Putopisi 2005 — 30 studenoga 2004 -
Melborg

 

31.07.2004 subota 10:16
Lokacija: 500m pred Šentiljem, ulaz u AU

Nisam stigao ranije pa sada pišem. Nocas sam zaspao mnogo lakše nego prijašnjih puta. Mora da me strah totalno šokirao. U 06:17 telefon je zvonio i u snu sam pomišljao da se nešto dogodilo. Ništa pametno, samo maltretiranje od strane mog oca. U 08:20 sam krenuo. Od Macelja iz Krapine, cijelim putem kroz SL je bila gužva. Nisam vidio puno motorista. Na Macelju sam pokušao kontaktirati Poljaka ali nije razumio ni jednu rijec. A ni ja njegovu. Nisu valjda svi takvi? Zapalit cu cigaretu i pojest cokoladu i lagano krenuti u motoristicku meku, Louise u Grazu.

31.07.2004 19:35
Lokacija: Bratislava, Zlatni piesky auto kamp, Slovacka

Oko pola pet sam ušao u kamp. Ljudi su me u cudu gledali, ali komada je bilo krasnih. Kamp košta cca 250SKK za jednu noc. Upoznao sam dvojicu mladih švicaraca. Aprilija Pegaso 125 i BMW stari policijski. Nikako ne mogu razlikovati BMW-ove motore. Sandro i Thomas. Nakon pive i tuširanja odlazimo u grad. Oni sa Taxijem ja na motoru. Krecemo u Slovakinje.

01.08.2004 21:04
Lokacija: Stari Smokovec, Visoke tatre, Slovacka

Smjestio sam se u krasnoj sobi za 250 koruna .Prvo sam našao smještaj preko nekih cudnih ljudi na cesti. Ispalo je da bi kod cigana trebao spavati. Mora da Silva radi. Kada sam upitao prolaznicu za smjer ona mi je rekla za cigane. Na kraju sam spavao kod nje. Malo sam vec umoran, mora da je od puta. Cesta, krajolici lijepi su. Kao i kod svake zemlje odmah se primijeti razlika.. Ja se uvijek fasciniram malim stvarima. Ti gradovi i mjesta ( bože moj ) kojim sam prolazio više lice na zatvore otvorenog tipa u kojim su ti jadni ljudi odlucili živjeti, jer ne znaju gdje drugdje , nego na mjesta koje ljudi nazivaju dom. Prolazio sam , više ni sam ne znam kojim mjestom i osjetio sam da ti stanovnici su od strane komunizma bili tamo naseljavani. “ Ok, vi tog sela ima sa dodete tamo po direktivi tog i tog jer je u tom mjestu nam treba tvornica. Imat cete stanove škole i igrališta za vašu djecu.“ I tocno imaju stanove u ljudinjacima tik do tvornica u kojim rade.. Da ne putuju dugo. Staljin se je za sve pobrinuo. Smrdi?! “Taj smrad druže gradi SR Ceškoslovcku“ Nema vez. Djeca ce imati tri ruke da brže rade na traci, a smrad im nece smetati. Znam da sam pretjerao ali takav sam. Vi to morate vidjeti. Prekrasne planine koje se nastavljaju u brežuljke. Tamo gdje nije šuma nalazi se obradiva površina koju opet zamjenjuje jezero. U takvim bajkovitim kotlinama napominjem ima ih na tisuce sa istim scenarijem nalaze se tri tuceta malih kuca dvokatnica, kompleks stambenih zgrada identicnog oblika i tvornica. Zgrade su u kombinaciji zagrebackih raketa i novozagrebackog stila. Postoje i maštovitije. Socijalisticke zgrade ofarbane u plavo. Vec nagadate. Susjedna je crvena ili narancasta. Ali da se vratim na ceste. Ceste su stvarno fenomenalne. Problem za posjetitelje kao što sam ja , da ne razumije kojim brzinom se vozila krecu. Ima onih koji striktno poštuju propise a i onih koji to ne rade, u najmanju ruku receno. Zanimljivo je i kod preticanja. Rijetko cek o preteci kada to uvjeti dozvoljavaju. Obavezno se preticanja vrše pred zavoj ili pred kraj isprekidane linije. Nevjerojatno. Ja preterknem evo ti njega, on za mnom. Cudna neka filozofija. Bikeri? Molim?! Tog tamo nema. Voze se noviji motori ali ne kao kod nas. Nema fancy-mothet –fucker R-ova. 3-4 godine stare suze i honde. Yamaha sam custom i coperi ( ako je virago coper ). A vozaci kocije koda sam vide1 To trebate vidjeti. Ne znam da li je to strah, cudenje ili respekt ali obavezno se micu. HaHaHaHa. Cesta je široka 5-6m a auto ispred mene i onaj u suprotnom smjeru micu se uz kraj. Kao da meni treba mjesta!!!
HaHaHaHa. Mislim hvala. Uvijek im to pokažem rukom ili žmigavcima. Ali kad ja želim preticati ja sam to vec napravio. Ne treba mi toliko mjesta. Ne vozim ja škodu. Kad smo vec kod škoda vidio sam škodu kabriolet iz 36 ili 39sivo bijela. Polako je milila autoputom a ja sam iz poštovanja usporio i mahnuo im. Na desnoj strani vozac ima bijelo odijelo kao radnicko a suvozacica je jako našminkana sa zavezanom maramom preko glave. U zajednickom mahanju oduševljenje je bilo obostrano. Sjetio sam se prijateljice Suncice koja pa ti za tim prošlim vremenima. Koliko je ona sada daleko od mene? Ovakvi putovi su neobicni. Uhvati vretenastu ribu, kaže moj kolega motorista iz Stobreca koji sutra ulazi u Aman. Vozi Teneire Yamahu. 1 “rok“ ma putu po Africi. Da li cu to ja ikad napraviti? Meni je ovo drugi dan a vec se osjecam svjetlosnim miljama udaljen od kuce. Kao da sam samo promatrac. Ne znam zašto sam ovo morao napisati velikim slovima. Koliko smo mi Hrvati sjebana nacija. Ovo što sam malo putovao vidio sam da oni nemaju pojma a svi žive bolje od nas.

