Vozili smo — 18 ožujka 2007 -
Lijevi poluprofil… … i stražnjica novog Piaggia MP3

Dana 13. ožujka 2007.-e godine, Piaggio Hrvatska je napravila konferenciju za tisak, i hrvatsku promociju najnovijeg i revolucionarnog modela skutera na tri kotača, već općepoznatog MP3 modela. Pozivnice su, kao i za dan ranije, kada je bila prezentacija AMC Centra, bile obavezne, što je i normalno obzirom na ekskluzivnost mjesta za prezentaciju, a to je Sheraton hotel Zagreb. Na poziv za prezentaciju odazvala se dvočlana delegacija foruma u sastavu Dylan & moja malenkost, a da će biti uzbudljivo bilo je jasno još dok smo, čekajući uz kavu u Lounge baru početak prezentacije, jedva uspijevali snimiti očima sve ljepote koje su prolazile pokraj nas. I to ne na tri kotača, već na dvije noge… Mamma mia!! Očito je da je odlazak na talijanske prezentacije i sajmove očigledan doživljaj, makar na istima bile i naše, po meni i bolje cure od bilo kojih drugih…

Prednje plastike su otporne na udarce! Inovativna tehnika

Dakle, početak je bio zakazan za 11.00 sati. Ispred hotela su bila parkirana 4 primjerka tog novog, revolucionarnog modela, i to dva u izvedbi sa 125 ccm, i dva sa pogonskim agregatima po 250 ccm. Tada smo ih već dobro razgledali, a ja sam iskoristio i priliku da se hostese, koje su inače izražavale dobrodošlicu na ulazu u salon, smjeste na iste i tako uljepšaju i inače vrlo skladne i lijepe Piaggiove modele. Sama prezentacija se bazirala na dva osnovna usmjerenja, i to na samu tvrtku Piaggio Hrvatska i njezin razvoj i poslovne uspjehe u zadnjih desetak godina, što je sve lijepo izveo direktor gosp. Ante Limić, a potom je bila prezentacija samoga modela u smislu teorijske nastave, nakon čega je bila organizirana testna vožnja za sve zainteresirane na ta četiri modela.

Detalj ručne kočnice Savršeno za grad!

Sami modeli su bili, kako sam rekao, u dvije osnovne snage motora, a to su 125 i 250 ccm zapremine, što je trenutno i jedino ponuđeno na hrvatskom tržištu. Pogonski agregat je poznati Quasar, na kojega ću se i ja koncentrirati, jer je i sama prezentacija bila tako koncipirana, čime se je i izravno reklo na koji model i njegov uspjeh Piaggio Hrvatska stavlja naglasak i najveća očekivanja. Navodno je potražnja veća od ponude, i skoro svih 100 primjeraka, koji će ući u Hrvatsku iz Italije sa namjerom da tu i ostanu, već ima ime i prezime budućeg sretnika… No, da se vratim tehnikalijama.

Detalji prednjeg ovjesa, onako – ispod oklopa…

Za umjetnički dio i dalmatinski ugođaj pobrinuo se Tedi Spalato…

Pa da ponovim: „Quasar 250i.e.“ ima 244,3 ccm, snagu od 16,5 kW/22,5 KS, obrtni moment od 21 NM pri 6750 okretaja, hlađen je tekućinom i svoju snagu prenosi preko variomata na zadnji kotač. Paljenje je induktivno, elektronski kontrolirano, dok je ubrizgavanje izvedeno sa sustavom zatvorene petlje putem lambda sonde na ispuhu i trostaznim katalizatorom dvostrukog učinka. Isti prosječno troši – po talijanskim mjerilima – 1 litru benzina na svakih 23 kilometra puta, ili po naški – 4,35 litara supera 95 (ili jačeg…) na 100 kilometara puta. U rezervoar ide 12 litara benzina, u što je uključeno i 1,8 litara rezerve, i tako spreman za vožnju teži 204 kilograma. Pokretanje je električno, sa limiterom momenta i automatskim dekompresorom, a sam rad pogonskog agregata je ekološki zbog zadovoljavanja Euro 3 normi ispušnih sustava. Okvir je dvostrukog otvorenog tipa od visokootpornih čeličnih cijevi. Prednji ovjes je paralelogram sa četiri aluminijska kraka koji nose dvije upravljačke cijevi, a na njima su polužni amortizeri hoda 85 mm. Stražnji ovjes se sastoji od dva hidraulička amortizera dvostrukog učinka i opruge sa podesivim prednabojem hoda 110 mm. Prednje kočnice se sastoje od dva diska promjera 240 mm i plutajućim čeljustima sa dvostrukim klipovima promjera 30 mm, dok je stražnja kočnica zastupljena sa jednim diskom promjera 240 mm i čeljusti sa nasuprotnim klipićima promjera 30 mm.

