Naši testovi — 19 listopada 2006 -
Nijednom motoristu, pa ni onom koji sam sebe smatra početnikom nema ništa slađe od mogućnosti da isproba neki drugi motor, da ga usporedi sa svojim i na taj način obogati svoje motorističko i vozačko iskustvo pa i da pronađe novi „mračni predmet želja“.
Zahvaljujući Dariu iz karlovačkog KMS, poznatog i priznatog dileru i servisa motocikala marke Kawasaki, priliku da za www.motori.hr  isproba njihov prodajni hit, mali naked Kawasaki ER-6 N dobio je Dylan.
 
Takva prilika se ne propušta, pa sam se jednog krasnog ljetnog jutra otpravio put Karlovca, rutom koju moj Twister već maltene zna napamet. Twistera sam predao u vrijedne i spretne ruke KMS-ovih servisera, a pred vratima me je već čekao blistavi, žuti Kawasaki ER-6 N ABS. Motor nažalost nije bio do kraja razrađen pa me je Dario (doduše nepotrebno) upozorio da ga ne tjeram u visoke obrtaje. Nepotrebno zato što ganjanje na rubu crvenog ionako nije moj običaj, a pogotovo kad se prvi put susrećem sa motorom i još tome tuđim.

Vrijeme dok se žuti Kawić zagrijavao iskoristio sam da obiđem oko njega i pogledam detalje koji malog Kawasakija čine toliko posebnim.

Najprije u oči upadaju maska koja okružuje okomiti far i čudna kvrga nad njom u kojoj se kriju instrumenti. Moram priznati da mi je taj detalj izgledao ne samo čudno već i ružno dok sam ga gledao na slikama, ali izgleda potpuno prihvatljivo, čak i simpatično uživo, a poslije višesatnog druženja s motorom i privikavanja na njegov izgled, ako ga se ne može proglasiti lijepim, onda zaslužuje barem pridjev šarmantan.

Slijedeći detalj koji se rijetko viđa je izostanak klasične ispušne cijevi. Kao i kod Buella, uzalud obilazimo motor i tražimo je sa strane ili ispod sjedala. Na ovom motociklu ona završava tik ispred stražnjeg kotača s desne strane. Na žalost, sa suprotne izgleda dosta neugledno, gotovo kao obična kutija za kruh. No već i takav serijski ispuh daje prekrasan dubok zvuk tipičan za dvocilindrike, iako je ovaj zadržao paralelnu a ne V konfiguraciju koja se smatra garancijom lijepog zvuka .

Okvir je jedan od atraktivnijih detalja ovog motocikla, zlatne boje sa atraktivnim ukoso postavljenim stražnjim amortizerom. Spojeno sjedalo veže se na kratak rep, a cijeli taj stražnji kraj izgleda dosta golo baš zbog nedostatka ispušne cijevi. Zbog toga se ističu velike ručke za suvozača.

Još jedan detalj se vizualno ističe, a to su lijepi nazubljeni diskovi sa četveroklipnim kliještima na prednjem kotaču. Ovaj je motor bio uz to opremljen i sistemom ABS.

Kawasaki je sa ovim modelom dosta iznenadio motorističku javnost jer nitko nije očekivao toliko veliki odmak od uvriježenog dizajna naked motocikala pogotovo kod jednog budget modela. S druge strane, cijenom nije mnogo odskočio od svog ipak već dobrano zastarjelog prethodnika ER-5 bez obzira na moderni dizajn, kvalitetnije komponente i osjetno pojačanu mašinu. Sve to ( a uz činjenicu da generalni uvoznik za Hrvatsku ima vrlo poštenu politiku cijena ) ga čini vrlo privlačnim odabirom.

Mašina ovog motocikla se bazira na starom agregatu od 500 ccm, ali je potpuno nanovo konstruirana. Iako veće zapremine manja je od stare, sa 650 ccm razvija 72 KS pri 8.500 okretaja.

Po prvi put sjedam na motor. Motor je jako uzak, takvo je i sjedalo, pa se sa cijelim stopalima posve opušteno oslanjam na tlo. Ispred mene je visok i uzak rezervoar, upravljač malo otvoreniji od onoga na koji sam navikao, fuziči su samo malo više i unazad postavljeni nego na mom ER-5 pa noge nisu pretjerano savijene. Na tabli instrumenata vidim odraz svoje kacige. Gore je okrugli obrtometar sa crvenim poljem koje počinje na 11.000 okretaja, na njemu su kontrolna svijetla pritiska ulja i temperature, a dolje je digitalni displej mjerača brzine, lijevo i desno su kontrolne žaruljice svijetla, žmigavaca i lera.

Stiščem kvačilo i ubacujem u brzinu. Očekujem onaj zvonki klang tipičan za moj motor, ali on izostaje. Mjenjač je tvrđi nego na ER-5 i začudo ima duži hod nego što sam to očekivao.

