Savjeti i škola vožnje — 07 ožujka 2006 -


Uz potpunu opremu, i dobra vidljivost je
jednako važna… Pa čak i važnija!!

Pogledajte oko sebe u ljetnim danima, kada su ceste pune motociklista; mnogi od njih su, i u najvećoj vrućini, svjesni sigurnosti i potrebe zaštite, pa jakne sa štitnicima, kacige, hlače sa štitnicima i moto-čizme ne skidaju sa sebe. To je jednostavno tako, i tako treba biti, jer nema većeg prioriteta od sigurnosti! Kada su i mene mnogi pitali da „kako mi se da“ na ljetnom suncu i vrućini nositi jaknu, prsluk, čizme itd, uvijek kažem da mi je vruće, ali i da se od vrućine još nitko nije razbolio, dok od vjetra i hladnoće je. I što sad?
 
Svijest o nošenju zaštitne opreme treba biti osnova svakog motociklista. Na žalost, da me ne shvate krivo neki ljudi, ali statistike i u Europi i u SAD-u govore o najvećem broju poginulih motociklista iz redova vozača „R“-ova. Mnogi od njih su i kod nas obrazac glupana na motoru, koji si dozvoljavaju da se moto-oprema sastoji od japanki, kratkih hlača i sunčanih naočala, a sigurnost i „povećavaju“ kacigom. Na ručnom zglobu, naravno… Takvi imaju potrebu za stalnim „luftanjem“, mada nije baš jasno kakva vas vrućina može mučiti na 160 km/h, a nerijetko i više…?? Pa da je i plus 40, na tim brzinama ne postoje vrućine! Druga krajnost su mladi vozači skutera, koji najčešće isto nemaju nikakvih zaštita, mada je uvjerenje istih, zašto se tako ponašaju, ponešto drugačijih argumentacija…
 


Odvojite vrijeme i podesite svjetla na svojem motociklu!!
To vas ne košta ništa, a može značiti život…
 

Tako dolazimo do činjenice da mi sami doprinosimo povećanju stope smrtnosti zbog vlastitih pogrešaka u prometu, kao i da smo žrtve nekih drugih uzroka i ponašanja sa kojima i nemamo dodira, ali kao takvi predstavljamo dvije glavne grupacije učesnika u prometu na dva kotača.
 
Jedan od vodećih uzroka smrtnih stradanja, kao i teških ozljeda za motocikliste, je to što nisu bili viđeni od drugih motociklista! Mnogi od nas su poginuli jer ih nije vidio drugi motociklist. Nije stvar u tome da nas ljudi u automobilima ne žele vidjeti, već nas oni jednostavno ne vide! Motociklisti se jednostavno uključuju u promet po „navici“, kao da su u automobilu, umjesto da se uključuju u nekakvom modusu povećanog opreza i opasnosti, jer vožnja motocikla upravo to i zahtijeva! Kada se sa automobilom uključujemo u promet, nekako nam je normalno da istodobno palimo radio ili cigaretu, podešavamo CD, sređujemo poruke ili mobitelske razgovore, jedemo sendvič ili neko „lisnato“… vožnja postaje više refleks nego neka ozbiljna, promišljena radnja! 

Na motociklu nikada dosta
svjetla, nikada niste
dovoljno vidljivi…

Najviše problema nastaje kada se nalazimo u tzv. „zoni“, iliti u krugu manevriranja nečijeg automobila ili, još gore, motocikla! I mi stvaramo sami svoju zonu, a opasnost nastaje kada se dvije zone počnu preklapati u svojim površinama. "Zona" je opasna za svakog učesnika u prometu, ali može biti katastrofalna za vozača motocikla. Najbolji način da bi se umanjilo opasnost po sebe je maksimalno privući pažnju na sebe, na svoj motocikl, i na svoju prisutnost! Svatko će i bez nekog posebnog napora zapaziti neki veliki kamion, dok je vaš „tajušni-majušni“ motocikl sasvim druga priča. Isti se vrlo brzo, vrlo lako, i vrlo neprimjetno može uvući u nečiju zonu, bez da uopće privlači pažnju na sebe. Nama motociklistima treba puno veća površina da bi bili vidljivi, i svaki detalj i svaka radnja, koja vam mogu pomioći da budete vidljiviji, može biti vrijedna vašeg života!
 
Hvala Bogu, postoje neke jednostavne i jeftine stvari koje možemo napraviti da bi, za početak, uvelike povećali šanse da budemo viđeni na prometnici. Neki potezi zahtijevaju samo nekoliko minuta našeg vremena i malo dobre volje!
 
Zato bih odmah počeo sa onim detaljima koji su i zakonski obvezni kao sigurnosni elementi. Da li se vozite po danu sa upaljenim svjetlima? I dok vam je po noći potrebno oboreno ili kratko svjetlo (jer pojmovno „dnevno“ svjetlo u biti ne postoji kod nas, obzirom se isto spominje u zakonu kao nasljeđe i prilagodba stranih zakona, ali se pravo dnevno svjetlo treba ugraditi u vozilo, i ono nije niti kratko, niti pozicija, a niti dugo svjetlo…), koje treba biti dobro podešeno, tako vam po danu treba dugo svjetlo, isto tako dobro podešeno. To znači da to dugo svjetlo treba biti podešeno tako da ne baca predaleki svjetlosni snop, nego da je samo malo višlje podešeno od oborenog svjetla, taman da bude na nekoj granici izuzetne vidljivosti i zasljepljivanja. Drugim riječima, dugo svjetlo na motociklu treba „iritirati“ druge učesnike u prometu, a to može rezultirati samo – pozitivnim učinkom! Ili, bolje rečeno, većom vidljivošću vašeg motocikla!
 

Zakon u RH propisuje bijela … … a ne žuta svjetla !

 

A koliko puta ste vidjeli motocikliste u vožnji bez ikakvog svjetla? Ili da ima upaljeno neko svjetlo koje šara po asfaltu nekoliko metara ispred motocikla, bez ikakvog vidljivog snopa za druge učesnike u prometu, praktički bez ikakve koristi osim tješenja samog sebe „ne mogu mi ništa, ja imam svjetla…!“?? Ako imate propisno i ispravno podešeno svjetlo, kao i pomoćna svjetla (na nekim motociklima), uvelike povećavate svoju vidljivost u nečijoj zoni i općenito u prometu, pa ste često vidljiviji i od podosta većeg vozila! Stoga odmah odvojite vremena i podesite svoja svjetla na ispravnu visinu snopa (i ne živite u uvjerenju da su ista u redu samo zato jer oni ljudi na tehničkom nisu ništa rekli…)! To može značiti vaš život, i puno doslovnije nego što se to vama čini.
 
Za neke koji vjeruju da „glasni auspuh čuva život“, ja bih rekao da „glasno svjetlo čuva život“! Naravno da svjetlo nije glasno, ali je učinkovitije od glasnog auspuha i trube! To kažem stoga jer zvučni signal u prometu ne određuje iz kojega smjera i od koga je isti došao, dok se svjetlosni snop vidi i vrlo se precizno može odrediti od koga je i gdje se isti nalazi. Sa druge strane, zvučni signali počesto i nisu zakonom dozvoljeni u naseljenim područjima, pogotovo u blizini bolnica. Maksimalno povećajte svoju zonu ispred sebe, i time ćete već uvelike smanjiti šanse da No. 1 uzrok smrtnosti članova našeg motociklističkog bratstva, a to je „ne biti viđen od ostalih učesnika u prometu“, više ne bude na vrhu te tužne top-liste.
 
– kraj prvog dijela –
 

Share

About Author

admin