Naši testovi — 17 lipnja 2004 -
Koji je veći ? Definitivno Kawasaki VN 2000 🙂

 

Sa 370 kg ukupne težine, VN 2000 se definitivno ubraja u najteže motocikle današnjice. Sa 103 konja nije ništa posebno u odnosu na ostale custom motore, ali sa svojih 177 Nm okretnog momenta oštro se postavlja na sam vrh svoje klase. Tomislav je u svom predstavljanju tog motora (pogledajte predstavljane VN-a 2000 : http://www.motori.hr/cgi-bin/cl.rr?id=114) detaljno napisao sve tehničke podatke i opširno prikazao svaki detalj motora. Stoga se nema smisla vraćati na već napisano već ćemo se samo prebaciti na ono najbitnije. Kako je tu sotonu od 2053 ccm-a voziti. Na žalost testnu vožnju smo odradili samo Bandit i ja, Emil je zbog puta u Dubrovnik sa svojom Yamahom XJR 1300 ovaj test preskočio. Šteta, sigurno bi mu se veselio.
 

 

 

Tekst : Saša Kranjec
 

Makar imam 190 cm i 95 kg,
VN 2000 stvarno izgleda veliko.

Po motor sam došao kod dečki iz "MotoPulsa". Tamo me dočekao Boris koji je skinuo njihovu reklamnu tablicu i vratio na motor originalnu. Motor smo malo obrisali jer je bio sav packav od masnih nogu i ruku djevojke koju je za vjerojatno plakat u novom broju slikao Boris.
Kada sam sjeo na njega prva reakcija je bila : "Što je ovo, pa koliki je ovo rezervar ?". Druga reakcija je uslijedila kad sam motor podigao sa nogare. Motor od 370 Kg (pune težine) nije lako podignuti sa nogare. To je prvi dokaz da motor definitivno nije za one ispod 100 kilograma. Upravo sam se tako i osjećao kad sam prvi puta sjeo na njega. Došlo mi je da odmah odem na janjetinu i pivu pa da se malo napuhnem prije vožnje. Nekako bi mi više pasao da sam punašniji. Motor je stvarno ogroman. Kretanje nije lako i vrlo je nesigurno, pogotovo kad to radite prvi puta. Prolaženje kroz male ulice i ulaženje u oštre zavoje, sa ovim motorom su prava muka. Tek kad se priviknete, shvatite da je najbolje odmah nakon kretanja prebaciti u drugu brzinu i sa puštenim kuplungom i skoro bez gasa, motor voziti najsporije što on sam ide. Samo na taj način se mirno savladavaju ti oštri zavoji i ulasci u sporedne ulice ili iz sporedne ulice, izlasci na glavnu. Prva reakcija mi je bila da stavim unutrašnju nogu na cestu u samome zavoju. Ma ništa od toga. Motor je toliko težak da ga sa nogom samo bez razloga izbacujem iz težišta. Bolje je biti miran na motoru i samo volan lagano okrenuti u stranu u koju želite ići. Sada nekima to sigurno izgleda jako glupo, no stvarno je tako. Po uskim i zavojitim uličicama, kao i prilikom skretanja u sporedne ulice, treba voziti mirno i sasvim polako. Ipak je to motor od 370 kg i ne treba ga podcjenjivati. Kada jednom krene na pod, nitko i ništa ga ne može zaustaviti. Nakon što sam se konačno izvukao sa te Savice i svih tih malih uličica, našao sam se na Ljubljanskoj cesti. Konačno ravno. Tu nema šta, samo gas. Kad sam dodao gas, osjetio sam tih 2000 kubika i 177 Nm okretnog momenta. Motor vuče kao sotona. Začas ste na 150 km/h. Ubrzavanje i mijenjanje svih 5 brzina je savršeno. Mjenjač makar po mom ukusu preglasan, šalta brzine sigurno i mekano. Ta vožnjica je bila vrlo zabavna do prve kolone na semaforu. Pretpostavljate zašto. Sa VN-om nema provlačenja među automobile. U koloni ste sa ostalim autima. Za gradsku vožnju, pogotovo u vrućim ljetnim uvjetima, to je katastrofa. Sa motora se toliko diže topli zrak da je duže stajanje na semaforu neizdržljivo. Neznam dali je više sunce grijalo odozgo ili motor odozdo. Začas sam se oznojio. Odmah mi je pala na pamet vožnja nekamo van grada. Za to je taj motor i namijenjen. Za dulje lagane vožnje na otvorenoj cesti. Grad mu nikako ne odgovara, sa druge strane pa kojem motoru veće kubikaže grad odgovara? To je raj za skutere.
 

