Putopisi 2005 — 10 veljače 2005 -

Na početku, želim se ispričati zbog svih gramatičkih i ostalih grešaka koje sam napravio pišući ovaj tekst, nisam baš neki literarni tip.

Isto tako, zahvaljujem svom prijatelju Dariju, koji me je pratio i trpio na ovom putovanju.
 

…. spremni za polazak…
 

 Sve je počelo idejom da ove godine idemo malo u Bugarsku, i tako nas dvojca, ja na XJR1300 , Dario na VN800C natovarili ono što smo mislili da treba za 20_tak dana vozikanja na motorima, popili kavu sa našim mehaničarom, što je tradicija prije svakog putovanja, napunili rezervoare i starom Karlovačkom za Zagreb, pa dalje prema Varaždinu. Vrijeme je bilo oblačno, stalno smo pogledavali u nebo i strepili kad će kiša i evo je! Posljednje zaustavljanje prije granice, na INA_i u Goričanu koristimo za tankanje i oblačenje kišnjaka jer kiša pljušti ko luda, pravi prolom oblaka. Nema veze idemo na odmor, nece nas to valjda zasmetati, prtljagu u vreće za smeće, Inine vrećice na noge i peglaj, ma samo da Mađari ne traže da sve raspakiramo…
  …….nisu….
  Nastavljamo kroz Nagykanizsu našu nekadašnju trgovačku meku, prema Balatonu, mađarskome moru, njihovom turističkome centru, naravno sve uz pratnju brojnih „autostoperki“ koje čekaju mušterije i kiše. Balaton je najveće jezero u Mađara, površine 673 km2 široko 14km i dugačko 76km i po svoj dužini načičkano vikendicama. Kad mogu Mađari kod nas, možemo i mi kod njih, odlučili smo kampirati uz jezero, pronašli kamp u Siofoku i digli šatore. Kako još nije počela sezona (20.06) kamp je bio gotovo prazan, kiša je prestala, pa da vidimo to jezero..
   Prljava voda! Koma. Ne bih se tu okupao…, al su zato tuševi u kampu bili vrlo čisti i bilo je tople vode! Onda smo otišli na par piva, i tamo smo upoznali recepcionara rumunja, koji studira u Mađarskoj i koji nam je dao korisne informacije za put kroz Rumunjsku, pa smo poslije čašice razgovora, „umorni“ krenuli na spavanje.
…noć, komarci, kiša, poplava u šatorima…
   Evo novog dana, evo sunca! Veseli pakiramo stvari, plaćamo kamp, pozdravljamo se sa „blatnom vodom“ i krećemo kroz veliku Mađarsku ravnicu prema novom cilju  Mađarsko –Rumunjskoj granici i gradiću Gyuli. Prekrasno mjesto sa mnogo starih očuvanih zgrada, čistim ulicama, i urednim parkovima, 40 tak tisuća stanovnika, a nama zanimljiv zbog ljekovitih blatnih kupki. Pronašli smo kamp 50m od bazena, digli šatore i juuurišššš u crnu vodu, bazeni su super, jedino voda pod tuševima strašno smrdi po sumporu, ili još bolje, po kuhanim jajima( makar, kad malo razmislim to je klopa, to ne smrdi ??). Navečer šetnja po gradu, a ono cijeli grad vani, sjedneš na klupicu u park i uživaš u godišnjem…..
   Ujutro, pravac granica, a tamo-kaos, provlačimo se između lada i dacia do carinika, a ovi više gledaju motore nego putovnice, pitaju kud ćemo, žele čuti kako „Akrapović laje“,  savjetuju oprez, udaraju štambilje i nastavljamo. Cesta, sama ravnica, a onda nakon 50 km par zavoja i krenemo mi „sportsko-turistički“, lijevi, desni, lijevi, mislim si ja … pa tko je rekao da su im ceste loše?…desni, lijevi, PLJUUUSSSS, leti kofer, leti tank torba, letim ja, pa stružem po asfaltu, pa kad ću stat, pa bankina …drm.
