu reći ni kad ni gdje, nemam vremena ni za sebe, kamoli za druge, shvati kako god hoćeš. Moja posljednja poruka: Jednostavno rečeno, nedostaješ mi. A u sebi se pitaš nedostaje li mi Nes? Nedostaje mi jer s njim zaboravim da sam nesretna. Nemoj mi odgovoriti. Laka ti noć, Zejla.”

Bilo joj je teško zaspati taj utorak navečer jer je znala da je i ovaj put izgubila priliku za svoje snove. Trebala je učiti, ispit joj je bio za sedam dana. Nije mogla, ali je sve druge obaveze nekako rješavala, na životu je držala želja za Nesom. ”Kad će taj petak?” Došao je. Ali noć prije joj je bila teška, nije oka sklopila, a ujutro je imala poslovnih obveza. Pokušala je zaspati popodne, ali uzalud. Učila je. Spremila se i to je bila ona cura u uskim trapericama.Toni joj šalje poruku:» Eno Nesa face na šanku!»

 Dolazeći spušta se niz stepenice i vidi Nesa kako sprema boce. "Al’ si konobar?", pita ga. Zagrli je: "Pomažem ekipi. Vidimo se skoro. Vraćam se." Ušla je, eno Tonija, Sanje… Javi se, ode do šanka, sa smiješkom, javi se Siniši i ostalima. Milanu se zahvali zato što je Nesa prošli put zamolio da joj pravi društvo. Nes je ušao, Milan je šaptao Nesu, a on se samo nasmijao. Mahnuo je. Ušao je Zija. Sanja je gledala, pa joj je jednostavno rekla: "Nadam se da ću danas spavati s Nesom."

 Ode se javiti Nesu, ispričao joj je gdje je proveo prošlih pet dana. Držao je kao kap vode na dlanu. I poslao je plesati sa Sanjom. "Gledat ću te!" samo dobaci. Međutim, ona se javi i Ziji. Diplomatski je razgovarala. Ostavlja ga. Prošla je kraj Nesa, a on je zagrlio neku curu. Svirao je bend. Otišla je u prvi red i plesala. (A zašto?) Da možda još jedan put dokaže da je plitka: jer je željela da Nes to gleda. Pjevač je pohvalio, dobila je pljesak, završio se prvi bis. Na šanku je sjedila s njima. U njoj je bila neka euforija, ali je bila previše hiperaktivna. Pola ih nije čula. Ali nisu se mogli uskladiti. Nes  po običaju je bacao šale, a Zija je bio ozbiljan. Pa je bacio šalu na orgije. ”Najbolje je s tri…”, a ona mu iskreno u šali dobaci:" Ma dosta je i s dvojicom!". Nasmijali su se. I iz znatiželje pita Ziju:»Otkad si s curom?».»Od Nove Godine», odgovori. Povrijedio je. I to joj nije imao hrabrosti reći na kavi. Počne drugi bis.

Pa da nastavi biti u centru pažnje nastavi plesati, ali ovaj put se izvila i do poda. Sjetila se da bi mogla naručiti Šejlu od ‘Divljih jagoda’ Ziji. Ali svirač nije znao pjesmu. Odsvira od ‘Soul Fingersa’ "Baby, you can drive my car". Zija se okrenuo i bjesnio pogledom. (Zašto njemu prvome? Jer je on imao pjesmu, a Nes nije.) I naručila je za Nesa, ali nije je izabrala ona, nego pjevač. I TO VAGINALNU MANIPULACIJU!!! Pogled Nesa je bio još gori od Zijinog. Pjevač joj se približio i s gitarom se spustio, a ona se izvijala, baš kao na koncertima (jedino što je bilo možda malo smotano). Pjesma još nije završila, a ona ode do njih na šank i u želji da dobaci nešto pametno dobaci totalno nešto glupo Nesu: "E Nes, Vaginalna manipulacija." Stala je iza njih, pila je vodu, ignorirali su je. Došla je Blaženka, zagrlila ih. I to je željela i ona napraviti, ali čisto prijateljski. Stala je između njih, a Nes je bijesan dobacio: "Reci nešto!" ”A što” misli se u sebi, pa onako nevino pita: "Mogu li stati ovdje?" Nes zakolutala očima. Zija joj, opet u njegovom stilu, nježnije objasni da ima i drugih žena u tom kafiću. Odmaknula se.