Znam, znam, mogao sam se barem prikladno obući za ovaj motor. 
 

Ne izgleda loše !!
Tako sam za relaciju odabrao laganu vožnjicu starom cestom do Karlovca i onda od tamo, do Ozlja i nazad do Zagreba. Tako je i bilo. U vožnji mi se priključila Danijela koja je malo "testirala" zadnje sjedalo, ako se to tako može nazvati.  Čim smo se izvukli iz grada, osjetili smo olakšanje. VN je za to stvoren. Za laganu crusing vožnju. Prije toga sam na onom djelu autoputa prije Lučkog, jednostavno morao probati koliko motor ide. Rezultat je 200 i kusur km/h i to bez problema. Da bi stvar bila stvarno iznenađujuća, uz pravi položaj ta brzina je i vozljiva. Kada se dobro pogrbim i spustim glavu među ramena (onaj tipični položaj čoperaša) vjetar makar dosta jak, nije nesavladiv. Mislio sam da će na toj brzini, šamarat kao ludo. Nije tako. Čak na nekih 140 km/h osjećaj nije loš i mogao bi tako bez problema dulje vrijeme. Nekakav vizir iznad prednjeg svjetla, sigurno bi još poboljšao osjećaj. Pošto taj motor nije namijenjen za jurnjavu po autoputu, mogu mu za taj dio testa, dati ocjenu 5 jer bi autoput bez obzira na namjenu, odlično savladao. Konačno smo se dočepali stare Karlovačke ceste. Što je najgore, nabasali smo na gužvu ispred sebe. Valjda smo pogodili termin kada se svi baš po toj cesti vraćaju doma. Par odvrtanja gasa i začas smo bili prvi u koloni. Kažem par okreta jer je doista tako i bilo. Motor u pretjecanju vuče kao lud. Nikoga i nigdje nije bilo problem priječi. Motor vuče u 1. i u 5. brzini isto, a to je sa svojim okretnim momentom, stvarno jako. Brzine se vratolomno penju sa 80 km/h na 140 km/h i obrnuto jer bez obzira na ogromnu težinu, motor koči izvrsno. Potreban je jači pritisak ruke i motor će stati vrlo impresivno. Čak i zadnja kočnica koči odlično. Sama papučica je malo smiješna, nalikuje na onoj u automobilu, ali funkcija joj je odlična. Motor kroz duge zavoje prelazi brzo i mirno. Zapravo kao da mu najviše paše ujednačena brzina bez naglog  kočenja i ubrzanja. Ono, čista crusing vožnja. Zanimljivo je da u svim brzinama nema vibracija. Zapravo ima, ali one su toliko male da se na njih nisam uopće osvrtao. Ono sa čim sam se zabavljao je udobna i sigurna vožnja. Sa tim motorom se čovjek doista i osjeća udobno i sigurno. Pred sam Karlovac me malo počela žuljat guzica no malo sam promijenio položaj i bol je brzo nestala. Leđa me nisu boljela, makar sam mislio da će to biti prvo na udaru, a ruke su mi se što je najbitnije, odmarale cijelim putem. Za noge mi je malo čudan položaj. Iako jako prirodan, previše mi je pomaknut naprijed. Pogotovo me smetalo šaltanje. Motor ima klackalicu. U prvu brzinu i u sve brzine niže, mijenja se na prednju papučicu, a za mijenjanje brzina na više, petom se stiska stražnja papučica. Sve bi bilo super, da svaki puta nisam morao dizati nogu u zrak prije šaltanja u višu brzinu. Petu nisam uspio stalno držati na mjenjaču pa sam morao svako šaltanje nogu podizati. Za mijenjanje brzina na dolje, stvar je jednostavnija, makar sam zbog dosta daleko postavljene papučice, par puta zamahnuo u prazno. Vjerujem da bi me uz period navikavanja, taj detalj sve manje i manje smetao. No za sad me smetao. Nožna kočnica je druga priča. Ne možeš je fulat i zbog položaja, možeš brzo i jako nagazit na nju.
 