02.08.2004 17:59
Lokacija: 50km poslije Krakova
Cijeli dan u Poljskoj, barem od 13 sati. Bez zlota lutam. Gladan i umoran. Stao sam da jedem. Valjda primaju €. Kiša me pratila i u Krakovu pa nisam stao. Krecem dalje pa kud dodem. Za Gdansk! Ne znam koliko cu danas kilometara napraviti jer su ceste katastrofa. Spore i grbave. To je izraz. Kad sam prošao Zakopane, krasno turisticko mjesto u podnožju poljskih tatra, nakon nekoliko brežuljak pocele su ravnice. Široke i valovite ceste. Ovaj dio bas nije raj za motoriste. Ne znam da li me se ljudi boje ili tako nešto još nisu vidjeli. Cudne reakcije vidim. Sjedim u izrazito autenticnom restoranu. Sve je u drvu i kožama punim dlakama, narodni pletovi i rezbarije. Samo moja šalica nije drvena. U prošlom restoranu bila je od gline.

02.08.2004 19:04
Lokacija: Checiny

Danas sam prošao 278. Još samo 100 i spavanje u RADOM.

02.08.2004 22:08
Lokacija: Bolmin pored Checiny

Rukovanje sa Zildanom

Nisam prešao tu kilometražu. Prešao sam možda 30km, možda i manje. Mrak se poceo spuštati, a ceste su postajale sve praznije i praznije. Bilo je vrijeme da se smjestim. Hotel kod Kielce je bio koma. 90zloti (18€) plus parking i dorucak. Sve zajedno 22€. Previše. Krenuo sam u potjeru za smještajem. Navodno u Bolminu postoji kamp. Dolazim do tog mjesta. Ništa. Srecem dva mještana koji nakon pomnog razmišljanja dolaze do zakljucka da ovdje nema kampa. A ni nigdje u blizini. Jedan od njih mi ponudi spavanje u njegovoj kuci. Za 40 zlota( manje od 10€ ) vecera, spavanje i dorucak. Mislim da je to njima bilo puno novaca. Ulazim u kucu i vidim prekrasnu kcer. Na-tuca engleski. Krasno pomislim se. Ali to nije sve. Na to ulaze dva pijanca, obojica su zemlja zrak. Odmah smo se poceli natezali rukama simulirajucu rukovanje i pala je komunikacija internacionalnim rijecima:
Drinken
Kolegen
Votka
No ruski, no franceski, no engeski; pozvan sam na pice. A svi znaju da se pice ne odbija. Dva sata je trajalo to duženje u postsocijalistickoj atmosferi. Neobicno. Cak zgodno. Svakako za preporuciti svakom globtroteru. E još samo da sam Violetu prasnuo to bi bila pravi „Polsky avanturi“. Dok ovo pišem jedan od njih sa teškim imenom stalno mi kuca po vratima. Posljednji put mi je donio krunicu i blagoslovio me. Mrtav pijan. E da, pili smo flaširanu votka-vino. Mix u istoj flaši. Ima ih navodno u svakom supermarketu. Ostatke vecere sam sirotinjski spakirao u vrecicu u kojoj se jutros kaciga bila. Više mi takve stvari nisu predstavljale problem. Još jedna cigareta i spavanje me dijeli od mnogo nadoilazecih kilometara prema Gdanskom. Koja sam poeta, ha?

