Cestovne utrke — 11 rujna 2006 -
Po mnogočemu najatraktivnija utrka dana.
Fight Mocibob, Gajić, Erdec i Kemenović.

 

U Oroslavju se u Nedjelju, 10.09. održala posljednja po redu utrka za prvenstvo Hrvatske. U dvije klase se očekivala velika borba dok se u klasi 600 znao pobjednik. Dolaskom na stazu se moglo već vidjeti da je staza jako opasna i da će biti puno posla. Na treningu su svi skidali vremena iz kruga u krug i koliko toliko su se nekakve karte počele otvarati.

U klasi 600, najbolje vrijeme je imao Luigi Aljinović, iza njega Dražen Kemenović, a iza Mislav Perkušić. Sva trojica su vozili odlično, no Luigi je to radio toliko fluidno da je izgledalo kao da je u Oroslavju odrasto.
U klasi 125SP se očekivala velika borba. Prednost u bodovima je imao Mislav Perkušić, no Marko Višak je bio odmah iza. Bez obzira na puno bolje vrijeme na treningu, za Perkušića mjesta za pogreške nije bilo. Svaka greška bi mogla značiti puno bodova za Marka i osvajanje titule.
U klasi stock 1000 najveća borba se očekivala od Keca. Kranjec je imao bodovnu prednost od 8 bodova i ono što je morao to je bilo održat tu razliku. Kalkulacije su bile svakakve. Ako kec dođe 3, on mora 8, ako Kec dođe pak 2, on mora 4, a to je neto što je bilo teško ostvarivo uz vozače poput Mociboba, Gajića, Zrinića, Kemenovića, Simonovića, a i samog Keca. No svašta se može desiti, utrka traje 10 krugova.
 

Eto nakon kratkog uvoda, ne mogu previše pisati o klasama 125Sp i 600. Rekao bi samo da je u klasi 125Sp, Mislavu Perkušiću već u prvom krugu zaribo motor te da je Marko Višak uz osvojeno 3. mjesto postao prvak Hrvatske. Grešku na motoru je iskoristio Devčić koji je pak ostao bez bodova na zadnjem Grobniku pa je utrku završio prvi, a u ukupnom poretku postao viceprvak. Tako je Mislav u ukupnom poretku završio tek kao treći.
 

Rezultati utrke klase 125 SP

 

U najmalobrojnijoj klasi, klasi stock 600 treninzima i utrkom je dominirao Luigi Aljinović. Tu nemamo što previše pisati. Luigi je utrku poveo, nakon par krugova se izdvojio od odličnog Kemenovića i na kraju naslov prvaka Hrvatske samo je potvrdio još jednom pobjedom. Iza Luigija i Keme se na pristojnoj udaljenosti smjestio Perkušić, a iza njega se vozila bitka između Juga i Ercega. Ovaj put aje bolje prošao Jug. Šesti i zadnji trkač u ovoj klasi je bio Katalenić.
 

Rezultati utrke klase stock 600

 

Eto, sad kad smo riješili sve klase, možemo se baciti na ono što sam najavio. Nisam uspio gledati utrku jer sam je vozio, u nastavku slijedi moj komentar koji sam napisao na forumu nakon što su se mnogi članovi foruma zgrozili na organizaciju, i na sam savez. Puno je toga bilo neregularno i ima dosta razloga da se nekoga opali po prstima, koga, prosudite sami. Ovo je moje viđenje cijelog događaja :

Prvo, pogasite svi kalkulatore jer nema smisla. Vec prije starta sam znao da ako Kec dođe prvi ili drugi da je on prvak. Mocibob je pao, Kec je kroz cilj prošao drugi i postao je novi-stari prvak države. Ja sam da maksimalno koliko mi zdrav razum dopušta, a Kec je svojom vožnjom na ipak 6 sekundi bržem vremenu od nas mnogih, zasluženo odnio titulu prvaka.
Sve ovo sto se dešavalo na pozicijama između Keca i mene nije bitno. Mocibob je nakon pada izgubio transponder, normalno da to nema veze, kroz start je prošao treći i to je to. Mogao je puknut nekvalitetan nosač transpondera, moglo se desit svašta. To sad nije bitno.
Što se tiče Keme, ne zamjeram mu ništa, vozio je čudno, pogotovo onaj prvi start, a u drugoj utrci mu je puknuo mjenjač i izletila šipkica te je počeo bacat ulje. Ostao je u trećoj brzini i koliko god da se borio, ne bi završio ispred Keca. U jednom trenutku sam mu došao dosta blizu, ali onda je pobjegao. Čak mu se u jednom trenutku dosta zdimilo iz motora i mislio sam da će suci reagirat jer je bacao ulje po stazi, no niko ništa.

