Putopisi — 05 prosinca 2002 -

Autor: Zoran Šilipetar


Fremont street danju . . .

. . . . i noću

"fufa" iz Fremonta

New York hotel koji izgledom asocira na dio New Yorka

Luxor hotel – hotel piramida ( 4700 soba )

MGM Grand – naš hotel (5005 soba )

dio našeg društva u casinu MGM, Vlado,Milana,Robi,Ksenija,Ela i ja

ne može se reći da probali nismo

e’ moja Ela, dolar po dolar = pušiona

Robi i ja s istomišljenicima ispred "Harley" dućana

al’ je zglancan . . . a vidi kroma . . mmm. . .

vrijeme je za pokret

vožnja po gradu je poseban gušt

fotka s đira kroz predgrađe

ne nije foto montaža, nego "Motori" su stvarno u L.V.

to ti je da sjedneš, gledaš i ne vjeruješ (gušti su gušti)

u rezervatu smo, a gdje su ti oni Indijanci

odmorište usred pustinje uz umjetno jezero Mad

konačno malo hlada, a da nije kaktus

Kada vam se u životu pruži prilika da zakoračite preko "Velike Bare" i nađete se u Americi onda je to gotovo za svakog veliki događaj. Naročito ako vam je to prvi put. A ako se još na tom putu nađete u Las Vegasu, onda je to nešto što se pamti za cijeli život. Pošto poslovno blisko surađujemo s jednom uglednom američkom kompanijom, iskoristili smo njihov poziv za poslovno-turistički posjet tom
fenomenalnom gradu. U cijelom svijetu taj grad slovi kao grad "lude zabave" ili "grad koji nikad ne spava" ili jednostavno "grad svijetla".. To je sasvim i razumljivo, jer cijeli grad je baš i zamišljen i funkcionira kao glavno zabavište u svijetu. Pošto su stranice na kojima se ovo čita namijenjene prvenstveno motoristima i svima onima koji se tako osjećaju, veći ću dio tog putovanja tj. provoda posvetiti takvim temama. Ono osnovno o tom gradu je toliko interesantno, da se ne može u ovakvom tekstu ispustiti. Uz kockanje ( na što se prvo pomisli pri spomenu tog grada ) Las Vegas nudi cijeli niz atrakcija i aranžmana za turističke izlete s mnoštvom aktivnosti za mnogobrojne posjetitelje. Osim čudesnih hotelskih kasina, atrakcije su i nastambe lavova, muzeji i izvanredne ulične predstave. Poseban doživljaj je show u ulici Fremont , koja je tijekom dana pješačka zona, a pošto se grad nalazi usred pustinje, raspolaže s sustavom za klimatizaciju, koji vam olakšava bezbrojne mogućnosti kupovanja ( žene – ovo je raj za vas ), a i za svugdje prisutnu besplatnu zabavu ( muški samci pozor – imaju i one čokoladne, ali to nije besplatno ). Po noći, na ulici se može vidjeti jedinstveni show svjetlosnih i zvučnih efekata s više od 2 milijuna svjetala i jačinom zvuka od 540000 W . Show započinje u suton svakog dana i završava u ponoć.
Svake godine u L. Vegas dođe više od 35 milijuna posjetitelja. Grad ima više od 120.000 hotelskih soba
a još više ih se nalazi u izgradnji. Najpoznatiji hotel (kapaciteta 5005 soba) je MGM Grand hotel & Casino . Taj veličanstveni hotel nudi svakojaku zabavu, šampionat boksa, razne koncerte, Indoor utrke i druge različite utakmice, jer posjeduje ogromnu dvoranu za 18.000 posjetitelja. U okviru MGM kompleksa možete naći glasovite restorane pod vodstvom slavnih ličnosti, jedan od najvećih kasina u svijetu, ekskluzivne dućane, veći broj bazena i ostalih sadržaja. Kockanje na znamenitim aparatima je vrlo popularno, ali da vas sve utješim, podešeni su ipak tako da mi u prosjeku gubimo, a kockarnica dobiva. No, ne može se reći da probali nismo. Ukratko, u Vegasu postoje sve vrste zabave koje se ovaj čas možete sjetiti.