Klackalica mjenjača. Papuča nožne kočnice.

 

Sam sic je kao fotelja i položaj sjedenja je jako prirodan i udoban, makar, ponovit ću, noge su po meni previše pomaknute naprijed. Volan je dosta širok i meni malo niži od ramena. To samo omogućuje jednostavnost upravljanja i bez obzira na visinu, na koju nikako nisam naviknuo pogotovo nakon jurilica, niti nakon 4 sata vožnje, nisam osjetio niti najmanji umor u rukama. Mogao bi tako do juga Španjolske.
Danijela se iza mene nije smjestila toliko udobno. Sic je mali i nekako, kao da je  nagnut u nazad. Stvarno nije neki položaj. U dodatnoj opremi se može dobiti fenomenalan sic za suvozača. Sic koji ima naslon i na kojem će vaša suvozačica ili suvozač, stvarno uživati. U koliko niste vuk samotnjak, taj sic bi vam trebao biti obavezna dodatna investicija. Uz sic se dobiva cijela konstrukcija u koju se ubrajaju i nosači kofera i držači za suvozača. To je ono pravo. Suvozač se uglavi u sic, nasloni na naslonjač i primi za te dvije ručke. Preostaje samo uživancija.
 

Suvozačev sic sa naslonom !! Vjetrobransko staklo !!

Dvije obavezne investicije nakon kupnje VN-a.
 

Do Karlovca je cesta stvarno očajna, no VN je sve neravnine gutao bez problema i nije nam zadavao nikakve probleme u vožnji. Nakon vožnje po toj cesti, skrenuli smo prema Ozlju. Za tu cestu znam da je asfalt dobar i da ima dosta preglednih zavoja.

Svaka slika sa VN-om je odlična.

Motorom se može dosta brzo voziti. Nogari dosta rano počnu strugati po cesti no kada sam primijetio da je prilikom struganja brzina skoro 100 km/h, shvatio sam da nije to prerano, nego da sam možda ja malo prebrz. Inače kada se mi vozimo sa našim motorima na otvorenoj cesti, putna brzina nam je od 100 km/h do 140 km/h. Vjerujem da bi na VN-u taj ritam mogao držati. Iz zavoja se motor stvarno brzo ispucava, jedino što treba malo prikočiti i lakše ući u zavoj. Uf, sad ću zabrijati i počet pisati kao da se sa tim motorom juri. Nije tako. Sa motorom se stvarno predivno voziti laganijim ritmom. Samo kad sam shvatio da se taj ritam može popesti na 100 km/h, mogu samo reći da je osjećaj odličan. Ovjesi su na motoru mekani. Takvi trebaju i biti. Od ovoga motora se ipak i očekuje udobnost. Mala zamjerka je na zadnji kraj koji je po meni, čak malo premekan ili možda prekratak. U par navrata se stražnji amortizer sabio do kraja, a onda dolazi do onog tupog udarca. Neznam, možda je bio loše podešen, ali ja bi ga definitivno malo stvardnuo ili produljio. Nije lijep niti osjećaj niti zvuk kad amortizer lupi do kraja. Prednji kraj radi besprijekorno. Upija sve neravnine savršeno i na volanu se ne osjeća baš ništa. Kod kočenja ne probada preduboko, no i ne može sa tolikim kutom prednje vilice. Zbog toga sa svoja dva diska koči izvrsno. Nigdje mi u 200-tinjak prijeđenih kilometara nije trebalo jače kočenje nego što ima VN 2000.
 


