Brzinci 2008 — 23 lipnja 2008 -

125: Nervova osveta
 
Nakon bezbroj pehova, padova i ko zna čega, Luka Nervo dočekao je svoj trenutak. Iako ozlijeđen do te mjere da dva dana prije utrke nije mogao stisnuti kvačilo na motoru, Luka je, unatoč nagovaranju roditelja da ne vozi, odlučio odvesti domaću utrku.
 

 

Ali u svakom slučaju mu nije bilo lako, pogotov među gomilom wildcard vozača koji su donekle popunili ove godine nažalost oslabljenu klasu. Među vrućim favoritima tu su bili Tihomir Hrg i braća Perkušić, dok su Mirko Zidarić i Vedran Grdić nastupili. Problem s takvim vozačima je što u sekundi ili manje preokrenu situaciju u prvenstvu, a budući da su neki vrlo brzi, to je bilo izgledno da će se dogoditi.
 

No na treningu Luka Nervo nije imao problema sa njima. Kvalificirao se na prvo mjesto, te što je još važnije, dva reda ispred glavnog konkurenta za prvenstvo, Ivana Viška. Utrku je poveo Domagoj Perkušić, pratio ga je mlađi brat Mislav, dok mu je Nervo bio zaljepljen za stražnju gumu. No, nakon par krugova Mislavov motor staje zbog puknute gumice glave, te je utrka ostavljena Domagoju i Luki. I sam Luka kaže kako nigdje nije mogao proći, jer Domagoj, zahvaljujući ogromnom iskustvu u utrkama, vozi obrambeno. No, nekada treba stiskati i čekati. I upravo to se i isplatilo. Domagoj je jednom skočio preko ležećeg policajca koji glumi šikanu, što je uznemirilo motor, pa je morao pustiti gas, a to je Luka odmah iskoristio i prešao u vodstvo.
 

 

No, ni Domagoja nije tako lako otresti, pa se on hrabro držao za Nerva, iako mu se do kraja utrke nije uspio približiti dovoljno da bi ga prešao. Treći je na cilj došao iskusni lisac Tihomir Hrg, od kojeg je ovakav rezultat i očekivan. Ivan Višak spasio je dan i prvenstvo četvrtim mjestom, dok je Robert Rončević završio peti. Njima dvojici je na utrci opasno prijetio mlađi Nervo, Dominik, sve dok nije pao na jedan od spektakularnijih načina. Na zavoju "kod Špice" je Dominiku blokirao motor, nakon čega je slijedio katapult iz kojeg se Dominik nekim čudom dočekao na noge i nastavio trčati. Snimku ćemo prodati nekoj TV kući ili poslati na šaljivi kućni video :).
 

Na šestom mjestu završio je još jedan wildcard, bivši prvak ove klase, Marko Višak. Na standardnom motoru ovo je jako dobar rezultat, ali malo potpomognut sa Novoselovih 20 sekundi kazne. Osmi je završio Matej Srbanić, nakon što je odlučio provesti se kroz grmlje u jednom zavoju. Posljedni od preživjelih, sa 3 kurga zaostatka ciljem je prošao Vedran Grdić na motoru na kakvog nebiste niti bicikl naslonili.
 

125 i dalje ostaje klasa u kojoj ćemo do kraja sezone sigurno gledati veliku borbu između dva križevčana, Ivana Viška i Luke Nerva. Kako god okrenuli, bit će napeto, iako je Nervov zaostatak pozamašan.
 

600 – "Dampini" vraški brz i po skliskom
 
OK, znamo da je Dario Horvat jedna od najvećih nada ovog našeg motosporta, ali da je ovako brz, siguran i što je još fascinantnije, precizan, nismo očekivali. Dario je uzeo pole, a jedini koji mu je mogao uopće prići blizu bio je Mislav Perkušić.
 

 

I utrka je upravo tako izgledalo. Dvojac Horvat – Perkušić je bio vrlo blizu jedan drugome, sve dok nije došlo do preticanja zaostalih za krug. Dario je, dok Mislav nije uspio prijeći za krug zaostalog Marka Košuljandića. Razlika od par metara se počela povećavati…
 

Na trećem mjestu završio je Mato Posavčić, koji je poznat po dobroj vožnji u gradu. Treće mjesto je u zadnjem krugu uspio obraniti od Krešimira Zenka i to jedva. Naime, Mato je izvrsno startao, te pobjegao ostatku, da bi kasnije počeo dosta padati po vremenima. Ipak je početni bijeg bio dovoljan. Peti je na cilj došao Dario Pavelić, dok je Marko Erceg došao šesti, čemu je glavni krivac katastrofalan start pri kojem je dugo proklizavao.
 

