Moto priče — 29 siječnja 2002 -

"Bas je lijep sunean dan, proljeae mirise u zraku travanjskim nagovjestajem u procvalim granama mandule"
– pomislio sam u sebi dok sam polagano vozio puteljkom svoju crnu ikselku. Dan je bio predivan, bas kao stvoren da se malko provozam sumom. Nigdje ni traga oblaku, niti neeem slienome. Sunce je bilo visoko, a gume aelave, ukratko, idealan dan za izlet u prirodu.
Vozim ja tako putem, kad ono trojica junaka iskoee na trideset metara ispred mene, svi odreda na pilama. Prepoznam ja ono naraneasto-plavo, mora da je kateem, mislim u sebi dok dodajem gas. Sad sam vea blize. Opa! Kateem i dvije jamahe, lijepe ko susjedova majka. Sad su me vea primjetili, pa me odmjeravaju od vizira do eizme. Vidim jedan pokazuje na mene i klima glavom lijevo-desno ovoj drugoj dvojici. Pizdim. No progutao bih i to da onaj lijevi na kateemu nije odvrnuo gas, zavrtio gumu i zasuo me govnom koje mu se naslo na putu. "Je*em ti mater seljaeino" – pjevusim u sebi pun bijesa dok desnom rukom skidam jos svjezu balegu s vizira. Sad sam poludio. Bacam ga u nizu i za par sekundi vea prolijeaem izme?u njih, dizem se na sedla i povlaeim hlaee do pola guzice. Dizem lijevu ruku i
veselo ih pozdravljam srednjim prstom, da bih trenutak kasnije opet sjeo i nastavio voziti istom brzinom.
"He,he, ovo je bolje od bureka kod Semse u tri ujutro." – mrmljam ja veselo sebi u kacigu. Oho, vea smo usli u sumu! Toliko me zanijela osveta, da nisam ni primjetio visoka stabla svuda oko sebe. Razmisljam kojim putem da krenem kad osjetih resku bol u donjem dijelu le?a. Opa, nisam znao da je serijska oprema uz jamahu i palica od punog zeljeza. Drugi udarac sam izbjegao vise nagonski nego planirano. Uzvraaam udarac nogom ustranu, gotovo neuspjesno. Evrst momak, pomislio sam. Ok, odustajem i pokusavam pobjeai, iako mi se einilo da im moja aelava prednja guma svojski pomaze. Nema veze, nisam ni ja od jueer (bar sam tako
mislio), ulijeaem u dugi lijevi zavoj. Na metar od sebe eujem probadajuai zvuk kateema. Bjezi mi prednja, bjezi i zadnja, ali ja se nedam. Vidim da mi motor
nosi prema van, ali ne pustam gas. Greska. Trenutak kasnije nalijeaem prednjom gumom na oboreno stablo, pa poput akrobata izvodim skok smrti uz dvostruki salto
naprijed…
* * *
Duboko udisem punim pluaima i osjeaam kako mi hladni zrak prolazi kroz zdrijelo, grkljan, dusnik, bronhe, bronhiole, da bi na kraju svu ljepotu proljeaa osjetile i alveole koje su s primjetnom radosau obradovale kisiku. Odmah se bolje osjeaam. Ustajem i pipam se. Ok, nista slomljeno. Bacam pogled na motor.
Malo svinuti upravljae i natueen rezervoar. Nista strasno. U daljini jos eujem onu trojicu. Vadim pivo iz ruksaka i sjedam na panj. Nema nieeg boljeg od pive u sumi. Vjerujte mi.

Share

About Author

admin