O dizajnu s potpisom engleskog dizajnera A. Mortona, možda i nije potrebno trošiti previše riječi. Prepoznatljiva mala trocilindrična munja s tri cijevi na stražnjem kraju i u bijelo-crnoj kombinaciji decentno prošaranoj crvenim cjevastim okvirom djeluje impresivno. Vidljivih promjena u odnosu na prvu verziju zapravo i nema što niti ne treba čuditi obzirom da se radi o motoru koji od predstavljanja dobiva nagrade za dizajn. Dobrim dijelom to može zahvaliti i bezvremenskom dizajnu F4 na koji je očigledno vrlo snažno oslonjen. Moglo bi se reći da i ne bi bilo previše inteligentno tražiti nešto potpuno novo pored takvog bisera u svojoj kući. Onome tko bi se htio argumentirano suprotstaviti toj tvrdnji, mogu samo reći jedno: to je probao i Terblanche. ;) Možemo vam otkriti i pouzdanu informaciju direktno od managementa MV Aguste, da niti u bližoj budućnosti neće biti značajnijih dizajnerskih odstupanja. Na hrvatskom bi se to reklo da ne mjenjaju konja koji pobjeđuje.
Prema kućnoj tradiciji, poznato je da je prva misao nakon penjanja na Agustu uvijek ista: tvrdo. Međutim, sjedalo na F3 je standardno malo tvrđe ali ne više ekstremno kao na F4. Spomenut ćemo samo da smo u “tjednu Aguste” vozili i neke druge modele gdje je taj osjećaj gotovo potpuno izostao. No o tome kad dođe vrijeme, pratite portal i sve ćete saznati. :) Vratimo se na F3 gdje, osim spomenutog sjedala, cijeli položaj za upravljačem djeluje puno prirodnije. Ne treba zaboraviti da se radi o još jednoj “šestici” koje svojim gabaritima, osim kod onog zelenog Japanca, u zadnje vrijeme djeluju kao da ih često peru u mašini. F3 je ergonomski izuzetno dobro prilagođena u sve tri točke tako da je i višim vozačima moguće naći i prihvatljiv položaj.
Puno se pisalo o eksperimentu na tri cilindra koje su inžinjeri MV Aguste pretvorili u uspješni proizvod. Od samog početka, agregat je bio hvaljen ali su se u sjeni uspjeha nazirale se kritike vezane uz rad elektronike. Upravo zato je na novom modelu fokus bio na traženju boljeg rješenja pa je sada rad motora kontroliran sofisticiranim ride-by-wire sustavom a ovaj put “uštelani” senzori na osnovu brojnih faktora omogućuju besprijekoran rad i traženi odaziv na gas u određenim režimima vrtnje. Ukupno gledajući, razina elektronike na F3 premašuje onu na limitiranom top modelu F4 RR. Osim senzora za razinu nagiba i brzinu okretanja stražnjeg kotača zbog traction/wheelie/launch controla, elektronika upravlja motorom kroz četiri mape: Rain, Normal, Sport i Custom koje kroz razne varijabilne parametre omogućuju personalizaciju voznih osobina. Dodatna opcija je EAS ili electronically assisted shift ili na hrvatskom QuickShiffter, dok ABS još nije u ponudi.
F3 teži 173 kg na deklariranih 128 KS. Brembo koči naprijed na diskovima od 320 mm dok je straga 220 mm, vilica je Marzocchijeva od 43 mm a stražnji amortizer Sachsov. Uglavnom poznate komponente koje ste već vidjeli i na konkurenciji a za koje vam možemo potvrditi da i u praksi funkcioniraju odlično. Punašna 173 kg ne predstavljaju neku prepreku na zahtjevnijim serpentinama a sve pohvale idu i kočnicama. Elektroniku smo pohvalili ranije. Ono što nećemo pohvaliti je mjenjač koji bi morao biti bolji. Zapravo, jedina zamjerka na F4 bila je isto na mjenjač koji je nakon nekoliko krugova na stazi počeo pokazivati znakove umora. Ovaj put smo vozili na cesti ali je nepreciznost i dalje prisutna.
Cijena F3 je 102.990 kn odnosno 105.900 kn za EAS verziju. Zanimljivo kako se mjenjaju vremena, nekada je omjer u odnosu na japanske motore bio 1:2 dok je danas MV Agusta jeftinija od većine konkurenata.