Izlazim na cestu. Ispod mene je novi motor, preda mnom vijugava cesta koja vodi prema moru, mom uzbuđenju i radosti nema kraja. Isprva se pomalo nesigurno probijam kroz gradski promet no svakim metrom osjećam se sve bolje na tom motoru, položaj mi je sve prirodniji, i do izlaska na otvorenu cestu već mogu reći da vozim! Iza mene je već nekoliko tisuća kilometara na Kawasakiju ER-5, pa nisam više potpuni početnik. Malo jače odvrćem gas da vidim gdje su ta 22 konja razlike od mojeg motora, i evo ih, tu su, spremni da povuku i odvuku me u brzine koje policija nagrađuje sa tri kaznena boda i podebljim snopom novčanica… Zadržavam se u onim obrtajima koje mi je Dario preporučio prije vožnje, a oni mi daju brzinu od 100 do 120 km/h, sasvim dovoljnu za mene i svu pažnju posvećujem zavojima koji me čekaju na staroj Riječkoj cesti. Mom uživanju nema kraja, motor se lagano spušta u zavoje, precizno ih prati i mirno ubrzava na izlasku na pravce. Imam osjećaj da niže spuštam motor u zavojima nego svog Twistera, ali ispod mene su sedamnaest colni kotači sa gumama 120 i 160 pa je to sigurno više njihova zasluga nego mojih naglo naraslih vozačkih sposobnosti. Ovjes sve to skupa odlično prati po ovim kratkim zavojima, makar ga je pritisla moja, kako bi to formulirao Bandit „atletska građa“.

Ispred mene je komad prazne ceste. Hajde da isprobamo taj famozni ABS! Dosta sam čitao o tome kako najefikasnije iskoristiti ABS na motociklu ( potrebno je u prvom trenutku zakočiti stražnjim kotačem pa onda prednjim da se izbjegne prenos težine na prednji kraj i tako maksimalno iskoriste mogućnosti obje kočnice ), pa sam jako nagazio na stražnju kočnicu i tren kasnije dokraja stisnuo prednju, onako kako bih to panično napravio u nekoj opasnoj situaciji. Ništa! Čak i taj nagli i snažan pritisak na kočnice ( kakav bi me na mom Twisteru već lansirao na asfalt!) nije uključio ABS! Motocikl se skoro zaustavio. Pravca je još uvijek bilo dovoljno, pa hajdemo probati još jednom. Ovaj put sam zbilja „muški“ nagazio na kočnice i tek sada sam osjetio podrhtavanje ručke ispod desne ruke kao znak da ABS radi svoj posao. ABS na stražnjem kotaču ni tada nije uključio ( ili to možda radi na tako blag način da ja to nisam primjetio? ). Dakle, na suhom motor koči odlično, cijeli jedan svemir bolje nego ER-5. Kasnije sam namjerno kočio samo stražnjom kočnicom i ona ima znatno lošiji učinak od prednje, tako da njom nisam bio u potpunosti zadovoljan, no to se možda može pripisati još ne potpuno razrađenom motociklu. No dobro, i onako se stražnja kočnica uglavnom manje koristi kod sportskih motocikala, a ABS će svoju pravu vrijednost pokazati tek na mokroj ili zbog bilo kojeg drugog razloga skliskoj cesti. No, od svega je najvažnije to da znamo da se možemo pouzdati u to da nam motor neće proklizati kad panično zakočimo.

Kilometri se nižu, stajem na odmorištu iznad Lokvarskog jezera da napravim par fotografija. Mladi mađarski turisti koji se odmaraju sa znatiželjom obilaze oko ER-6 i komentiraju na svom, meni nerazumljivom jeziku, ali izrazi lica odaju zadovoljstvo viđenim. Gestom pokazujem zgodnoj djevojci da mi se pridruži u vožnji, no sve ostaje na njenom vrckavom osmijehu i slijeganjem ramenima prema mladićima s kojima je u društvu. Ja odlazim dalje, a ona si sigurno na svom mađarskom misli: deda, daj se saberi!

Evo me nad Grobnikom. Spuštam se na Grobničko polje i red je da pogledam što se događa na stazi. Prošli put sam ovdje bio sa svojim skuterom i tada sam ga parkirao malo sa strane, a sad ponosno stajem točno ispred postolja jer Žućo se ne mora sramiti čak niti pred onim šarenim ležaljkama koje tamo obično stoje. Stazom jure Talijani, zagledam se u lica onih koji sjede pred kafićima u nadi da ću spaziti neko poznato lice, no nažalost nikoga nema. Zovem prijatelja koji živi u Matuljima i dogovaramo se za susret kod njega. Čuj, hebi ga, ljudi smo, moram se nekome pohvaliti motorom koji vozim, a on je također, kao svi Matujci zaražen oktanima.