Postrugani slajderi na nogaru.

Po pitanju držanja ceste, nema zamjerki. Motor drži odlično do strauganja, a onda vam se nogari počnu polagano podizati. Naime, nogari imaju jedan kratki hod koji odobrava do kuda se motor može spustiti, poslije toga, nema dalje, počnete gubiti putanju. Da se ti nogari koriste kao graničnici i kao redovita upozorenja, dokaz su postavljeni slajderi na donjoj strani koji se mogu lagano promijeniti kada se potroše. Zamislite si to kao pomoćne kotačiće u zavoju. Dakle ovjesi nisu upitni. Teško da će vam proklizati prednji kraj u zavoju, a još manje da će vam proklizati stražnji kraj u izlascima iz zavoja. Tih 370 Kg dobro drže zadnji kotač prikovan uz podlogu.

Nazad do Zagreba je uslijedila završna lagana vožnjica koju je Danijela zabilježila kamerom. Dok sam vozio, Danijela je preko mog ramena slikala što se događa ispred nas i kako na VN-u izgleda iz perspektive vozača. Meni osobne, odlične slike.
 

 

 

Na kraju dana motor smo predali Banditu i makar takav motor nebi nikada imao u svojem vlasništvu, zapravo barem ne u narednih 10 godina, sigurno će mi ta vožnja ostati u lijepom sjećanju. Moja najljepša i najudobnija spora vožnja. Svatko tko će odlučiti na motor potrošiti preko 125000 Kn, a smatra sebe cruser vozačem, kupovinom VN-a 2000 pametno je potrošio svaku kunu. Taj motor sigurno vrijedi svake kune.
 


 

Tekst : Igor Krovinović

Igoru VN puno bolje stoji.

Došao je i moj red na vožnju. Tješim sam sebe kako to nije ništa…pa vozil sam ja Wildstara.
Dečki očekuju moje iznenađenje težinom motora kojeg treba podignuti sa bočnog nogara. No spreman na tako nešto odlučno dižem motor. I nije preteško. Pogled na instrumente koji su smješteni na rezervaru plijeni pažnju. Nekako je ta stilski dobro povezano sa farom. Kontakt brava je daleko ispred vas, u samom kučištu prednjeg svjetlosnog sklopa. Lijepi i pregledni instrumenti ožive sa kontaktom. Kratak pritisak na gumbić elektropokretača i dva litrena cilindra zabrundaju. Odmah primjećujem da vibracija gotovo i nema. Zanemarive su.
Jedna od boljih stvari na ovom motoru…klackalica mjenjača. Lagani pritisak i glasni KLAK. U prvoj smo. U prvi mah mi se čini da je prva brzina suvišna na ovom motociklu. U svim brzinama dvolitraš vuče iz ”podruma” okretaja. Odlučno. Jako, u prvi mah iznenađujuće. A kad malo bolje razmislim ipak sjedim na 2000 kubika radne zapremine.

Još jedna usporedba
najvećeg i najmanjeg.

Krenimo redom. Dizajn VN 2000 ima korjene kao i svi cruiseri. Veče je bolje rekli bi. Osobno mi je VN 2000 lijep motocikl. Boja – kao da su mene pitali. Ljubičasta, tamna.
Linija savršena…pogledajte ga sa boka. Svaki detalj na motoru je dorađen. VN 2000 kad je zglancan jednostavno blješti. Ispušne cijevi kao dva raketna bacača…ali tu zgledaju dobro, a tako i zvuče. Suzoliki tank odiše elegancijom, a u sebi skriva 21 litru benzina. Sjedalo vozača je fenomenalno, a smješteno je na 690mm od tla. Za moju visinu taman. Dobar izgled ovog monstruma možemo dijelom zahvaliti debeljuškastim gumama. Naprijed širine 150, a otraga 200.
 