ista vecer u 23:24
Kao da sam lupio u dno. Muku mucim sa emocijama. Moral mi je pao kao kazaljka benzina. Bole me leda i zima mi je za koljena. Pišem u mraku. Moji susjedi su se odrvenili od alkohola. Treba mi snage. Sutra ce biti bolje. Možda ako padnem još niže poletjet cu visoko. Ovaj put je pravi Quest. Sam sam. Pa da se vratim na put. Koliko me fascinirala tatranska poljska toliko me ravnodušnim, možda cak razocarala centralna poljska. Ravnica. Polja. Žito. Žita za hraniti ljude i ništa više. U Krakow nisam ušao. Druge gradove nisam ni vidio. Možda je to zbog mog neiskustva ali ovo je stvarno bez veze. Ako me Baltik nece oduševiti i ako nešto na duhovnom planu ne spoznam mislim da put osim novog iskustva je propao. Ali iskustvo=bogatstvo. Da rezimiram. Ako ne dode do promjene ( misli krecu u drugom pravcu ) moj život je potraga. Do sada nisam došao do onog što TREBAM. Kako kaže moja knjiga, znam što nisam. Još uvijek ne znam što jesam. Da li cu znati? Danas ne. Možda sutra. Elan se vraca i kratki smjeh.

03.08.2004
Lokacija: CILJ

Postavljanje šatora na cilju.

Uhvatio sam vretenastu ribu. 1850km od kuce. Ne mogu pisati danas. Cergu moram dici i napit se kao picka. JUPI jebaci rumene kadulje. HIPHIP jebeni ok AAAAAAAAAAA:):):):):)

 
04.08.2004 14:44 27C, more 10C
Lokacija: Gdynia

Baltik bara

To sto je more 10C nikog ne previše ne brine. More je toliko loše da nije za kupanje. Tamno zelena smeda neprozirna tekucina. Bez mirisa i okusa. Kad se osuši malo je ljepljiva. Ovo pišem u restoranu-nocnom klubu Capitan Cook. Kapucino je neobican. A voda tek! Tražio sam cašu vode i dobijem cašu vode sa limunom. „Mrs ,Can i get water but with out the lemon?“ Dobivam ali ovaj put je još gore, voda je slana. Zato mi je mala i stavila vodu. Mamurluk strašan. Jedva se krecem. U kampu ima ljudi od svukud. Francuska, Engleska, Španjolska i jedan Zagrebcan. JA.

Trg u luci Gdynia

Mjesto sam našao pored Poljaka. Na kombinaciji poljsko-slovacko-englesko-njemacko-hrvatskoj razgovaramo o mom motoru. Pozvan sam na veceru i votku. Puno votke. Ja po obicaju zalijevam pivom. Nakon male boce, možda pola litre ili 75dl njegova žena prekida razuzdano druženje i ja odlazim u grad Neki decki me u Puntu voze do grad. I onda me je alkohol oprao. Jedva sam doteturao po glavnoj ulici koja je bila puna ljudi i kafica. Ja nisam ništa vidio koliko sam bio pijan. Da li sam teturao ili ne pojma nemam. Znam samo da pao nisam. Sa taxiem sam se vratio u kamp 15 zlot. Kad sam se probudio u šatoru okome je bio pravi „Bukovski“ Glavno je da se meni nije ništa tužno dogodilo. Gdynia je lijepa. Rucao sam na malom brodu pohani Dorsz ili Cod. Neka riba. Slicna oslicu. Dorsz, pomfrit, salata ( mrkva, kopar i nešto slatko kao zelje ) i ledeni caj 15 zlot. Cca 25kn U luci je bio usidren muzej jedrenjak DAR POMORZA iz 1920 godine. Razmišljao sam o ocevoj želji da bude pomorac. Srknut cu još ovog lošeg kapucina i krenut prema Gdanskom. To sranje od kave košta 6 zlot, kao dvije pive u kampu!

04.08.2004 22:30
Lokacija: restoran u kampu

Gdanski, ugođaj prošlih vremena.

Prije 5min neki Poljak je zabrijo da moja torba nije moja i oteo mi je iz ruku i dao konobaru. Gosti su mu objasnili da je moja. Ispricao se nije. Ako ništa drugo brinuo se. Kad bi svi bili takvi nitko ne bi imao problema nigdje. Posjetio sam Gdansk. Prekrasan je. Imao je dane svetog Dominika. Uspio sam saznati da taj Dominik ima veze sa papom Aleksandrom IV i zlatnom bulom. Možda malo primitivno ali ja sam biker. Kad bi me takve stvari pretjerano interesirale išao bi sa penzionerima i autobusom. Druga varijanta koja je mene privukla je imitacija oktobar festa. Sve se prodaje na ulici. Ðinde, muzika, oklopi novi i stari. Strašno puno štandova koji nude hranu. Oducio sam se za koljenicu sa pecenim krumpirima posipanim koprom. Super klopa. Ostavivši Gdanski uputio sam se doma u kamp. Ne bih bio ja a da ne stanem po putu kuci i koje bolje mjesto nego Spot. Sopot je izmedu Gdynije i Gdanskog i u njemu je moj kamp. To je mjesto za mene. Turista kao u prici, krasni komadi i motoristi. Cak mogu reci da ih je bilo puno. Tu bi bilo zgodno tulumariti. Colu sam platio 4kunwe i to po mojim procjenama na skupljem mjestu.

