Moto priče — 30 studenoga 2003 -

Pišem povodom objevljenog teksta o iskustvu i sposobnostima mladih vozača. Moram priznati da me taj tekst nagnao na dubokoumno razmišljanje i mislim da će se mnogi mladi vozači složiti sa mojim razmišljanjima u pogledu kupnje novog motocikla jer sam ja i sam na kraju krajeva član te sve veće populacije. Ja nemam još punih 18 godina i svi mogu lako pretpostaviti zašto netko poput mene jedva čeka 18. rođendan. A evo kako ja vidim tu situaciju. Prvo što se svatko treba zapitati jest odakle želja za motociklom? Objektivni, nepristrani promatrač mogao bi reći da su 2 kotača + motorni pogon = smrti. To nije tako i to gledamo na cesti svakog dana. Kod mene se ta ljubav rodila pred nekakvih godinu i pol. Prije toga mi nije padalo na pamet uopće sjesti na motocikl jer mi je okolina bila vrlo striktna oko toga a i stari mi je uvijek ‘sugerirao’ da se kanim motocikala. Oprečno mišljenje se u meni javilo pri odlasku sa jednog post-ljetnog tuluma gdje nisam imao izbora nego ići kući da me jedan gazdin pajdo otpelja na brand new Yamahi R6. Nije mi se ta ideja baš pretjerano sviđala, ali nisam imao izbora. Pomisao da sam lutam Dubravom noću mi se baš i nije sviđala pa sam bez većeg oklijevanja ipak na kraju pristao. Ono što je uslijedilo, obilježilo je daljnji tijek mojeg života i potpuno preusmjerilo moje ciljeve u životu. Mislim da je to upravo ono što je noćna mora svakog starog kojeg ne voli motore, a njegov sina da. Mislim da ćete se svi vi sa konzervativnim stracima sjetiti sebe u sličnoj situaciji nekad davno ili ne tako davno. Ta ne preduga vožnja mi je obilježila tu noć i sljedećih par tjedana. Nikad neću zaboraviti tu vožnju. Nisam se doma hvalio s tim jer sam znao da me neće baš dočekati s obredom za doček kad bi im saopćio radosnu vijest. Naravno, prvo što netko može učiniti u toj situaciji jest naučiti voziti motocikl pa sam to učinio na KTM-u sa 50 ccm. Skuteri me nisu uopće zanimali kao i svakog istinskog ljubitelja. Do današnjeg dana sam sakupio ponešto iskustva i neke osnovne tehnik. Vozačku nemam jer čekam ono pravo.