Grad ima u prosjeku 294 sunčana dana godišnje s razinom padalina od samo 105 mm i prosječnom temperaturom od 20°C i prema tome je prirodno stanište motorista. Za vrijeme naše posjete temp. je bila oko 30 u hladu. Tim više je to interesantno, što je dolina Las Vegas okružena prirodnim čudima i čudesima. Od hladnih voda jezera Mead na istoku, do veličanstvenih vrhova kanjona Red Rock na zapadu. Da li treba puno mašte da se otkrije koji je dream jednog bikera uoči ovog putovanja. Još k tome, nije bio jedan nego ih je bilo dvoje, i to u paru sa svojim ljepšim polovicama. Dakle odluka je pala još u Zagrebu. Obavezno ćemo iskoristiti naš boravak u Vegasu za par dana rentanja motora radi lakšeg i bržeg razgledavanja svih tih čudesa u gradu i naročito van grada. U svemu mi je puno pomogao naš višegodišnji prijatelj Ćuro Sport (Nenad), koji je preko svojih veza, doznao sve potrebno za takvu rabotu. Za znatiželjnike evo adrese: www.lvhd.com i evo vam veselja za cijelu noć. Naravno radi se o firmi "Harley-Davidson" koja kod naših bikera ne uživa osobitu popularnost, ali tamo, to je ime sa jako puno ugleda i velikom popularnosti. Takvi su Ameri. Moja "Yamaha Fazer" tamo njima ništa ne znači. Primijetili smo da općenito njima japanske firme ne znače puno. U tjedan dana sam na cestama grada vidio svega tri klasične ležaljke. Sve ostalo je čisti "naked" i to 99% "Harley". Las Vegas ima uz sve do sada navedeno i najveći dućan "Harleya" u Americi. U njemu se može kupiti sve živo i neživo sa znakom "H-D". Kada to sve vidite onda tek možete shvatiti zašto je to ime ujedno i ime jedne velike američke legende, koja usput rečeno iduće godine slavi stotu godišnjicu postojanja. Iz samog pogleda na prije spomenutu www stranicu vidjeti ćete kako je to odlično koncipirana firma, jer ne žive samo od prodavanja motocikala, već sve što ima njihov pečat posebno se plaća. Usporedbe samo, odjeljak u dućanu za hlače se djeli na tri pod-odjeljka i to muški, ženski, a i dječji. U sklopu dućana je organizirano rentanje s preko pedesetak najrazličitijih modela i to svi godište 2002. Cijene su zavisne od modela koji odaberete, a kreću se od 75 $ do 135 $ po danu, bez obzira na učinjenu kilometražu. Uvjeti za rentanje su da imate najmanje 25 godina, da imate vozačku A kategorije i da posjedujete kreditnu karticu (usput, Masterica ima naj prođu). Za navedene novce imate i potpuni kasko kao i osiguranje osoba u slučaju ne daj Bože nesreće. Uz to posude vam i kacige, ko’ da se spremate ići u podzemlje nekakvog rudnika, no nije važno, svejedno smo ih stavili na glave. Takve otvorene kacige imaju i svoju veliku prednost, jer vam omogućuju razgovor sa suputnikom, što cijeloj vožnji daje posebnu draž u odnosu na one ovdje. Sigurnosti radi, smo unaprijed rezervirali željene modele. Robert i Ksenija su odabrali "Fat Boya", a Ella i ja smo se odlučili za "Dyna Glide – Low Rider". Što reći nakon svega za navedene modele . ., nemaju nikakve veze s ničim što sam do sada vozio. "Fat Boy" ima 1400ccm i oko 70-tak KS. Težak je 302 Kg. "Dyna" je iste kubikaže ali sa samo 279 Kg. Udobnost je odlična za vozača, ali ako imate suvozača mora se pripaziti, jer su velike razlike u stražnjem sjedalu od modela do modela. Elastičnost mašine je jako velika i vuče onako kako treba već iz bunara ( na 2000 rpm) ali joj ne pašu viši okretaji. Naj putna brzina je do 70 milja ( oko 115 km/h ) što i ne predstavlja problem, jer na takvom bikeu nije gušt voziti brzo. Potrošnja goriva je potpuno nebitna, jer mu je cijena oko 2,10 Kn. Ubrzanje je relativo dobro, no kočnice ne omogućavaju sigurno zaustavljanje kao ove naše doma. Na to se jednostavno treba naviknuti. Prvi smo si dan odredili, da ćemo uz razgledavanje grada obići i jednu od velikih atrakcija, a to je "Dolina Vatre" s obilaskom jezera Mead. Put do tamo nas je vodio kroz beskrajnu pustinju i pripadajuću joj cestu (vidi slike), i to baš kao iz filmova. U samoj "Dolini Vatre" nas je dočekao rezervat Moapa indijanaca ali tu je gušt bila vožnja, zbog samog krajolika, tako da tu nismo puno stajali. Vožnja na pustinjskom suncu traži od vas punoo, punoo tekućine da se nebi osušili kao bakalar, tako da smo u bisagama imali