Ostalo — 27 lipnja 2006 -

 

Happening već drugu godinu počinje u petak. Tako da su se mnogi vozači okupili već u rane jutarnje sate kako bi se vozili po što manjoj gužvi. No, pošto je za happening interes sve veći, tako se pojavljuje sve veći broj vozača tako da vožnja bez gužve teško dolazi u obzir. U petak su se tako spojile grupe tako da su se svi stvarno mogli navozati. Naravno, ako je bilo dovoljno guma na zalihi. Nešto sam načuo da će happening iduće godine započet već u četvrtak. E to bi bilo stvarno zanimljivo jer tada sigurno ne bi bilo gužve. Možda jednom doživimo i cijeli tjedan ludog provoda na stazi :)  … vratimo se mi na happening.

Dakle, u petak samo treninzi. U subotu se desila promjena od prijašnjih happeninga. Naime, od nama interesantnih utrka, vozila se samo timska utrka dok su ostale pomaknute za Nedjelju. Tako da je subota također protekla u znaku treniranja.

U subotu se u popodnevnim satima održala nekakva utrka talijana. Na njoj je van konkurencije nastupio naš Krešimir Erdec. Makar je bio puno brži od svih, dao nam je malo zanimljivosti u utrci sa jako lošim startom. Motor mu se na startu ugasio i krenuo je valjda negdje 15-16. Iz kruga u krug je skidao jednog po jednog vozača, dok na kraju nije skinuo i najatraktivniju i najbržu ženu tog vikenda, Samuell De Nardi. Naravno, ta mlada djevojka je sa najbržim krugom 1:35.5 brža od mnogih dečki koji su vozili tog vikenda no naš Kec ju je zaobišao i ostavio bez problema. NAPOMENA : u rezultatima umjesto Krešimir Erdec, na prvom mjestu piše Enrico Carlet 🙂 no broj 99 otrkiva tko se krije iza tog imena.
 

Rezultati Racing Wey utrke u kojoj ej nastupio samo naš Kec:
1444Racing-Way.pdf
1444LAP_RacingWay.pdf
 
Timska utrka

 

Nakon te utrke, počele su pripreme za Timsku utrku. Najdužu i mnogima najatraktivniju utrku. Utrku na kojoj su u glavnoj konkurenciji bili isključivo samo naši timovi. Tu su se našle standardne postave Erdec-Kezić i Zujić-Smoljan, a ja pošto je Albert imao problema sa vratom, za partnera sam odabrao Mirka Kalšeka kojemu se njegov partner Branko Ozis ozlijedio na prijašnjoj utrci i nije mogao nastupiti na Happeningu. Trebala je to biti interesantna utrka jer u nekakvim zbrojevima vremena sva tri tima su tu negdje. No već u prvom krugu je došlo do preokreta. Naime, moj timski partner Kalšek je u četvorci izletio sa staze i udario motorom u gume. Nije pao ali je popigao zadnju vilicu. Više o tome ćete vidjeti na kraju u mojem viđenju Happeninga. Tako je utrku poveo Boris Zujić ali ovaj puta ne na svojoj Hondi nego na Suzukiju od Moto Pulsa. Zujo je vozio fenomenalno i iz kruga u krug je radio prednost. No utrku je prekinuo pad jednog vozača, a kada motor nakon pada ostane na stazi, utrka se prekida i starta se ponovo. Na drugom startu se ponavlja ista scena. Zujo nakon par krugova izbija na čelo i svoju prednost povećava. U izmjenama se razlika smanjuje jer je u prvoj izmjeni protiv Zujića vozio Kezić, a u drugoj je znatno brži Kec sustizao Smoljana. No Zujo je napravio pre veliki razmak da bi ga se samo tako moglo uhvatiti i prestići. No opet prekid, ovaj puta pad samog Zujića u Zagrebačkom. No pošto je odvoženo preko 2/3 utrke, zbrajaju se bodovi i utrka završava. Tako se taj zadnji krug oduzima, a na pobjedničko postolje se penju Zujić i Smoljan na prvo mjesto, Kezić i Erdec na drugo, a kao treći kroz cilj prolazi također naš tim Perkušić-Kemenović. Uf, moram priznati d aje jako lijepo vidjeti samo naše vozaće napostolju. Prijašnjih godina su to u glavnom bili slovenci i talijani. U klasi serija je situacija bila totalno drugačija. Naime, tamo su se na postolje popeli samo Slovencki timovi. Prvi su bili Albreht-Špolar, drugi Tadej-Burger i treći Jeršin-Čepon. Našnajbrži timu klasi serija, Kotvica-Murat su bili četvrti.
 