 Došla je do Tonija. Danijela joj je direktno rekla kako je njeno ponašanje neukusno i neprimjereno. Pjevač je svirao zadnju pjesmu, otišla je na svoj posljednji ples. Sandi je plesao u duetu s prijateljem, ona im je ‘motirala’ rogovima i viknula: "Pederi." Približila mu se stražnjicom, a on njoj neverbalno "Odlazi" i srednjakom je pošalje znate već gdje. Na kraju su je uhvatili između sebe u kolo. Završetak koncerta. Totalni fijasko!!! Otišla je po piće. Zija se odmaknuo od šanka, a Nes je ignorirao. Njeni prijatelji odlaze i Zija je otišao. Ostala je zbog Nesa. On se zabavljao s ostalim ženskim društvom. Izbijali su neredi u susjednom kafiću. Zatvorili su ranije. Pitala je Nesa da je odveze, opravdao se da već vozi nekoga. Pitala ga je, hoće li doći sutra, a on odvrati da najvjerojatnije neće. I samo je pogleda: "Al bi došla zbog mene?". ”Bi." "Je li ti to mene ‘pilaš’?" Tuga je bila u njenim očima jer je izgubila i prijatelja i romancu. Krivnja je bila u njoj, samo je to ostalo.Pri odlasku Siniša ga pita: "Ali nećeš baciti curu doma?". "Nije Božić ni Nova Godina"; zatvorio je vrata i nije se okrenuo.

 I nitko je nije mogao prebaciti u kafiću, izišla je zadnja sa Sinišom i Irenom. Po pogledu je znao kako se osjeća pa joj je iznio svoje mišljenje. Sjeli su na svoju igračku i otišli.

 Tako je ostala sama i nije imala u sebi niti dovoljno snage da suzu pusti. Još zapravo nije bila ni svjesna svega što se dogodilo. Nastavila se šetati i zauvijek je poželjela ostati sama, ne može ostvariti snove niti osjetiti što znači biti slobodna osoba. Zato ne osuđuje Crvenu četvrt jer to su žene koje nisu imale snage pobjediti okrutnu stvarnost. A ona…….kamo…….gdje…..i gdje da nađe snagu?

 Stala je na autobusnu stanicu i zapalila. Na skuteru su stala dva momka i bacili je, vidjeli njeno lice, ona im je ispričala što se dogodilo. Oni su joj nato rekli: "Igrala si igru, želiš biti igračica, ali osim što si dovoljno otkačena za to trebaš imati i malo više takta i prave igrače.” Rekla im je da ide pisati priču, a Ante, jedan od njih, samo dobaci: "Kako bi ova priča završila da si otišla s nama dvoje sad na orgije?". Samo se nasmijala. "Eto vidiš da se možeš nasmijati!" i pozdrave je.

Otvarajući vrata stana nije osjećala umor, a njeno lice nije bilo ni u grču već suze koje su padale niz lice osim tuge probudile su u njoj nervozu. Pitala se što osjeća i zašto je to učinila. Sama je sebi lako mogla pronaći odgovor na drugo pitanje. Zapravo je to bila trema od prevelikog uzbuđenja koja je u euforiji izrazila neprilično ponašanje, ali osjećaji…….Znala je da prema Ziji osjećaji nisu više bili isti, zapravo od njega nije osjetila niti dio poštivanja koji je bar iz pristojnosti ili nečeg drugog Nes imao prema njoj prije ove zadnje večeri i to ju je bolilo. I nije razmišljala da li je povrijedila Ziju nego je samo mislila o Nesu. Znala je da u svom životu od muškarca traži zaštitnika sa jako realnim životnim pogledima i takav dojam je ostavio Nes, a strast i požuda u tom trenutku emocionalne rasutosti uvjetovali su da je odlučila i njemu napisati pismo.Ali je zaboravila reći ono zašto bi baš njega voljela ili kao prijatelja ili kao ljubavnika uza se jer je bio jednostavan muškarac, normalan. A Zija joj je ostao uspomena i nije htjela misliti o njemu loše jer je u njenoj naravi da uvijek uzima najbolje od ljudi. Kako tako brzo?Jer kad je netko svojim postupkom svjesno i u «četri oka» povrijedi zaboravlja ga. I sve njene nade i snovi ostali su sa Nesom………

 
U 4:30, 22.01 rođena je ova priča. Nije ništa spavala, odgodila je ispit, tri dana je živjela na kavi i duhanu i posljednje što je mogla otišla je u subotu u «Naš» kafić i predala sljedeće pismo za Nesa:

Dragi Nes,
Odlučila sam ti reći kako se danas osjećam i iskreno što se u meni događalo. Nisam oka sklopila sinoć i danas živim od kave i duhana. Sinoć sam pričala sa Sinišom, pa me je savjetovao: "Ti kad dođeš u «Naš» kafić moraš biti svoja i opustiti se. Jer u suprotnome ostavljaš dojam kakva nisi i ljudi te drugačije doživljavaju. Ne možeš doći ovdje i tražiti nekoga." Ja to ne mogu. Nisam došla tu tražiti nekoga, ali sam uočila tebe i Ziju. Onu večer na Badnjak otišla sam sa Zijom jer je bio prva prilika od Vas dvoje. Ono što se dogodilo što se dogodilo između nas i ono što volim kod Zije i što ću uvijek voljeti je osjećaj nježnosti koji mi je ostao u uspomeni. Bio mi je prvi roker u životu. Mi smo bili zajedno u petak, a u srijedu smo ja i Zija bili na kavi i zapravo sam bila razočarana jer nisam dobila niti jedno hvala. "Hvala ti na svoj pažnji, ali ja ne mogu ostati s tobom jer imam curu". Pokušao mi je objasniti na primjeru da sam ja kao prodavačica koja pokušava prodati traperice kupcu kojemu loše stoje. Tada se zapravo srušila svaka želja za vezu, jedino možda ono što je ostalo bilo je za povremeno spavanje i prijateljstvo. I onda je došao petak i nekako cijela večer s tobom je bila odmor, zabavna. Osjećala sam se kao da je sve jednostavno. Ti si bio nešto lijepo i istina da scena kad si približio svoj srednjak ustima i došao rukom do mog klitorisa bila je takvo uzbuđenje da sam jedino počela sanjati o tome da sam s tobom. I to ću uvijek pamtiti takvo tvoje lice. Ti si mi pružio kratku strast. Nisam te vidjela dva tjedna i ovaj tjedan prije nego što sam ušla znala sam da si tu. Isplanirala sam kako bi trebala držati distancu, ali nisam. Ja te sad ovim pismom molim da mi oprostiš što sam napravila budalu od sebe. Sinoć sam išla sjedit na dvije stolice. Ne znam je li ti zasmetalo što si bio druga želja i to vaginalna manipulacija. Ali Bože ti za mene jesi vaginalna manipulacija. Jednostavno samo sebe pitam što bi bilo da sam ostala sa svojom ekipom i da se nisam ‘vrtila’ toliko oko Zije. Bi li bio drugačiji prema meni na šanku i bi li me odvezao doma. Boli me što si rekao: "Nije Božić ni Nova Godina!". Ono što želim od tebe barem je onoliko da te ponesem u uspomeni i zbog toga što nemam iskustva i što si ostavio nedovršen posao voljela bi da ga dovršimo: ”Želim spavati s tobom.” Zašto? Jer sam još napaljena od one večeri na tebe. Želim da mi pružiš priliku ne da te volim, nego da se imam čega sjetiti. Volim osjećaj kad uđem i vidim tipa na šanku kojeg sam imala i onda mu se javim.
Sa nadom, Jelena

Ostavila mu je broj mobitela, ali se nije javio. Zato zna da ga je izgubila i ovu priču posvećuje Nesu i s njom se oprašta od desetke za srce, koju je dobila.

 Isto tako posvećuje je svojoj sestri koja se u teškim životnim situacijama brinula za nju i kojoj nije imala hrabrosti reći što se dogodilo. Volim te, seko!
I Nese, htjela je otići s tobom, ti imaš vatru, strast za životom, nemoj je nikad izgubiti… Uvijek ćeš biti dio njenih misli i njenoga srca…

Za kraj neka pitanja za Vas čitatelji:"Slažete li sa sljedećim osobama i kojom?". 
Toni:"Tvoje ponašanje je ispalo vulgarno, nemoralno, nimfomanski kao u Smokvinom listu?"
Intelektualna rokerica: "Ljudi neće vječno tolerirati tvoje pogreške, steći ćeš imidž koji nećeš moći popraviti i izgubit ćeš prijatelje!" 
Blaženka:"Zašto forsiraš?"
Siniša:" Moraš biti svoja i ne očekivati uvijek naći nekoga."
Danijela:"Nisam mogla spavati do 4 ujutro, šokirala me , ispala je laka! I kako je mogla reći Sanji što želi s njim tako otvoreno."
Ante na skuteru:"Nisu bili pravi igrači."
Sandi:"Nemaš se zašto ispričavati, nisu te prihvatili."

Ona:"Dovela sam ih u neugodnu situaciju, ali isto mislim da su to mogli prikriti tako da su napravili sprd ne od mene nego od situacije, a što se tiče Danijele mislim da ako tako razmišlja da je mogla doći do šanka i odvući me, a ne situaciju prepustiti meni jer imam dovoljno godina da mislim o sebi. Svejedno sam ljuta na sebe.»
I pita se: je li je glupa ili uporno želi biti nešto što nije i ne može biti ili joj vi dragi čitatelji pronađite odgovor……..Što bi se dogodilo da nije otišla sa Zijom na Badnjak?
A što je htjela od Nesa? Savršenog ljubavnika koji će se uvijek ponašati prema njoj prijateljski, a ljubav s njim……..možda ako bi on to želio.
Kako je tako brzo prešla s Zije na Nesa? Jer je željela čuti da je draga i da će imati ponekad vremena za nju….A Nes nije pokazao da će nešto možda dati pa se nije imala čemu nadati…….

I opet se sjetila Tina …………….Samo se pitala bi li joj pomoglo da je kao prijatelj bio uz nju………..

Od Nesa nisam dobila pravo da Vama dragi čitatelji objavim ovu istinitu priču, ali ja sam se na to odlučila jer je u ovu priču uložilo trud dvoje ljudi ( kojima se ovim putem zahvaljujem) i ja!
 
Vaša ona
Jelena Duraković
[email protected]

Share

About Author