E sad, mislim da bi se trebalo najviše čestitati Gajiću jer je vozio za klasu bolje od svih. Ulazak u doslovce svaku šikanu po šrek u Supermoto stilu, otvaranje gasa sa kontrolom kuplunga, te klizanje po svim zavojima je nešto što rijetki mogu i znaju. Makar je lud i makar bi ga se trebalo ukoriti za neke stvari poput sulude vožnje dok su kola hitne na stazi i slično, Gajs je vozio nevjerojatno i zasluženo odnio pobjedu u Oroslavju.

E kad smo to obavili, ajmo na organizaciju.

1. SAMA STAZA

Nikad u životu nisam vidio bale sjena koje su toliko sprešane u kocku i sa selotejpom polijepljene po stupu. Fascinirao me jedan poštanski sandučić (ili je to bila kanta za smeće ?) na kojem je "bala" sjena bila zalijepljena, a sam stup na kojem je on stajao je bio otkriven. Vjerojatno je i tamo "bala" jednom stajala. Bale sjena koje smo gledali u drugim gradskim utrkama, te su prihvatljive. One su mekane i debele, ove tanke sprešane, one mogu služiti jedino našem Mirku Filipoviću da vježba nožne udarce po njima jer su tvrde isto kao i drveni stupovi po kojima Mirko udara. Zatim stupovi rasvjete, stupici, rinzoli, ograde … uopće je glupo bilo što pisati po toj temi. Doslovce svaki pad u jednom od zavoja od rotora prema startno ciljnoj ravnici je pogibeljni. Ne kažem da se tamo ako padneš mora poginuti, ali u svakom slučaju vrlo lako može. To je nešto sto je nedopustivo.
O razno raznim stupićima koji su se jednostavno dali iščupat, a ako nisu onda odrezat, te o kamenju koje nije bilo maknuto nego je lakše bilo bacit gumu na njih .. ma svašta.
Šikane. Ajme majko. 7 šikana i to sve različite. No najviše me impresionirala prva šikana na ravnici. To nije šikana to je čista zamka za vozače. Kao da su je namjerno postavili tamo da vide tko je od nas svih luđi. Mislim postaviti šikanu tako da se na pas mater kroz nju može proći ful gasom, dovodi u pitanje samo jedno. Čemu je ta šikana služila? Da one sa malo više razuma i malo manje iskustva tamo maksimalno prikoći dok one koji su dugogodišnji trkači ili pak ludi kao neki, tu ubrza i da im prednost. Stvarno ne znam. I sam Gajić koji je sigurno cijelu stazu vozio najbrže, rekao ja da se tamo stisne i ful gas, ali da i malo zakači sa motorom, kaže da ga ne bi ni sam bog sastavio. Nakon te šikane ide pak jedna totalno kontra od nje. Šikana koja je kompletno zatvorena i na kojoj su mnogi ostavili svoje mjenjače i kočnice dok je sam Zrinic, za kojeg se kaže da je kralj cestovnih utrka, tamo toliko grdo pao da je potrgao nogu i zdjelicu.
Šikana nakon rotora je također vrlo interesantna. Možeš je proći brzo kao sotona, ali ako slučajno zakačiš motorom, pošto je u zavoju, letiš u jarak koji nakon što ti potrga neke dijelove tijela, ako te ne zaustavi, onda si direktno u nekoj lako moguće friško pofarbanoj ogradi neke kuće. E da ne zaboravim, drugi zavoj nakon ciljne. E to je tulum. Ide se u kompletno nepregledni zavoj, direkno u čošak kuće. Vrlo maštovito.

O sigurnosti bi se još knjiga mogla napisati, a ja bi se samo još malo osvrnuo na Zrinicev pad. Tu je organizacija zakazala u tu mjeru da bi ja sve suce isti čas stero doma. Da opišem pošto sam bio odmah iza i sve to gledao. Čovjek pada, motor leti po zraku i nakon nekoliko okreta, zaustavlja se nasred staze. Istrčavaju redari sa žutim zastavama. Zujić se jedva provlači između dijelova, a ja za njim. Nakon toga smanjujemo tempo zbog šoka naravno. Nakon toga dolazimo u idućem krugu, nakon šikane stoji zastava, pazite nakon šikane. Ulećemo u šikanu za koju vidimo da stoji čudno. Naime prva dva djela su stajala dobro, ali onaj treći je stajao nasred staze. Tu Zujo brzinski odlučuje zaobići šikanu, i ja činim isto iza. Tu već usporavamo nakon čega u idućem krugu gledamo bijele zastave. Svi u čudu nemamo poima sto se dešava i zaustavljamo se na ciljnoj.

E sad propusti vezani uz taj Zriničev pad.