 
Srce ovoga VN-a čini dvocilindrični vodom hlađen četverotaktni motor V forme sa razmakom između cilindara od 52°. Motor gotovo da i nema nekih vibracija, a za smirivanje vibracija zadužene su dvije osovine. Ogromni okretni moment od 177Nm čini ovaj motor elastičnim u cijelom svom radnom području. Izvanredan je osjećaj kako ovaj VN 2000 ubrzava. Suvozač 90 kg težine nije bio nikakav problem. No svako dobro za neko ”zlo”. Saši je trošio oko
14l/ 100 km, a ja sam ga uspio spustiti na prihvatljivih 9,2 l/100 km. Sve kaj taj agregat proizvede peterostupanjski mjenjač preko širokog nazubljenog remena prenese na kotač.
Mjenjač je je glasan i precizan. Za moj ukus malo preglasan.
 

Igorova sportska silueta dobro paše na ogroman VN.
 

Tomislav na VN-u. Ha !! Smajlić !!

Vožnja gradom zahtjeva svu moguču vozačevu pažnju. Motor je širok i dugačak. I težak. ”Samo” 371 kg sa punim rezervarom. Nije baš za vijuganje među automobilima. No kada smo se dočepali stare zagorske magistrale neman je došla na svoje. Za ovaj motocikl prelaženje automobila je dječja igra. Brzina nije padala ispod 140 km/h. Zadivljujuće je kako je motor neosjetljiv na neke uzdužne neravnine, zakrpe na cesti…za to je u svakom slučaju zaslužna i težina motora. Konačno smo se dočepali i autoputa prema Krapini. Tu sam probal vožnju preko 180 km/h. Iznenađeni? Nemojte biti, jer po satu ova neman pokaže oko 215.
Kočnice su na visini zadatka. Prednji diskovi promjera 300mm sa četveroklipnim klještima i stražnji disk promjera 320mm dobro obavljaju svoju zadaću. Nisu kočnice baš na razini
ZX 10, ali su dobre. Nakon nekoliko uzastopnih jakih kočenja nisu pokazivale neki zamjetni umor.
Položaj sjedenja na VN 2000…tu nemam pojma kaj da vam napišem. U svakom slučaju udoban. Široko sjedalo sa malim naslonom. Ali zato suvozač baš nema neko mjesto. Lagani cruising brzinom oko 90 km/h pravi je užitak. Kad ubrzate položaj više nije toliko udoban. U jednom trenutku osjećao sam se kao jedro…Nakon brze vožnje počeli su me boljeti zglobovi na rukama. No za jurcanje je Kawasaki napravio ZX10R.
 

Problematično uključenje u promet. Zamišljen Bandit. A kaj bu on sa tim?

 

Za kraj…lijep motor, velike zapremine koji osvaja izgledom i zvukom. I performansama za svoju klasu motocikla. Predivan za laganu vožnju, malo prenaporan na večim brzinama i vožnju gradom. Ako volite ovakvu vrstu motocikala, a 1100ccm vam je premalo…preskočite međukubikaže. VN 2000 je pravi motor za vas.
Let the good times roll.

Bandit motori.hr
 

I za kraj dvije kišne slike, pošto je zadnja vožnja bila po kiši.

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Yamaha Xenter 150

Yamaha Xenter 150

svibanj 16, 2012
Moto Guzzi V7

Moto Guzzi V7

travanj 15, 2012
BMW C600 Sport/C650 GT

BMW C600 Sport/C650 GT

travanj 05, 2012
Yamaha T-Max 530

Yamaha T-Max 530

ožujak 17, 2012

About Author

admin