Savjeti i škola vožnje — 19 veljače 2006 -

Nije rijetkost da nakon padova/prometnih nezgoda, osobito onih teških, na kraće ili dulje vrijeme izbugimo želju za ponovnim sjedanjem na motocikl, odnosno da nas strah sprječava u tome. Česte prometne nezgode i stradavanja naših prijatelja, poznanika i ostalih motociklista, također mogu rezultirati izbjegavanjem motocikla i pojačati osjećaj straha.

U ljudskoj je prirodi i posve razumljivo osjećati se tako neko kraće vrijeme. U tom slučaju, vrijeme će učiniti svoje i vi ćete se brzo vratiti uživanju u vožnji motociklom.

No, problemi nastaju kada nas strah obuzme u toj mjeri da u potpunosti odustanemo od vožnje. Naravno, govorimo o slučaju kada je strah razlog našeg odustajanja, ne gubitak želje. Iako je ovo ponekad vrlo teško razlučiti jer gubitak želje može i često hoće biti posljedica pretjeranog straha, razlika postoji i nužno ju je razumjeti. U takvom slučaju, gubitak želje izazvan strahom prividan je i ne znači da smo prestali voljeti motocikle, već samo da smo ‘obrambenim mehanizmom’ privremeno tu želju potisnuli. Nasuprot tome, stvarni gubitak želje moguć je jedino kod osoba koje su motociklima pristupile kao običnom prijevoznom sredstvu/sredstvu površne zabave i takvim su događajem/ima ‘prirodno’ filtrirani iz sfere motociklističke populacije. Na njih se ovaj tekst ne odnosi, a vi, čitajući ovaj tekst, najvjerojatnije niste dio njih.

Dakle, željeli biste, no ne znate kako – strah je prevelik…

1. Mentalni oporavak – Prije svega, dozvolite si neko kraće vrijeme ‘mentalnog oporavka’, vrijeme u kojem nećete razmišljati o motociklima i padovima/nezgodama, već se što je više moguće okupirati ostalim stvarima koje vas vesele. To vrijeme nikako ne smije biti predugo, kako ne biste ostvarili kontra-efekt. Iako je posve individualno, mogli bismo to vrijeme uopćiti na otprilike dva tjedna.

2. Pripremna faza – Zamolite nekoga da vam pokrije motocikl i spremi ga u garažu, nemojte ga uopće gledati. Poželjno je da u ovo vrijeme često budete sa svojim prijateljima/poznanicima motociklistima, no nemojte razgovarati o nezgodi, nego isključivo o lijepim i zabavnim temama, između ostalog vezanim i uz motocikle. Ovo je vrlo važno radi produbljenja osjećaja pripadnosti, koji je često jači od straha, te pripreme suočenju i vraćanju potisnute želje za vožnjom i sudjelovanjem.

3. Suočenje – Kad se osjetite spremnim, u pravilu nakon nekoliko dana, zajedno s njima porazgovarajte o vašoj nezgodi. Analizirajte što se, gdje, kada, kako, zašto i s kim/čim dogodilo. Ako je ikako moguće, nastojte to činiti sa stanovitom dozom humora (ne i površno). Nakon analize, doći ćete do jednog od dva zaključka – "ja sam kriv(a)" ili "netko drugi je kriv".

4. Interpretacija – Ukoliko niste skrivili nezgodu, nemojte pasti u zamku i pomisliti kako ste upravo zbog toga nemoćni i da će vam se ista stvar opet dogoditi jer tu ništa ne možete promijeniti. Upravo suprotno, nužno je shvatiti kako ste u oba slučaja vi ‘krivi’ – što je odlična vijest! Kako to? Dokle god ste vi krivac, vi ste i pogriješili, a ponavljanje vlastitih pogrešaka moguće je spriječiti. Ali ja nisam pogriješio! Jeste, pogriješili ste utoliko što niste predvidjeli opasnu situaciju i/ili ispravno/pravovremeno na nju reagirali – inače do nezgode ne bi došlo, zar ne?

S druge strane, nemojte pomisliti da ste zbog toga nesposobni za vožnju motocikla. Vožnja motocikla podrazumijeva konstantno učenje i unaprijeđivanje vlastitih sposobnosti, od tehnika vožnje do predviđanja situacija u prometu i pravilnog reagiranja na iste. Gledajte na to kao dodatno, vrlo bitno, iskustvo koje će vas učiniti boljim/sigurnijim vozačem – nikako lošijim!

5. Odluka – Nakon što ste shvatili da imate mogućnost promijeniti stvari i dalje nastaviti s vožnjom, odnosno da je vaša sigurnost gotovo u cijelosti isključivo u vašim rukama, skinite ceradu s vlastitog ljubimca i neko vrijeme sjedite pored njega. Gledajte motor, razmišljajte o svemu što vas s njim u svezi veseli i čvrsto odlučite – vraćam se motociklu, vraćam se vožnji, vraćam se uživanju, no ovaj ću put pametnije i sigurnije. Budite sretni što ste tako vrijedno iskustvo platili tako malo.

6. Prva vožnja – S prvom vožnjom treba početi što je prije moguće. Naravno, ukoliko vam to vaše fizičko i tehničko stanje motocikla dozvoljava. Nemojte misliti kako je sve po starom, kako će vam vožnja odmah biti ugodna i kako ste riješili sve probleme. Velike su šanse da ćete se s vožnje vratiti nezadovoljni i pomalo preplašeni. To je posve normalno, vrijeme će popraviti situaciju. Nemojte pretjerati, u početku nemojte voziti svaki dan. Vozite polagano. Što češće nastojte pauzu u vožnji iskoristiti za razgovor s kolegama motoristima. Ni u kojem slučaju nemojte voziti pod utjecajem alkohola i/ili drugih opojnih sredstava!

7. Vježbanje – vježbajte tehniku vožnje što češće i što više. Prilikom svake vožnje predviđajte ponašanja ostalih sudionika i misaono konstruirajte izbjegavajuće putanje. Čitajte što više knjiga, časopisa i ostalih kvalitetnih članaka o motociklima i načinju njihove vožnje. Postupno povećavajte brzinu vožnje, naravno, u granicama razumnog. Ukoliko možete, svakako posjetite neku stazu/pistu/zatvorenu površinu i oslobodite se straha. Educirajte druge, prenesite im svoja iskustva, pomozite im.

Sigurna vožnja motocikla nije lagana, ali vi ste borac – zar ne?

8. Misija

Zapamtite, vi ste na misiji koja se zove ‘motociklom kroz život’. Uživat ćete u svakom slučaju, no koliko ćete brzo stići do kraja, ovisi samo o vama.

Želimo vam što dulje uživanje u vožnji! Ukoliko za tim osjetite potrebu, javite nam se – na ovoj smo misiji zajedno.

Share

About Author

admin