Vozim riječkom obilaznicom i sada mi vjetar glasnije zviždi oko kacige. Vjetar koji mi udara u ramena ipak je slabiji nego na Twisteru bez vjetrobrana jer maska oko fara i kučište instrumenata ipak skreću dio zračnih strujanja. No, oni kojima će vjetar smetati moći će ugraditi vjetrobran koji je dio dodatne opreme Kawasakija, a za potpuniju zaštitu od vjetra postoji i verzija motora s punim oklopom.

Sjedim u kafiću u centru Matulja sa Urošem, svojim cimerom sa rehabilitacije u Varaždinskim Toplicama i evociramo uspomene na tri tjedna koje smo tamo proveli zajedno. Drago mi je da vidim da se Uroš ( koji se, koji paradoks, bavio slobodnim penjanjem i koji je preplazio sve stijene na Učki i Velebitu a kičmu je teško povrijedio prilikom pada s balkona!!!) dobro oporavlja iako je još na štakama. Prisjećamo se kako smo prikraćivali duge večernje sate sjedeći na terasi lokalne slastičarne s rezanim ispred sebe komentirajući pile, one na četiri kotača, one na dva kotača a bogami i one na dvije noge…

Vrijeme odmiče, pozdravljam se s prijateljem i spuštam se u Opatiju da barem malo osjetim more. No, planirano kupanje otpada jer vrijeme je poodmaklo, obećao sam Dariu da ću se vratiti potkraj radnog vremena a nije red da zlorabim njegovu dobrotu.

Vožnja natrag protekla je kao jedan dugačak lijepi san. Sad sam se već potpuno srodio s motorom , kao da nikad nisam ni vozio ništa drugo i vožnja nije ništa drugo do potpuna uživancija. Nižem zavoje i u glavi slažem različite kombinacije: …kad bi prodao ER-5 pa malo dodao, a Dario malo spustio… i u tim mislima stižem pred Karlovac, stajem na benzinskoj da dopunim rezervoar i sa zadovoljstvom izračunavam da je potrošnja vrlo umjerena, negdje oko 4,5 l.

Pomalo zabrinut izraz Dariovog lica preobrazio se kad je vidio moj širok osmijeh. „ Jeste vidjeli, zar nije strašan motor? A jeste li vidjeli kako koči ABS? “

Vraćam Dariu ključ i riječi prestižu jedna drugu. Prepun sam dojmova i sve bi ih želio izreči najednom. Dario mi nudi da s motorom odem kući pa da ga vratim sutradan ali moja duga vožnja kilometražu je dobrano približilo brojci određenoj za prvi servis pa s žaljenjem odbijam.

Pozdravljam Daria i ostale u KMS-u i sjedam na svog Twistera. Netko će pomisliti: s konja na magarca, ali nije u potpunosti baš tako. Sad kad su dojmovi drugog motora friški osluškujem zvukove, uspoređujem ponašanje, da, ipak se na ER-5 sjedi opuštenije, upravljač mi lijepše leži u rukama, moj vjetrobran štiti prsa i ramena ali mi zato kaciga jače buči, ali ER-6 neusporedivo bolje potegne, leži i koči. Pogotovo ovo poslijednje, jer lako je brzo voziti, teško je brzo stati!

Uvidio sam da mi , iako sam novi u vožnji velikih motora nije bio nikakav problem voziti ER-6. Motor je lagan, izrazito vozan, lijepo leži, brzo i lako se spušta u nagib, glatko ubrzava i odlično koči. Siguran sam da bi i potpuni početnik mogao lagano upravljati njime, te polako postupno upoznavati i u potpunosti iskorištavati njegove mogućnosti, pa bi vožnja tim motorom dugo zadržala svoju draž.

Iako sam zadovoljan svojim ER-5 vrlo lako se mogu zamisliti kako vozim njegovog nasljednika, ali tada bih ipak odabrao verziju s oklopom, naravno, obavezno sa ABS-om. No, nedavno se pojavio još jedan novi Kawasakijev multipraktik, Versys, opremljen istom mašinom a još atraktivnijeg izgleda, pa će konačna odluka pasti tek kad i njega ovako dobro upoznam.

Dylan

Zahvaljujem KMS d.o.o. iz Karlovca na ustupanju testnog motocikla.

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Yamaha Xenter 150

Yamaha Xenter 150

svibanj 16, 2012
Moto Guzzi V7

Moto Guzzi V7

travanj 15, 2012
BMW C600 Sport/C650 GT

BMW C600 Sport/C650 GT

travanj 05, 2012
Yamaha T-Max 530

Yamaha T-Max 530

ožujak 17, 2012

About Author