Podvozje MP3 čine tri kotača, dva naprijed veličina 120/70-12“ i jedan odostraga veličine 130/70-12“ na aluminijskim naplacima. Međuosovinski razmak iznosi velikih 1490 mm, što sa ukupnom dužinom od 2130 mm i ukupnom širinom od 745 mm garantira puni komfor i puno prostora i za vozača, i za suvozača. Visina sjedala od 780 mm je dobro pogođena za najširi spektar vozača. Najveća brzina za model od 250 ccm je tvornički navedena u brojci od 125 km/h, za što vjerujem da je lako ostvarivo, mada ga mi nismo bili u mogućnosti isprobati u tome segmentu, što zbog ograničenog vremena testiranja, što zbog doba dana kada su na prometnicama bile nesnosne gužve.

Ogroman prtljažni prostor Detalji prednjeg ovjesa

Sami model MP3 se, osim zapremine motora, dijeli na još jednu važnu podjelu, a to su modeli sa, i modeli bez Roll-Locka. Roll-Lock je nova tehnologija, izmišljena za potrebe samog modela MP3, a isti predstavlja hidraulični sklop koji omogućuje da se MP3, nakon silaska vozača sa njega, ne ponaša kao običan motocikl (znači, da se naginje i ima tendenciju pada), već da pritiskom na jedno dugme, indikator kojega se nalazi na prebogatoj kontrolnoj ploči, aktivira hidraulika koja uspravi MP3 i isti ostaje u uspravnom položaju, bolje reći zakočen u položaju koji ne dozvoljava naginjanje. Isti sustav se deaktivira pokretanjem samog MP3 sa mjesta, ili pritiskom na isto dugme kojim smo ga aktivirali. I davanje gasa okretanjem ručice je uzaludan posao ukoliko ne sjedite na sjedalu, jer sjedalo ima senzor prisutnosti vozača, i vožnja u bilo kako odignutom položaju od sjedala je nemoguća, jer se aktivira samokočenje i oduzima komanda gasa. To je dobar sigurnosni standard, nastao prvenstveno zbog potreba strogih talijanskih prometnih zakona, ali i zbog dodatne sigurnosti, pogotovo nesigurnijih vozača i vozačica i početnika. MP3 bez sustava Roll Locka se isto naginje kao i svaki drugi motocikl, i ukoliko ga nema, potreba za oslanjanjem na centralni nogar je ista kao i kod svakog drugog prijevoznog sredstva sa kotačem manje. Aktiviranim Roll Lockom, u kombinaciji sa ručnom kočnicom, MP3 možemo ostaviti parkiranim i sa punim opterećenjem na nekom brežuljku ili nizbrdici, bez potrebe za podizanjem na nogare, što će svi koji će MP3 koristiti i kao dostavni skuter i transporter znati izrazito cijeniti.

Luksuzan cockpit Detalji instrumentarija

Glavna karakteristika modela MP3, koja ga odmah vizuelno odvaja od ostale moto-konkurencije, su dva kotača naprijed. Iliti, kako kaže reklamni slogan Piaggia: „Dva kotača ispred svih!“. Tri kotača, svaki sa svojom disk-kočnicom, u konačnici daju 20% bolje rezultate kočenja nego kod skutera sa dva kotača, čak i među onima opremljenima sa ABS-sustavom, mada ne bih rekao da je to zasluga tri disk kočnice, jer su tri disk-kočnice već odavno standard i u toj klasi motocikala. Ono što daje tih 20% boljih rezultata u odnosu na konkurenciju sa dva kotača je taj treći kotač, jer je površina kočenja na tri kotača neusporedivo veća nego na samo dva kotača. To rezultira i sa rekordnom silom usporavanja od 8 metara u sekundi. Ta dva kotača povezana su i sa novorazvijenom ciklistikom prednjeg ovjesa, koji dozvoljava naginjanje u zavoju od 40 stupnjeva od okomice, iliti nagib od 50 stupnjeva mjereno od podloge, tijekom kojega u potpunosti zadržava stabilnost i prijanjanje na podlogu sa sva tri kotača.