 

Sedmi i osmi na cilj su došli Zoran Aranautović "Šadija" i wildcard/rookie u ovoj klasi, Robert Prožek. Tko imalo prati ostale klase, primjetit će kako je Prožek poznat po izvrsnim vožnjama u Tomos kupu, a ove godine je napravio pravi potez nabavkom većeg motora, jer mu očito i oni dobro leže. Deveti je završio Marko Višak, koji je navodno pod plavom zastavom koja je mahana Vugrincu prošao istoga. Detalje ne znamo, pa nebismo osuđivali. Iza njih završili su Jug, Pankretić i Korlat, koji je na prvom treningu bio izvrstan četvrti, ali je na drugom imao mali sudar, pa je vozio oštećenog motora i malo poljuljanog pouzdanja. Slijede Katalenić i Košuljandić kao posljednji. Željko Tkalčević je nažalost odustao.
 

Jasno je kako klasom 600 dominira jedno ime: Horvat Dario. U prilog mu ide i najbrži krug dana na Gornjogradskoj stazi. Slijedeća utrka mu je Alpe Adria u Brnu, na kojoj će Dario skupiti daljnje iskustvo koje bi se moglo pokazati kao dragocjeno. Ali tamo je Mislav vozio već nekoliko puta… Očekujemo jedan veliki zaplet.
 

1000 – Kemenović na domaćem terenu
 
Da, ali ne baš tako lako. OK, prednost je bila ogromna, ali čovjek se zapita što bi se dogodilo da Vedran Močibob ima bar trunku manje peha…
 

 

U ovoj već ionako oslabljenoj klasi na startu se pojavilo samo devet vozača, nakon sudara na treningu između Rušaka i Jandrlića. Pole je uzeo Vedran Močibob koji se po kliskom asfaltu koji izvrsno izjednačuje motore, vozio kao da leti. E, da bar može letjeti…
 

Utrku je, na opću nevjericu svih prisutnih, poveo Saša Kranjec, koji se na takvim utrkama inače snalazi kao antilopa u bazenu katrana, praćen Kemenovićem i Močibobom. Kranjec je u prvom krugu imao prednost od čak 200 metara, nakon što je iskoristio malu pomutnju u prvom krugu. Naravno, prednost se istopila i nestala vrlo brzo, no do tada je napravljen veliki razmak od konkurencije, kojega je Saša do cilja trebao samo čuvati.
 


Već svima poznat Suzuki R.T. na startu je zauzeo drugi red.

 

Nakon što su prošli Kranjeca, Kemenović i Močibob počeli su praviti prednost, sve do nesretnog trenutka kada se Močibobu probušila guma. Vodstvo preuzima Kemenović i tu je utrka praktički gotova. Kemo je ostatak utrke vozio više pazeći da ne padne pod utjecaj kliskog asfalta, nego jureći. A i bodovna prednost nad drugoplasiranim Kranjecom mu se povećala za 5 bodova. Treći je na cilj došao još jedan neočekivani gost; Boris Zujić. On je tijekom cijele utrke vodio borbu sa Jankom Frančiškovićem, koji ga je stiskao, ali nije uspio prijeći. Zujićev uspjeh je još veći kada znamo da je vozio bolestan. Činjenica da noć prije nije bio u gradu govori dosta o ozbiljnosti bolesti.
 


Raspored na podiju identičan kao na Panoniaringu.

 

Peti i šesti su na cilj došli Aldo Simonović i Siniša Kezić, u razmaku od jedne sekunde. Aldo, od kojeg smo ovdje očekivali ipak nešto više, je malo razočarao. Posljednji je završio Mario Medić, wildcard/rookie u ovoj klasi, dok je Tomislav Hrg, prvak klase 125 SP iz 2005. godine, pao u trećem krugu dok se borio za treće mjesto.
 

Klasa 1000 ostaje više napeta nego zanimljiva i u ostatku sezone. Može li Kranjec, na Grobniku na kojem ima brža vremena, mentalno pritisnuti superiskusnog Kemu i natjerati ga u pogrešku? Ostale su nam utrke na Grobniku i Hungaroringu, gdje je Aldo Simonović ipak najbrži no sad bodoovno dosta zaostaje. Tu je i Kec koji zbog povrede nije vozio Križevačku utrku pa makar bodovno dosta zaostaje, na Grobniku može odnjet bitne bodove vodećima. Mocibobu još uvijek piše 0 u bodovnoj tablici no hoće li mu se okrenut sreća ? Tu je i Zujić koji je sa Kranjecom uvijek na kotaču, a u Hungaroringu je od trenutnih vozača u prvenstvu, bio najbrži … Čini se da će ova klasa biti pod utjecajem matematike, te da je svaki bod do kraja prvenstva presudan.
 

Share

About Author