Rezultati timske utrke :
1444Team-Race.pdf
1444LAP_Team-Race1.pdf
1444LAP_Team-Race2.pdf
 
Boris Zujić, na Suzukiju od Moto Pulsa na kojem je doživio pad.

 

Toliko od timske utrke. Bit će zanimljivo idući Happening, najavljene su velike borbe za prvo mjesto.
Sa završetkom timske utrke, svi su se poredali uz ogradu na stazi jer započeo je free style. Izašle su tri klase. Prvo brzinci, pa supermoto pa na kraju najatraktivniji skuteri. Kažem najatraktivniji jer dečki stvarno rade čuda. U klasi cestovnih motocikala, bilo je samo dva vozača, naš Posavčić Mato i slovenac Gulja Tomaž. Naš Matko je pokazao kako se vozi po zadnjem. Moram priznati da mi je žao što nema više prijavljenih vozača u ovoj klasi. Nekad sam se i sam tamo natjecao i bilo je interesantno. No dečki koji su nekad vozili free Style na Happeningu, očito su izgubili interes i zanimanje za to. U klasi supermoto najbolji i najveći u freestylu je naravno Tomislav Marić na svom KTM-u. Drugi je bio Terlević Andrej a treći Kočevar Krostijan. I na kraju skuteri. Koliko je to otišlo daleko, pokazalo je da su dečki na skuterima u pola sata napravili pravu predstavu i totalno zasjenili sve druge klase. Dečki tokom cijele godine vježbau po raznim parkiralištima i ono što su nam pokazali te subote na Happeningu, vrijedno je svake pohvale. No od svih njih, najviše nas je oduševio Šarin Nino. Odma iza njega, ali ne daleko po stilu vožnje je bio Vozila Marko, a hiperaktivni Miljanović Dario je završio na trećem mjestu. Dečki svaka čast, jedva čekamo idući Happening da vidimo što ste novo naučili. Nakon free styla, dan je završio, preostala je klopa i odlazak na spavanje pred Nedjelju.

Rezultati Free style :
1444free_style_klasa.pdf
 
Utrka Ćuro kupa

 

Ćuro kup 1000 i 600

U Nedjelju su već ranom zorom oko 9 sati prvi vozači izašli na pistu. Bili su to u glavnom oni koji su prevalili dugačak put da bi se vozili pa su htjeli iskoristiti svaku minutu koju mogu na stazi. Mi smo se počeli pojavljivat u boksovima oko 9-10 kako bi eventualno odvozili koji trening prije prve utrke. Prva nama interesantna utrka je bila ona za Ćuro kup u klasi stock 600 i stock 1000. U klasi 1000 su falili glavni konkurenti. Naime, na speedweeku i na utrci za PH se vidjelo da će glavni ovogodišnji akteri biti Simonović-Zujić-Kezić i Kranjec. Od svih su ostali samo Kezć i Kranjec. Aldo Simonović se borio sa ovjesima pa je na kraju u petak odlučio odustati i štediti gume za njemu bitnije utrke Alpe Adria i PH, dok je Zujić prilikom pada na timskoj utrci u subotu, slomio ključnu kost i tako možda čak i propustio priliku za dvostruki naslov ove godine. Onaj u PH i onaj u Ćuro Kupu. Tako sam utrku poveo ja no iza me u stopu slijedio Kezić. Odmah iza je trebao biti Smoljan, vozač koji malo iznenadi malo razočara, ali u glavnom je to ono prvo. Cijeli vikend se bori sa motorom, ništa mu ne paše, stalno se vrti na 1:40 i onda bum … na utrci evo nama Brune sa 1:35 🙂 No Bruno je u prvom krugu u Riječkom zavoju imao jedno malo proklizavanje pa se malo provozao po travi i izgubio "priključak" sa prvima. Nakon nekoliko krugova, mene prelazi Kezić što mu pokušavam vratit, ali ne uspijevam (čitajte niže više o tome), a do kraja utrke Bruno uspijeva osigurat sebi treće mjesto. Eto, ponovo taj Bruno… prvo izleti sa staze i onda poludi i dođe treći. Na startu se pojavio i novo pridošli član cijelog cirkusa, Milan Vončina, poznatiji kao Franc koji je imao odličnu vožnju u subotu sa mojim bivšim timskim kolegom i sigurno najpoznatijim vozačem u Oldtimerima, Emilom Mokrovčakom, ali Franc je na žalost pao u samom početku utrke. U klasi 600 prava iznenađenja. To da nas je Mato Posavčić iznenadio na početku svoje debitantne sezone to znamo, ali da će nas nastaviti iznenađivati, to nismo očekivali. Naime, on i Dražen Kemenović su vozili fenomenalnu utrku i postavili svoja najbolja vremena koje sad za Matu iznosi 1:37.159, a za Kemu 1:37.392, ali u klasi 600. Iza njih je bio Mislav Perkušić koji se ove godine prebacio sa klase 125 na kalsu 600. Zapravo, odlučio je voziti obje klase i jedan je od vozača koji predstavlja Hrvatsku na Alpe Adria prvenstvu ove godine uz rijetke druge vozače. Čak je na zadnjoj utrci bio jedini Hrvat. Mislavu želimo stvarno puno sreće jer je najmlađi vozač i pun potencijala.
 