Big Dylan spreman za vožnju

Od opreme je malo toga što je, kao nekakva želja, ostalo neispunjeno. Kontrolna ploča je na razini automobila više klase, sa dva dizajnerski lijepa klasična okrugla pokazivača brzine i broja okretaja (sa ugrađenim pokazivačem razine goriva), dok je prostor između njih ispunjen – u gornjem dijelu – sa multifunkcijskim putnim računalom, a u donjem dijelu je grozd lampica i indikatora. U pogledu prtljažnog prostora, MP3 i opet postavlja nove standarde. Slobodnim pristupom sa stražnjeg dijela, kao kod modela X8, te podizanjem sjedala, dolazimo do protora u koji stanu dvije integralne kacige pune veličine, kao i još podosta sitnica kao pripadajući teret, jer je prtljažni prostor dugačak čak jedan metar! Pokrov prtljažnog prostora se može otvoriti sa kontaktnim ključem iz kontakt-brave, a na isti način se otvara i poklopac spremnika goriva, dok se otvaranje sjedala može aktivirati i putem daljinske funkcije na kontakt-ključu.

Čarobna podvozja…

Kao dodatna oprema spominju se stvari koje su isto, do pojave MP3, bile samo san u toj kalsi vozila. Može se naručiti „zimski paket“, sa najvećim vjetrobranom na tržištu, dugim cca metar i pol, skroz do preko glave vozača, jer je MP3 razvijen sa namjerom da se njime vozimo cijelu godinu. U tome paketu su i zimske gume sa specijalnom smjesom, zatim grijani pokrivač za noge (baš ga imao moj testni primjerak), a od ostale opreme tu je i elektronska protuprovalna blokada sa daljinskim upravljanjem, „Tom Tom Rider“ GPS navigacijski uređaj sa stalkom i 3,5 palčanim ekranom u boji za one koji će vršiti dostave u velikim gradovima, od poštara pa nadalje… Kvaliteta izrade je na visokoj razini, ništa ne izgleda jeftino i nesigurno, svaki detalj spoja i cjelokupnog proizvoda ostavlja smiješak na licu i zadovoljstvo budućeg vlasnika da nije bezveze potrošio, ili preplatio svog novog ljubimca… a sada, moram sjesti, okrenuti ključ, stisnuti kočnicu i dati kontakt desnim palcem…

Da, to je on… na modelu na kojem se još nešto i vidi od naprijed…

Voziti MP3 je veliki gušt. Ma što netko rekao, on i nema funkciju biti usporediv sa bilo kime ili čime na tržištu. Voziti MP3 je i očita atrakcija za sve okolo, jer je moje testiranje (a vjerujem i sva ostala!) privlačilo veliku pažnju, a dva prednja kotača magnetski privlačila sve poglede na svakom semaforu na kojem sam stao, i na cijeloj testnoj trasi (koje se baš i nisam držao, ali nema veze)…