Kad se napokon ugrabi vozačka dozvola ono što se čovjek treba zapitati je Što hoću? Što želim? Ne u smislu koji motocikl kupiti nego što će taj motocikl predstavljati za mene i moju okolinu koji god bio. Kroz malo razgovora sa sličnim vršnjacima uviđam da su motivi uglavnom slični. Međutim, prije kupnje malo jačeg motocikla čovjek se treba dobro zapitati hoće li biti sposoban u svakom trenutku kontrolirati svoje nagone. Primjerice, meni je želja kupiti Yamahu R1. Netko će me nazvati idiotom i da nisam shvatio text koji komentiram, ali i u tome postoji zdrave logike. Ono što je osnovno, bazno kod ljudi je ljudska sloboda. Nitko nikome ne može zabraniti da si kupi željeni motocikl (osim njemačkog zakona o mladim motociklistima) jer to je ljudska sloboda. Ali tu treba, kao što kaže text uključiti zdravi razum. I kao što kaže autor naš um se namjerno limitira od očite neposredne opasnosti. Mi podsvjesno (neki od nas) ne želimo vidjeti da postoji mogućnost opasnih ozljeda pri najmanjoj situaciji gubitka kontrole. Jer na motociklu ne postoji hrpa metala i 158 zračnih jastuka koji nas uguše svojim djelovanjem. Ono što postoji je kaciga odjeća rukavice i beton u koji udarimo. Da bi se to izbjeglo, čovjek treba biti razuman. Kad na autoputu čovjek prvo čuje, a zatim uoči zujalicu koja ga prolazi pri nekih 200 km/h dok mu Akrapovič pjeva pjesmu ‘rokni me u šestu’ pomislit će luđak, kreten, budala, dabogda izgino na sljedećem zavoju. Uistinu, ako se vozač na tom istom motociklu zapusti pri toj brzini šanse za preživljavanje su mu veće ako skoči iz helikoptera. Onda se čovjek zapita, pa zašto? Zašto netko riskira život na takav način? Iz nekakvog gušta, iz dokazivanja, možda stvarno želi poginuti? Ali ono što nas nagnava da nekad okrenemo tu desnu ručku malo jače je taj prekrasan osjećaj slobode koji nas obavija i osjećaj kontrole nad tolikom snagom. Jednom prilikom sam dok sam se pijan vraćao iz diska u Crikvenici uočio svoju najveću ljubav R1 crveno-bijelo-crnu. Pogled nisam odvojio cijelim putem dok sam prolazio i morao sam stati da ga pogledam po tko zna koji put. I onda je iz pekare ispred izletio frajer i dobacio mi da sjednem.(visoki ćelavi meštre ako ovo čitaš možda slučajno negdje, hvala od srca). Rekao sam da neću, da će doći gazda motora i razbit me. I on je viknuo da je njegov i bacio mi ključ. I zajašio sam ga. I svatko normalan bi odmah gurnu ključ u bravu i upalio ga da barem malo turira ako ništa. Ja nisam. Nisam to učinio jer sam znao da ako se tako ponesem bit ću tipični balavac koji gine čim se dočepa ključa od željenog motora. Ne želim biti takav idiot. Upravo to je poanta cijele ove priče. Prva stvar, ljudi ne bi trebali biti gamad koja govori rečenice tipa ”e konju kupi si R1 pa moš’ i lijes” jer s takvima stvarno nitko ne želi imati posla. Nadam se da se slažete. I druga, važnija stvar, onaj tko je mlad a želi kupiti jak motocikl mora biti svjestan što dobiva u ruke jer to je u neku ruku oružje i to moćno. Mene pri pomisli obuzima strahopoštovanje kad pomislim kako će biti lijepo sjesti na R6. Ali meni ne pada napamet sjesti na njega i voziti na zadnjem, ići brzo, i slične valentinorossijevske, zagrebačkoforserske finte jer si mogu skratiti život. Čovjek uči dok je živ, a mislim da će se svatko složiti sa mnom ako malo promisli. NA MOTORU SE NE MORA POGINUTI. Ako je čovjek nesretan spotaknut će se o kamen, lupiti glavom u rinzol i ubiti se. Ljudi koji su stručnjaci, instruktori vožnje i ljudi s prometnog fakulteta, mi govore da se normalnom i odmjerenom vožnjom bilo kojeg motocikla, pa i GSX-R 1300 Hayabuse, može lijepo i normalno sudjelovati u prometu. To bi vi iz MK Motori trebali znati pošto ste iskusni, ali ako mi ne vjerujete, pitajte ih sami.

Zaključak je ovaj. Sve je u glavi vozača. Njegova je odluka hoće li magistralom voziti 80 ili 180. Njegova je odluka hoće li maksimirsku proći na oba ili na samo jednom kotaču. Problem je što iskusni vozači govore vrlo pogrdne riječi o nama mladima a zapravo su oni najluđi. Netko pametan je jednom rekao:”Motociklist gine kako god okreneš. Ako je mlad, ne zna, pa pogine, a ako je star misli da zna, pa pogine.” Na vama je da nam pokažete, a nama je da vas slušamo i učimo od vas. ALI DA NE DIVLJAMO.

Inače ljubitelj Yamahe,
Ducatony

Share

About Author