Moto priče — 31 prosinca 2003 -

Da ispričam o mojim prvim kontaktima sa motorom. Od kada znam za sebe vezan sam za motore, pošto mi je otac zaljubljenik u dva kotača. Od moje pete godine vozao me na vespi, a kad sam imao 10 u garažu je stigla nova cb 900 f2 Honda. Godinu dana poslije kupio je Cx 500 turbo, čudo svoga vremena, a bold`or je prešla u ruke moga barbe. Sestra mi je tada vozila automatica, kod nas popularnijeg kao «ziko».Normalno, kad sestra nije bila tu, brat bi izjuria u đir, a naposljetku mi ga je i poklonila. Tada na red stupa «peter» – petnaestica, a redovito sa 14 godina vozim i obe Honde. Moja ekipa je radila najmanje sto kilometara dnevno po gradu, bilo je organiziranih izleta do Omiša, a vozile su se i trke na Sustipanu. Ja nikad nisam vozio trke tamo, iako sam često vozio treninge. Razlog? Previsok! Da, bio sam uvjeren da sam previsok za trke i ja mislim da sam jedini u tim godinama imao kompleks svoje visine u smjeru prema gore, jer svi su drugi željeli biti viši osim mene. Kakvo dječje razmišljanje, a? Vožnja po gradu tada bila je kao danas po pisti. Vozili smo se po gradskim zavojima sa ekipom koja je poslije nešto značila u Hrvatskom motociklizmu(Aljinović,Pribudić,…).Na kraju trećeg razreda srednje škole dobivam Turba na korištenje. San snova, iako mi je u svim razgovorima i svim mislima bila tada najbolja Honda cbr 1000 f. Vozački polažem sa Turbom na zaprepaštenje svih u komisiji. Na Hondi Turbo sam sve do 92.-e kad spletom okolnosti(otac dobiva neku odštetu) kupujem novu Hondu CBR 900 RR Fireblade. Zamislite taj doživljaj. Nakon toga počinjemo malo organiziranije vožnje, upoznajem bikere iz drugih gradova(Puščenici,…),a 97.-e kupujem novi model Firebladea i počinjem sa svojim izletima na Grobnik. Upoznavanje sa stazom, skidanje vremena, upoznavanje ekipe istomišljenika, slikanje i općenito vrhunska atmosfera. Samo, na žalost i preskup hobi, odnosno, nikad dovoljno novaca. 2000-te na red dolazi Yamaha R1,s kojom odlazim na jedan motohappening i nakon toga je prodajem radi kupovine stana. Godinu dana bez motora, horor, ali tek kad ponovno kupiš motor vidiš koliko ti je falio. Razmišljanja su mi u to vrijeme bila tipa: ma da ga je imat pa ga držat u sobi i gledat. Koji smo mi ovisnici. E, ali ove godine postajem ponosni vlasnik Suzukia GSX 1000R.Šta dalje reći? Motori su takva ljubav i strast da je to neopisivo. Kada bih prodao sve moto magazine koje sam u životu kupio mogao bih kupiti ne jedan, nego najmanje dva nova Suzukia. Sada bih volio voziti neki kup u Hrvatskoj, ali zadovoljio bih se i sa nekoliko organiziranih posjeta Grobniku. I jedna poruka na kraju: – svi mi koji volimo motore radimo jedni za druge, izbjegavajmo zavisti i probajmo se što bolje organizirati. Eto, da i ja nešto napišem. Pozdrav.

Share

About Author