…. ajoj, gdje sam?
   Trči Dario, pita jesi živ? Živ sam jebote, vidiš da stojim, al što je to bilo? PIJESAK, fini kvarcni pijesak, ispao sa kamiona koji ga tuda prevoze u neku tvornicu Ytong blokova, strateški raspoređen usred zavoja!
    Nakon što smo jedva izvukli motor ispod bankine, sagledavamo štetu: lijeva stranica postrugana, čak mi je i „crash pad“ puknuo, ulubljen tank, i najveća zabava, pukla ručica kvačila i to u korijenu, nema ni bartljka, jedva ga izšaltali do lera da ga možemo odgurati na ugibalište. Ali u principu motor može dalje, teleskopi i diskovi su ravni, a kome treba žmigavac, to ionako u Rumunjskoj ne znači puno. Na meni šteta i nije bila tako strašna, osim što sam morao baciti kožne hlače, strgao sam ligamente na lijevoj ruci i motor mi je pao na stopalo, pa nakon što smo improvizirali ručicu kvačila uz ljubaznu pomoć lokalnih radnika sa pilane (ne nije bila drvenaJ), nastavljamo dalje dok sam mogao izdržati bolove.
    Stali smo u nekom motelu malo podalje od glavne ceste i platili 5eur. čovjeku koji nam je motore držao na oku cijelu noć. Dario je hrkao a ja stenjao od bolova i upale mišića  cijelu noć.
     Ujutro na jednoj nozi skakućem do motora, pakiramo se, ustvari Dario nas pakira, stavlja mene na motor i hrabro krećemo dalje u Transilvaniju, u  Sighisoaru grad u kojem je 1431 rođen Vlad Tepeš,  zvani „Drak“ što bi na rumunjskom bilo „Vrag“, a u kojem je Abraham Stoker (1847-1912) pronašao inspiraciju za svog i našeg Grofa Drakulu, malo se vozimo kroz ulice iz 13 stoljeća, razgledavamo grad, barokne zgrade, pa vozimo u Brasov.
      Brasov je grad osnovan 1211 godine , sa mnoštvom starih građevina kao što su crkva sv. Bartolomea iz 13st., gotička protestantska crkva iz 14st., povijesni muzej smješten u zgradu iz 15st., a gdje se je nalazila prva Romanska škola, itd.
      Nama je bio zanimljiv jer se tamo nalazi i dvorac malo prije spomenutog gospodina „Vladeka“, nažalost zbog natečene noge, nismo mu išli u goste.
      Prespavali smo malo dalje u Transilvanijskim alpama, u mjestašcu Siriu, na vrhovima se je vidio snijeg, a domaći kažu da je zimi poprilična gužva, jedno je sigurno, jeftino je!
     Tu smo sreli grupu Slovaka na motorima, usput  prvi motori otkada smo u Rumunjskoj, koji su se vračali sa mora i rekli nam da ako idemo u Constantu, obavezno moramo i u nekoliko km udaljenu  Mamaiu, malo smo se podružili uz pokoju pivu i sutradan evo nas 400km dalje na Crnome moru.
      Na ulazu u Mamaiu su naplatne kučice, al motori ne plaćaju J, dugo je 11km i sa obje strane ceste su hoteli sa 4-5 zvjezdica, aqua-city, restorani, disko-klubovi, mercedesi, bmwi, hummeri i ostala luksuzna vozila većinom ruskih i ukrainskih tablica, sve je puno zaštitara i to je valjda najluksuznije mjesto u Rumunjskoj. Pronašli smo kamp za 2,5eur po danu. Beskrajna pješčana plaža, suncobran, ležaljka + piva(skuplja) =5kn .Samo digneš ruku i konobarica u toplessu i tangicama nosi cugu, raj na zemlji, e tu sam se izliječio.
 