tri litre tekućine po osobi. No svejedno, felling je nevjerojatan i vrijedno je svakog novčića uloženog u takvo putovanje. Više puta smo zastajkivali, jer fotografiranje za uspomenu je neizostavno. Stigli smo i do umjetnog jezera Mead koje je nastalo još davne 1936 g. radi izgradnje ogromne brane u svrhu napajanja grada i vodom i strujom. Ta brana je sedmo čudo svijeta ,ali nju ćemo obići kasnije. Nakon kratke okrijepe nastavili smo dalje okolnim i sporednim cestama natrag do Las Vegasa u koji smo stigli predveče. Za sutradan smo odlučili obići spomenutu branu "Hoover Dam", jer to se ne smije nikako propustiti, a poslije podne vidjeti "Red Rock Canyon". Umorni od uzbudljivog dana, navečer smo vrlo brzo zaspali, ali zbog promjene vremenskih zona buđenje organizma nastupa kod većine oko 3-4h ujutro, pa je ipak potrebno nešto vremena za akomodaciju. No u tih tjedan dana nismo za to imali baš puno vremena, jer je još puno, puno toga trebalo obići i vidjeti. Sljedeći dan smo prema planu krenuli u smjeru Boulder Citya u čijoj je blizini sagrađena i Hooverova brana. Na putu neposredno prije same brane, imali smo priliku vidjeti njihovu prometnu policiju na djelu. Kontrolirali su, kao da traže nekog sumnjivog, sva vozila i putnike. Sve je prošlo OK, i mi smo ubrzo stigli do cilja. Ta brana je zaista nešto ogromno. Pogotovo ako se uzme u obzir kada je nastala. Nismo previše gubili vremena na razgledavanje, već smo kresnuli par slika i put pod kotače u pravcu Red Rock Mountain. Tamo nas je također dočekala nevjerojatna Amerika u smislu nevjerojatnih boja kamenja, stijena, potpuno plavog neba i svega ostalog.
Krstarili smo u laganom tempu kroz svu tu raskoš samo zato da bi sve to trajalo čim duže. Za uspomenu napravili smo bezbroj fotki, ali sasvim je razumljivo da je to ovdje nemoguće sve pokazati. Povratak u grad je prošao bez problema i nakon turbo tuširanja odjurili smo na kaubojsku veselicu na jedan od obližnjih rančeva. Sutradan smo na žalost, do podne, morali razdužiti makine. Takav je bio dogovor
s drugim nemotorističkim dijelom naše grupe, koja nas je jedva dočekala radi nastavka ludovanja po gradu. Povratak u Zagreb je bio najtužniji dio naše priče i zato ćemo na kraju ostati na vedrijim temama.
Tiču se svakog onog koji sada možda razmišljaju: Otići tamo ili ne!? Ikada ili nikada!? Naša vam je preporuka ovdje objašnjena, pa čak i ako niste motoristi, možete to tamo obići na više načina. Let do tamo i natrag je cca 700$, a noćenje u prosječnom hotelu u dvokr. sobi je oko 100$. Skupo? Ovisno o tome kakav vam je dream u životu. Sve u životu ima svoju cijenu, i za to, natrag dobivenu vrijednost. Osobno, želio sam svim motoristima i svima onima koji tako razmišljaju, prenijeti djelić našeg zapažanja i osjećaja koje smo doživjeli tamo preko bare i ako sam u tome uspio, onda super. Ako ne, opet dobro, jer nitko Vas nije tjerao s uperenim pištoljem pročitati sve to do kraja !
Za kraj svima vama, bez obzira gdje god da bili, sretnu i ugodnu vožnju žele vam
Ella & Zoran

Hoverova brana

policeman u potrazi za nekim . . .

prijelaz iz pustinje u prekrasne Red Rock Mauntain

kontrast boja . . . ludilo

uh, da nam je toliko traka u Zagrebu

naša "Dyna" i Robi

za svaki slučaj, pogled i sa druge strane

luksuzni taxi za grupni prijevoz (ima nešto u toj duljini)

iznajmljuje se sve i sva uz odgovarajuću cijenu

pogled na USA s 10000 m visine

Robi, Ela, ja i Ksenči kod Hoverove brane

divovski generatori u unutrašnjosti brane


a naučili su i pozirati

dio pejzaža Red Rocka

jedan od ulaza u L.V.

svugdje u gradu viđeni Harleyi

kafić čiji vanjski izgled sve govori

unutrašnjost je potpuno bikerska

e, ovako izgleda ta duljina iznutra

i Dodge Viper je za rentanje

uskoro V.Gorica i čića mića gotova je prića !

Share

About Author