Vidite li vi taj moćni vizir…? A jesu ga složili, svaka im čast…

Samo pokretanje je istovjetno ostaloj braći na dva kotača, samo što se za pokretanje sa mjesta zahtijeva i sjedenje na sjedalu. Moj testni model je imao zimski paket opreme, bez navigacije, i bez Roll Locka (njegovu funkciju smo ionako vidjeli dok smo stajali ispred hotela), zapremine 250 ccm, crne boje… po skidanju sa nogara, probao sam naginjanje, i tu je isto osjetna identičnost sa modelima na dva kotača. Pokretanjem sa mjesta, zakretanjem ručice gasa, krenuo sam u krstarenje gradom, mada mi je otpočetka zasmetao grijani pokrivač za noge. Iako nije grijao, već i samo prisustvo mi je bilo previše, jer je vani bio lijep, sunčan i topao dan, a gradski asfalt suh i uobičajeno mastan. Sličan je dojam i za – meni osobno – predugačak „krov nad glavom“, jer sam sa svojom Schuberticom na glavi kuckao po njemu na svakoj imalo većoj grbi ili rupi, a kakvih na zagrebačkim ulicama ne nedostaje. Bolje rečeno, taj krov je kuckao mene po tjemenu kacige, što znači da je predviđeni maksimum visine vozača cca 185 cm, a sa kacigom na glavi isti dolazi maltene u stalan kontakt sa tim rekordnim vjetrobranom. Znači, za visoke bez krova, ali za npr. žene – idealno! Dylan se na vrijeme ogrebao za model sa najnižim vjetrobranom, a ja sam uzeo što je na kraju preostalo, jer i na toj muci se poznaju junaci… I nisam se pokajao! Odaziv na gas je isti kao i kod modela sa dva kotača, znači nema razlike niti u agilnosti, a niti u bilo čemu drugom, pa tako niti u osjećaju da se nema dva, nego tri kotača, i to i po ravnom, kao i u zavojima. Veći je samo osjećaj sigurnosti, što svakako nije loše. Možda je meni osobno model od 250 ccm bio preslab, jer vozim 500 ccm, pa otuda pomalo razočaravajući feeling, ali se to, u gabaritima gradske vožnje, gotovo i ne osjeti. Probijanje kroz gradsku gužvu i šaranje između vozila je isto kao i sa modelima na dva kotača, jer je – zahvaljujući ukupnoj širini prednjice od svega 420 mm – Piaggio MP3 dobio tipski certifikat kao klasični motocikl na dva kotača. Posebno oduševljava odsustvo inače velike koncentracije na tračnice tramvaja i slične klizne i neravne površine, koje dvokotačne motocikle lako zanesu i odnesu u neželjenom smjeru. Kod MP3, taj strah je bezrazložan, jer su dva kotača uvijek na sigurnom gripu za podlogu. Prelazak između deniveliranih prepreka tipa niskih nogostupa i rubnika, vožnja po pravcu na različitim razinama za lijevi i desni kotač, te prelasci prepreka uz zadržavanje pune stabilnosti i gripa su dječja igra, i po tome je – i opet štogod tko rekao – MP3 idealno prijevozno sredstvo za grad. Sa njime su brige manje, a definitivno je manje i nestabilnosti i rizika, za cijeli spektar detalja koji i inače vrebaju stabilnost vozača na dva kotača. Užitak je bio potpun!

MP3 u vožnji; osjećaj je super!

Ipak, da ne kažem da me nešto nije i zasmetalo (uz već spomenuti krov nad glavom), spomenuo bih se i opet tog prednjeg vizira. No, ovaj puta to nije njegova veličina, nego što mi je i po vedrom i sunčanom vremnu znalo biti na trenutke zamućena slika, jer sam praktički gledao kroz – tri vizira! Onaj sunčani iz kacige, pa prednji vizir na kacigi, te na kraju kroz veliki vjetrobran… tri plastična stakla teoretski funkcioniraju bez greške, no kada se jedno malo zamagli, drugo je mokro i uprljano od prometa (a fronta mu je pozamašna i za čišćenje), moglo bi doći i do malo krivih prikaza realne situacije, iliti nepreciznosti u detaljima…

Glede cijene, dolazimo do možda prvog i jedinog „ALI“… iako će cijene biti nešto malo veće za bazne modele od konkurencije (ako uopće i možemo govoriti i konkurenciji) na dva kotača, opremljenije verzije za publiku – za koju je MP3 primarno i razvijen – će patiti od brojeva za koje će veliki dio publike jasno reći da je to malo preskupo za jedan model od 250 ccm… Iliti konkretno, model MP3 sa motorom 250ie, te sustavom Roll Locka, koštati će nešto malo preko 44.000 kuna, što je veliki novac, koji navješćuje i da bi kraljevski model od 500 ccm mogao ići i preko 50.000 kuna, što je već vrlo upitno za investiranje, unatoč nebrojenim prednostima i vrlinama ove revolucije na tri kotača. A možda i nije, gledamo li sigurnost i mnoge druge stvari koje stvarno nemaju konkurenciju na tržištu…??