Rezultati ĆuroKupa i no-limit600 :
1444Duro-Stock-Cup.pdf
1444LAP_DuroCup+NoLimit600.pdf 
1444NoLimit-600.pdf
 
Siniša Kezić Saša Kranjec

 

Bruno Smoljan Milan Vončina

 
 
 

Nakon Ćuro kupa, povukli smo se u boksove na izmjenu guma i na pripremanje za završne utrke na Happeningu. Utrke klase serija i No-limit. U klasi serija imamo dvije novosti. Prva je uvođenje nove klase, zapravo obnavljanje klase 750 i dvocilindraša, nekada poznatije kao superbike klasa. Druga je ta što se klasa 600 vozila sa ostalim klasama to su naked, Lady, +550 i supermoto. U klasi serija 1000 najbolji je bio Horvat Tedej, a iza njega naš Emil Kotvica. Emil nikako da se spusti na svojih 1:40 koje je nekad vozio i time postane glavni favorit u kalsi serija 1000. Očito ga svaki pad malo vrati nazad. Peti je kroz start prošao Krunosklav Pečak, a deveti i deseti Antonijo Lazić i Krešimir Prašnički koji je ove godine sa svojim novim ZX10R-om prešao iz klase 600 u klasu 1000. U klasi Superbike, dakle četverocilindraši do 750 kubika i dvocilindraši, pobjedu je odnio Marijan burger ispred Aljoša Košira na drugom i Janeza Jeršina na trečem mjestu. Od ostalih klasa spomenuli bi našu Irenu Brkić koju sve češće vidimo na stazi te u klasi Supermoto Erwina Hangobla koji je na supermotu odvozio nevjerojatnih 1:44. Naši supermoto vozači su bili na prvenstvu Hrvatske u Šibeniku pa nisu nastupili na ovoj utrci. Šteta, vjerujemo da bi se Marić i Vugrinec odlično snašli i odvozili ispod 1:50 te se time popeli na pobjedničko postolje. Nema veze, bit će prilike.

Rezultati po klasama :
1444Serija-600_Lady_Naked_SM.pdf
1444LAP_Serija600Lady_Naked550SM.pdf 
 
1444Serija-1000_and_750.pdf
1444LAP_Serija1000+750.pdf 
 
1. u klasi serija – Tedej 2. Emil Kotvica

 


Krunoslav Pečak

Krešimir Prašnički

 
 

Utrka No-limit

 

Proglašenje No-limit 1000

Što je preostalo, klasa No-limit. Najbrojnija i najprestižnija klasa. Naravno, razlog je što je voze oni najbrži i što nema limita na motorima. Dakle, od pravih Superbike mašina pa preko stock motora pa do raznih trkaćih prerada koje ne zadovoljavaju nikakve pravilnike. Ovaj puta je izašlo čak 29 vozača. Naravno, na startu su falili Aldo Simonović od kojega smo očekivali borbu sa Erdecom, te Boris Zujić koji je trebao ponovit borbu samnom koju smo započeli na PH. No kako sam napisao, od Zujića i Alde ništa te Nedjelje tako da neke velike borbe nisu bile očekivane. Od onih najbržih, na startu su bili Kec, Kezić ja i novopridošli iz klase serija, jako brzi Slovenac Roman Albreht. E sad zašto novo pridošli. Organizator je od ove godine uveo pravilo da ukupni pobjednik sezone iz klase serija mora preći u klasu No-limit i tako ostaviti prazno mjesto za novu borbu za naslov prvaka. Sam tijek utrke pročitajte na kraju u mojim dojmovima sa utrke, a ovdje bi samo napomenuo da je bilo jako malo naših vozača. Gledajući popis, vidim samo još našeg franca koji je nakon pada na Ćuro kupu vozio dosta slabo. No nebitno. Bitno da smo se na prvo i drugo mjesto popeli Kec i ja, a na treće zbog kvara na Kezićevom motoru, popeo se Albreht. Eto najavih kratku reportažu a on na kraju se raspisao kao veliki.
 