05.08.2004 6:50
Sat i 15 nakon budenja. Krecem iz Sopota za Male Lesni u Slovackoj. Okrenuo sam 1910,7 km. Sretan put!

05.08.2004 nešto polje 12h
450km prešo sa jednim stajanjem od 25minuta. Jako se brzo putuje po Poljskoj ako dodaš gasa. Spuštao sam samo u mjestima na 100km/h Putna brzina 130km/h. Nevjerojatno. Kad se navikneš vrlo interesantno. Problem je jedino Warshava. Cesta vodi kroz grad i to dugo traje. Pri izlasku iz kampa nisam se odmah popeo na „autoput“ vec sam išao kroz Gdanski. Preko 30min sam na toj dionici izgubio. Sad ce me i Krakow sjebati. Bit cu u Lesni prije nego što sam mislio. Više se ne bojim velikih km. Sutra ce biti pljuga. Postao sam pravi motorista kome benzin i ulje tece venama a guzica tvrda od ceste.

05.08.2004 22:10
Lokacija: Tatre, Nove Lesni, ista soba

Route 66 na Poljski način.

Fenomenalno. Nešto manje od 900km za više od 12sati. Sa stajanjem i gubljenjem u Krakowu, Washawi i Gdanskom mislim da je jako dobar rezultat. Mogao sam odvesti do Žiline nekih 100-150km tocno prije mraka samo tamo nisam znao gdje bi spavao. Malo mi trnu ruke i leda me bole. Od toliko ravnih dionica zaboravio sam ulaziti u zavoje. Istina, kad sam vidio dalmatince kako voze zavoje pomislio sam da ne znam vozit motor. Nije isto kad motorista živi u ravnicarskom ili brdovitom kraju. Sutra još soma i roštilj kod Jure u Rovinju. Budenje 5:36 pa bi se moglo krenuti u 6.
 

06:08:2004 7:16
Lokacija: Poprat, benzinska 2782,3km

Veselim se hrvatskoj. Ovdje je jako hladno. Odradio jutarnju sracku i mogu krenut dalje.

07.08.2004 9:00
Lokacija: selo pored Rovinja

Prekrasna civilizacija. Meni ipak trebaju lijepe stvari. Alica od Jurice ima prekrasnu kucu. Jucerašnji povratak je dugo trajao. Samo cesta. Krajolici su se samo nizali. A svi su bili prekrasni. Šteta što nemam vremena i stati. Iza Žiline kod Novog Mijesta skinuli su nas sa autoputa kojih 20-30km. Ukljucenje u autoput prolazi kroz naseljeno mjesto i gužva kao u Karlovcu. Sa moje desne strane dvije mlade djevojke hodaju plocnikom. Dok jedna gura djecja kolica druga se igra sa haljinicom. Podiže ju gore dole te maše s njom. U meni je puklo. Malo mi je falilo da ju uzmem tu, na plocniku dok ljudi prolaze. Pa zar ona ne znam da ja sam kao kauboj koji prvi put nakon 3mjeseca tjeranja stoke vidi indijanku. Zaturiro sam motor do blokade, otpustio gas i opet. Brum,bruma rrrrrrrrr. One su se okrenule i nasmijale . Cak i ova sa djetetom. Volim Slovacku, Volim žene i Jako, Jako trebam jednu. U Becu je bila strašna gužva, ali pokazao sam im ja kako se juri izmedu auti. Stotinjak kilometara dalje pocela je kiša. Strašna kiša. Putna brzina 80-100 a ispred sebe ne vidim ništa. Sigurnost mi predstavljaju iza mene koje konstantno jasno vidim. Kamion. Sa mojim 4 žmigavca siguran sam da me nece udariti. Povremeno vidim pozicije Pande ispred mene. 404km pred Gracom stao sam na benzinskoj. Wild Star 1600 sa GB plocicama a pored njega talijanski GS star par godina. Onaj sa kockastim farom. Ovi englezi su napravili turu po europi koja traje mjesec dana. Glavno iznenadenje: otac i sin. Cisto sumnjam da bi po EU išao sa tako mladim prijateljem. Tko zna. Englezi su cudni i voze po lijevoj strani. Završetka nema. Ovo je tek pocetak…
 

 

 

Share

About Author

admin