Znači, ako ste me dobro razumjeli, ovakvu priliku (za kupnju)
se ne smije propuštati…

Stvarno bih ga preporučio svakome, pogotovo neiskusnijim vozačima i vozačicama, početnicima, te svima koji bi se željeli voziti primarno po gradu, a da ne riskiraju previše po pitanjima inače tipičnima za motocikle. Kada na jesen dođe na tržište i model sa 500 ccm, mislim da će prava revolucija biti upotpunjena, jer će sve izvanredne osobine sadržane u gradskoj vožnji biti dodatno podebljane sa kapacitetom dalekih i brzih putovanja solo, ili u dvoje. Dvoje kotača naprijed, sa dvoje na sjedalu. Jer u dvoje je uvijek ljepše, zar ne?
 
 
 
Dylan :
 
Sleđ je lijepo opisao samo događanje i tehničke karakteristike ovog atraktivnog skutera, pa ću se ja zadržati samo na impresijama s probne vožnje. Skuter koji sam vozio imao je također mašinu od 250 ccm i hidrauliku koja ga drži u uspravnom položaju kad sjedalo nije opterećeno. Probnu vožnju, koja je bila vremenski i trasom ograničena zbog velikog zanimanja novinara i uzvanika, odradili smo u prometom zagušenom centru Zagreba što mi nije omogućilo da isprobam krajnje performanse skutera, ali je itekako istaklo ono za što je skuter sa ovom motorizacijom prvenstveno namjenjen a to je gradska i prigradska vožnja. Ovdje ću ispraviti malu Sleđovu nepreciznost: skuter je širok 75 cm, a razmak prednjih kotača je 42 cm. S tim dimenzijama još je dovoljno uzak za probijanje kroz gust promet: od mog nekadašnjeg izgledom vitkog skutera Honde Dylan 150 širi je samo 5 centimetara, što zvuči nevjerojatno kad ga pogledamo sprijeda!

Vožnja MP3 donosi zadovoljstvo na više razina: prva su performanse koje su slične ostalim skuterima iz koncerna Piaggio s istom motorizacijom. Druga je izvanredna stabilnost bez obzira na podlogu i nagib, treća su za skuter odlične kočnice and last but not least, nevjerojatna atraktivnost skutera za prolaznike; za mnom (bolje rečeno za njim) su se okretale glave i prolaznika i vozača. Kao ilustraciju toga samo jedna mala crtica: uz mene se na cesti zaustavlja VW Tuareg, mladi ispeglani juppie otvara prozor i pita za cijenu. Klima glavom kad mu kažem koliko MP3 košta i s poluozbiljnim smješkom sluša moj prijedlog da mjenjamo ključ za ključ! Siguran sam da je zažalio što nije pristao kad sam odmaglio a on u svom oklopnjaku ostao u gužvi. Mislim da će mnoge MP3 osvojiti na prvi pogled svojim nesvakidašnjim izledom a siguran sam da će svakog osvojiti svojim voznim osobinama.

Stabilnost u nagibu i pri prelasku tramvajskih tračnica i zebri isprobao sam vozeći nekoliko krugova kružnim tokom oko Džamije. U svaki krug ulazio sam sve slobodnije, brže i uz veći nagib a MP3 je bez pogovora slijedio putanje, nagle korekcije pravca i kočenja u nagibu. MP3 je zbilja skuter s kojim se bez imalo straha možete probijati kroz gradske gužve, a slijedeće godine kad stigne verzija od 400 ccm moći ćete se otpraviti i na dalji put. Druga marka iz istog koncerna, Gilera, predstavila je Fuoco, svoj skuter slične koncepcije, ali još snažnije mašine sa 500 ccm.

Piaggio Hrvatska je atraktivnom prezentacijom obilježila desetu godišnjicu poslovanja, koristim priliku da im čestitam i zahvalim na pozivu i prilici da uživo isprobam MP3!

Share

Povezane novosti

MV Agusta F3 675

MV Agusta F3 675

rujan 30, 2015
KTM Freeride 350

KTM Freeride 350

siječanj 26, 2014
Husaberg enduro

Husaberg enduro

ožujak 02, 2013
Piaggio X10

Piaggio X10

siječanj 04, 2013
Husqvarna Nuda 900 R

Husqvarna Nuda 900 R

studeni 14, 2012
Scarabeo 200 i.e.

Scarabeo 200 i.e.

lipanj 21, 2012

About Author