Rezultati No-limit 1000 utrke :
1444No-Limit-1000.pdf
1444LAP_NoLimit1000.pdf
 
Krešimir Erdec Saša Kranjec

 

Roman Albreht Milan Tapajner

 

I za kraj moje osobno viđenje vikenda i utrka :

Sa obzirom na početak vikenda, završilo se jako dobro. Sve je počelo sa testom klase 1000 za MotoPuls. Šaltanje sa motora na motor mi nikako ne paše i kada odkružim nekoliko krugova na razno raznim motorima, definitivno mi treba malo vremena da se priviknem nazad na svoj. Tako je i bilo. U petak u jutro sam probao sve nove pile; nakon čega sam sjeo na svoj motor i u gužvi jedva odradio trening. Nije bilo dobro, ali sa obzirom na gužvu nisam se previše žalio. No na kraju dana su uslijedili problemi. Na testu klase 1000 sam pao sa CBR-a 1000 u laktu na nevjerojatan način. Sa vremenom 1:45 mi je pustila prednja Metzeler Racetek K1. Za ne vjerovat. Pa tamo sa svojom Suzom ulijećem najmanje sa 30 na sat brže. Mislim si nebitno. Malo me boli ruka, ali ništa strašno. Honda polupana i ja sa testom gotov. Sva sreća što sam uspio probati sve motore u jutarnjim satima pa sam mogao donijet svoje zaključke da se baš ne kaže da mi je propao test. Na večer stavljam led na ruku jer počinje boliti. DO spavanja me ruka već toliko boljela da nisam mogao stisnuti šaku i već sam se pozdravio sa utrkama za vikend. Zovem u Zagreb, javljam ljudima da mi donesu Deep Heet mast i steznik kako bi možda smirio bol. U subotu u jutro ruka boli za poludit. Uz steznik nekako pokušavam sjest na motor i odvozit par krugova da vidim kako će biti. Prvi krug ajmo reći dobro no već treći i četvrti ništa od vožnje. Pripremam se na najgore, mogu polako pakirat stvari…. Oko podneva mi dolazi Deep Heet i tokom cijelog popodneva ga utrljavam na ruku. Do timske se možda oporavi. Pošto mi je timski kolega Albert bio ukomiran sa vratom i nije mogao voziti, pada dogovor sa Kalšekom. Mislim si makar sam ukomiran sa rukom, ma odvozit ću rundanje na1:38 i sigurno smo na postolju. Počinje timska, prvi krug Kalšek starta. Nije mi to baš pasalo jer je Kec bio drugi u izmjeni a nekako mi je lakša borba sa Zujićem i Kezićem nego sa Kecom. U prvom krugu iz rupe izlaze oni najbrži, Kalšeka nema, prođu svi, Kalšeka još uvijek nema. Gotovo je, čovjek pao. Pao je u četvorci, zapravo, proletio je kroz četvorku pa preko riječkog u gume. Ne pitajte kako, oni koji su vidjeli znaju da je bilo gadno. Nakon 4 kruga netko pada i utrka se prekida. Ponovni start. Kalšek dolazi na start sa malo popiganim motorom. Mislim si, šansa za postolje je propuštena ali ajde da barem odvozimo trening bez gužve. Kalšek starta i već u 3 krugu ide van jer mu motor previše trese. Kada je lupio u gume, spigao je zadnju vilicu i motor nije bio vozan (ali je čovjek napravio 1:36.6 .Izlazim nakon tog 3 kruga na trening. Ma koji trening, na stazi je bilo toliko sporih da mi se činilo da vozim u 2. grupi na treningu a ne na utrci. Nakon par krugova vidim da nema smisla a i počela me boliti ruka te izlazim van. Kalšek je tada već imao motor spakiranu kombi. No sve to prekida Zujićev pad u Zagrebačkom. U našem boksu nastaje pomutnja jer je pao naš. Svi trče neki plaću. Stvarno koma. Nije lako kada ti prijatelja dovedu u hitnoj i onda te ne puste blizu već ga voze u bolnicu. Na svu sreću iz bolnice nam dolazi vijest da je Boris dobro i da je samo pukla ključna kost. Inače Zujiću svaka čast. Odvozio je fenomenalnu utrku prije pada. Na tuđem motoru, sa ne kompletno podešenom geometrijom i sa rabljenim gumama vozio je stvarno fenomenalno. U našem boksu su pali još neki rekordi. Franc je odvozio 1:38.4, a Emil si je skinuo 10 godina star rekord koji je sada 1:39.1 ali na Francovom motoru.
Meni dan završava u nadi da će u Nedjelju manje boliti ruka i da ću se uspjet koncentrirat na vožnju.
Nedjelja u jutro, prvi trening. Izlazim na stazu da probam kako će se ruka ponašati. Oduševljenje, boli ali mogu vozit. Jedini problem mi je bio što nisam mogao visiti sa motora jer mi je ruka-zglob morao biti što ravniji. Nije moj stil ali 1:36 u gužvi je najavilo da će biti nešto od mene u utrci. Pred utrku mi Ćuro javlja što je odlučio sa Ćuro kupom, zapravo koje gume se smiju voziti. Pada odluka da se smiju voziti slikovi još ovu utrku (na molbu nekih vozača) ali da će skinuti po dva boda svima a sliku (i za prvu utrku). Pošto smo mi već prije toga imali na motoru GP gumu, odlučujemo se da nećemo ništa mijenjati. Izlazim na utrku, pored mene Kezić a odmah do Shepi. Nikada još nisam startao sa prve startne pozicije. Neopisiv doživljaj. Kreće start, Kezić i ja se ispucavamo prvi i vozimo jedan uz drugog do samog ulaska u dvojku. To mi je bio moram priznati najveći fight do sada. Umalo da nam se slajderi nisu spojili. Ne posustajem ja ne posustaje on. Jebena borba već u drugom zavoju. Pošto sam bio unutarnji, ulazim prvi i izbijam pred trojku prvi. Punih 6 krugova se vozim sam. Nikog ispred i mislim si sad samo da izdržim ovaj tempo i odlično. No iza mene se non stop vozio Siniša a da ja to nisam niti znao. Pratio me u stopu. U predzadnjem krugu radim pogrešku i sporo ulazim u Riječki, Siniša to koristi i stiže mena izlasku. Ja lud, od kud se sad on pojavio. Pokušavam mu vratiti u laktu ali jednostavno nisam imao više snage u rukama. Pokušavam još nešto iskemijati u zadnjem krugu ali ponovo greška u Riječkom i propuštam priliku. Makar mi je žao što sam propustio priliku za prvo mjesto pošto nije bilo najbržih Zujića i Alde, utrka je bila odlična i Siniša svaka čast za majstorsko iskorištavanje prilike i za pobjedu. Zaslužio je.