  …………..pogled sa šanka, na plažu…
 

      Sutradan iznenađenje, u kampu 100m dalje počinje prvi moto susret u Constanti u organizaciji Sea Ridersa. Došlo je svih 120 motora iz Rumunjske, nas dvojca i 20 Bugara s kojima smo se navečer poslije par litara rakije jako sprijateljili. Susret je bio zanimljiv, a motori uglavnom čudne prerade iz istočnog bloka, npr. Ural 650 sa USD vilicom i zadnjom proširenom felgom od Moskviča. Čevapi su bili odlični, piva jeftina, rakija slaba, striptiz…
      U Subotu razgledavamo Constantu, opći dojam prljavštine i vidljiv utjecaj turske čizme(1413-1878), ali sam jeo dobar kebap.
     U Nedjelju se ujutro spremamo i sa Bugarima odlazimo kod njih u 200km udaljenu Varnu, drevni Odessus formiran od Grčkih naseljenika u 6st. pne., pa su u 1st. došli Rimljani, pa Turci, pa Rusi (1828), pa Englezi i Francuzi, pa opet Rusi, pa konačno Bugari dobiše svoju
zemlju.
 

       …. na ulazu u Bugarsku…  
 

 Pronašli smo smještaj u bungalovu za 4 osobe 10eur., čuvani parking za motore, pivo po 3kn, večera u finom restoranu 5eur, i ubrzo je cijeli grad znao za nas. Po cijele smo dane provodili sa lokalnim motoristima i razgledavali okolicu, kad nam je dojadilo krenuli smo dalje, malo uz obalu a zatim na kontinent, u Plovdiv na moto susret.
 

………….streetfighter……
 

  Susret je organizirao moto klub Vagaboonds, poznati po tome što na susrete sa sobom vuku top od trešnjeva drva (mužar) i gdje god stanu-pucaju. Zaboravio sam reći da pucanja motorom, u Bugarskoj nema, ustvari čim počneš pucati dođu redari i uzmu ti ključeve, a vrate ti ih kad se raztrijezniš. (al bi kod nas bilo ključeva…)
         Vozni park im je šaren, ali prevladavaju razne prerade Urala, Dnjepra, IŽ, CZ, MZ(televizori), a ti su mi bili i najinteresantniji, miris mješavine u zraku i plavi dim iz ispuha.
          Navečer standardno bend, a onda striptizete ali strogo iz publike, našlo se nekih 5-6 dobrovoljki i zabava do bola, susret je bio na bazenu tako da je bilo i kupanja. Nekoliko puta kroz noć bio je vatromet, a i mužar se nije zaustavljao tako da se nije spavalo. U Subotu, utrke ubrzanja, vožnja na zadnjem, na prednjem, i moram reći da im to dobro ide.
           Naravno tamo smo sastali i ekipu iz Varne, pa opet rakija i piva….
U Nedjelju ujutro, idu oni dio puta s nama, nema veze što je u potpuno drugom smjeru, a kad u već krenuli idemo i u Rilski manastir, 120km sjeverno od Sofije, u Rodopima. Voda sa zdenca je bila tako hladna da puca caklina na zubima.
           U Sofiji smo se rastali sa Bugarima i mi krećemo za Srbiju, pravac Niška Banja, idemo na kupanje. Smjestili smo se u hotelu, ugurali motore pred recepciju, da ne bi morali koristiti sprej za krpanje guma, i otišli na roštilj, koji je bio odličan, konobar Miladin, a na radiju program nekih naših popularnih noćnih klubova-čirilica.
           Navečer izlazak u Niš, pivo u „Tvrđi“ i na spavanje.
           Ujutro na autoput i gas doma, točimo na pumpi, a kaže nam „šumadinac“: „Odakle ste, iz Karlovaca?
       Znam ja Karlovac, bio sam ja onde u JNA.“
          Da, da, samo ga nisam pitao jel prije 91, ili poslije…
Na naplati „drumarine“ čovjek u čudu, kaže što plaćate, pa svi sa motorima bježe…
….pa vrati mi onda novce, kažem ja.
          Konačno Hrvatska, kleknemo, poljubimo zemlju, zahvalimo Bogu i pravac u Županju na čobanac, još malo pa smo doma….

     I to je to, 3500km, dobra zabava, a potrošili smo, pazite sad, svaki po 5000,00 kn i to sa svime, znači gorivo, autoput, spavanje, sve! Jedino mi je Dario imao veći telefonski račun, nego što je potrošio na put, i naravno ne računam štetu od pada.
     Ove godine idemo na sličan put, ali u većem broju, pa ako ima zainteresiranih, slobodno se javite…..
 

Share

About Author