1. Onog trena kada je motor pao, izletava se sa žutom zastavom, to su napravili ispravno, ali ne može se dogoditi da nas u idućem krugu dočeka onako postavljena šikana. Posto žute zastave nije bilo prije šikane, ja sam iskreno mislio da je šikana u redu i da su zastave postavili iza zbog nekih eventualno dijelova na stazi. Kad sam ušao u nju, sva sreća da je Zujo i ja nismo išli prolazit jer bi oboje popadali. Onda ona bijela zastava. Prvo utrka je prekasno prekinuta. Onog trena kada su javili da vozač nije dobro, dakle onog trena se utrka zaustavlja da kola hitne mogu doći do vozača, a ne puštat još praktično dva puna kruga da bi se reagiralo. Sramota za organizaciju. Prvo nam postavljaju takvu stazu, a onda kad se neko opasnije skrši, čekaju sa kolima hitne. A one bijele zastave, možemo se samo slatko nasmijati i zamolit organizatore da iduće godine organiziraju barem jednotjedni tečaj za suce kako bi znali što je što. Ovo nema smisla.

No da ne duljim bez veze. Nema smisla. Preko zime ćemo se ponovo žalit i ponovo će se vrtit ista priča te će ponovo druge godine biti obećanje da će se maksimalno poraditi na sigurnosti i ponovo će biti sve isto. Stoga možda niti nema smisla. Priče o tome da je jeftinije vozit se po gradu nego po grobniku su totalna glupost jer je danas samo na šikanama ostavljeno toliko fuzeva i oklopa da toliko guma nemrem potrošit za jedan cijeli vikend na stazi.

Dakle, da ponovim, Kecova pobjeda nije upitna, sve je bilo po PS-u a mi možemo samo pričat sto bi bilo da je bilo. Ja sam zadovoljan sa titulom viceprvaka u svojoj prvoj sezoni i žao mi je što sam izgubio za samo jedan bod. Ono što mi je najviše žao je to što sam prvenstvo izgubio na utrci koja se po meni nije trebala niti održati, jer tamo se boriti za naslov prvaka, to je pothvat vrijedan hvale potpuno isto kao i jurit po otoku Manu. Ja se to nisam usudio, no Kec je krenuo i zaslužno je pobijedio.

I za kraj poruku savezu … napravili ste prvenstvo u kojem nema niti malo sporta. Jedini sam se ove godine pripremio kao pravi sportaš. Čitav tim je uložio jako puno vremena i novaca u sve to. Odradili smo odličnu sezonu da bi je okončali na ovakvoj stazi i ovakvoj gradskoj utrci. Zapravo na ovakvoj seoskoj zabavi. Organizatori su pričali kako su se danima pripremali za sve to. Za što ? U mjesto da su postavljali montažne kafiće okolo naokolo ne bi li pokupili nešto novaca, trebali su se maksimalno posvetiti utrci. Poskidati sve moguće stupove, staviti još barem toliko bala sjena no na žalost niti to im ne bi bilo dovoljno jer tamo se sigurnu utrku ne može dobiti. To je za Tomos kup i eventualno za Oldtimere. Nas pustite da se vozimo tamo gdje se možemo nagnut toliko da stružemo fuzevima i gdje možemo ako izletimo sa staze, vozit se po izletnoj zoni i u nekim slučajevima vratit se na stazu. Ponekad padnemo, ali ja koliko sam vidio, od brzinaca, jedina prava ozljeda je ova Zriniceva i upravo se desila u gradu. Ja sam ove godine dva puta pao na stazi, Zujo takodjer, Kezić prošle godine isto kao i Kec. Padao je i Aldo i Mocibob no nikome nije bilo ništa ozbiljnije. Zbog vaših sto i jedne šikane i zbog asvalta na kojem se vozimo, Zrinić će u bolnici provest podulje vremena, a pitanje je kad će se i hoće li se vratiti ikada više u prvenstvo. To ste jedino stručno izveli !

E ima još jedan detalj koji bi volio napisati jer zvuči jako interesantno, ali za ovo prvenstvo, očito jedino moguće. Dakle, kaže meni Taubi nakon što smo rezimirali cijelu priču i zaključili da je sve ovo notorna glupost, trebao bi si ti složit motor za grad i ganjat se malo po gradu. To je jedini način. E sad se pitam ja, ajmo reći kao sportaš. Dakle treba trenirat. U svakom sportu postoje treninzi i utrke. Za stazu se trenira na stazi, za grad bi se dakle trebalo trenirati u gradu. Ništa, idem onda ja složit jedan motor i kao prije 10-tak godina idem jurit ko muha bez glave. Ako pokupim koje dijete na cesti ili bilo kojeg pješaka, jebi ga, nisam kriv .. to je sport mora se trenirati, a savez nas indirektno tjera upravo na to. 
 

I rezultati utrke klase sotck 1000.

 

Share

About Author

admin