Nakon Ćuro kupa ostala nam je samo No Limit klasa. Izlazim na start ovaj puta sa novim Slick gumama i u glavi spremniji. Ovog puta je Kec bio na startu pa sam znao da je prvo mjesto rezervirano. Uz Keca mi je od konkurencije naravno Kezić ali i Albreht koji je ove godine prešao u klasu No-limit. Dečko odlično vozi tako da tko zna što može biti tokom utrke. Utrka kreće, ponovo ja i Siniša rame uz rame na startu ali ovaj puta popuštam i odlučujem ja malo njega pratiti. Odigrat taktički i zamijeniti ulogu. No već prije trojke, Siniša pre sporo ulazi i ja koristim priliku da ga obiđem iz vana. Cijelu tu priču promatra Kec koji je u dvojku ušao treći (berem mislim) 3 kruga vodim i u četvrtom me pred Zagrebačkim prelazi Kec. Dugo mu je trebalo. Nakon toga okrećem glavu i vidim da nema nikog blizu. Ipak sam rundao sekundu brže nego na Ćuro kupu i napravio sam dovoljnu prednost ispred Siniše i Albrehta. Nakon par krugova Siniši rikava kuplung i za njega završava utrka, a za mene opasnost sa leđa. Smirujem tempo i lagano dolazim do drugog mjesta. Moram priznati da mi je najveće zadovoljstvo bilo voziti se iza Keca dva kruga, naime samo toliko sam mu bio blizu, kasnije je pobjegao. Žao mi je jedino što me bolila ruka i što se nisam 100% mogao opustiti pa pratiti malo više i bolje Keca koji je runda na vremenima ispod mog rekorda tako da sam teoretski mogao imati vrlo dobru školu od našeg najbržeg vozača. Nadam se da ću imati tu priliku kada ću biti spremniji.

Siniša, još jednom svaka čast na borbi u Ćuro kupu.
Zujo, tebi sam sve rekao preko telefona, a ovdje ću još samo javno da kad bi ti vozio K5, ne bi se Kec trebao bojati Alde da će mu doći sa leđa nego tebe !
 
 

 
Rasprave na forumima : motolus-web : forum motori.hr : forum
 
Fotogalerija :  motori.hr ; moto-foto ; taubi-moto
 
Fotke by : Kocka, Taubi, King & MotoPuls

Share

About Author

admin